Iako je na sud stigla snimka razgovora Nenada Kovačevića, službenika u Uredu za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba kako dogovara mito s poduzetnikom Davorom Pejićem, čiju je nekretninu Zagreb trebao unajmiti za potrebe gradskog vrtića, korupcija u ovom slučaju ipak nije dokazana te je Pejić oslobođen krivnje.
Naime, kako je snimka bila napravljena običnim diktafonom, te je razgovor sniman bez sudskog naloga, nije postala zakonit dokaz u sudskom spisu. Na kraju je i sam Pejić promijenio iskaz. Nakon što je prvotno na ispitivanju u USKOK-u tijekom istrage teretio Kovačevića, to svjedočenje nije ponovio na glavnoj sudskoj raspravi. Prvi iskaz, sudsko vijeće nije moglo koristiti, jer obrana nije tijekom istrage imala mogućnost postavljati pitanja svjedoku, zbog čega je i taj dokaz protiv Nenada Kovačevića propao.
Evo što je u presudi odlučio sud
Kovačević je danas nepravomoćno oslobođen krivnje, jer jednostavno nije dokazano da je od Pejića tražio mito kako bi upravo njegovu kuću unajmio na pet godina za potrebe gradskog vrtića. Prema USKOK-ovoj optužnici Kovačević je Pejiću ponudio da će mu osigurati sklapanje ugovora o najmu zgrade za potrebe dječjeg vrtića, s time da će dogovorena cijena najma iznositi osam eura po četvornom metru, te još dva eura po četvornom metru pripadajućeg zemljišta. Uvjet za to je bio da euro po ‘kvadratu’ zemljišta, odnosno 1.750 eura mjesečno, plaća njemu i još nekim zaposlenicima u Gradu Zagrebu. Ukupno je Pejić Kovačeviću za prvu godinu trajanja ugovora trebao platiti 20 tisuća eura mita.
Ostali optuženici, Marko Vučićević, gradski službenik optužen za pomaganje u davanju mita, Goran Kosović, vlasnik tvrtke koja se bavi zaštitom od požara koji je mito dao, te dva MUP-ova inspektora za zaštitu od požara, Božo Ljubičić i Davor Jurić koji su primili mito, danas su nepravomoćno proglašeni krivima. Kosović i Vučićević kažnjeni su uvjetno, dok su policijski inspektori dobili bezuvjetne zatvorske kazne od po godinu dana.
Kako je izgledao lanac korupcije
Oni su bili angažirani oko ishođenja protupožarnih dozvola za Pejićev objekt, a da su doista primili od njega mito kako bi cijeli proces ubrzali potvrdio je u svojoj obrani sam Kosović. "Za svoj angažman dogovorio sam s Davorom Pejićem tisuću eura, dok sam Boži Ljubičiću samoinicijativno dao 500 eura", priznao je na sudu.
"Odmah sam mu rekao da će ljude koji su u tome sudjelovali trebati nagraditi. Juriću sam obećao 500 eura. Na kraju sam od Pejića tražio 2.500 eura jer je kasnio s potrebnim preinakama. Isplatio me tek nakon što je dobio sve potrebne papire. I od Vučičevića sam dobio tisuću eura da isplatim inspektore", priznao je Kosović.
Tajno snimljeni razgovori
Budući da se njegov iskaz poklapao i s tajno snimljenim razgovorima njih četvorice za sud nije bilo dileme.
'Netko će reći da je u pitanju samo 500 eura, ali to se ne može dopustiti. Svojim ste činom poslali poruku građanima da od službi ne mogu očekivati ništa ako ne plate mito. Ovaj slučaj je mikroprimjer onoga što se događa u našoj državi. Svi vi za svoj rad primate plaću, a to što ste se odluliči dodatno angažirati nakon što ste primili mito zaslužuje kaznu", rekla je obrazlažući presudu sutkinja Rahela Valentić.