"Dozvoljavate li da koristim svoje bilješke?" upitao je sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu Tomislav Basa, bivši časnik specijalnih postrojbi HV-a, kojem se sudi za ubojstvo jedne od medijski najeksponiranijih osoba devedesetih godina prošlog stoljeća, kontroverznog vlasnika propale Promdei banke, Ibrahima Dedića.
Dedić je ubijen 3. srpnja 1999. godine na svom kućnom pragu u Ivekovićevoj ulici u Zagrebu, nakon što je već preživio nekoliko pokušaja atentata. Nepoznate osobe na njega su otvorile vatru iz nekoliko smjerova, a zatim se uputili u nepoznato u crnom BMW-u.
16.01.1998., Zagreb - Prilikom pokušaja ubojstva vlasniku Promdei banke Ibrahimu Dediću prostrijeljen je vrat te je smješten na liječenje u KBC Rebro
Basi je sud odobrio korištenje bilješki, nakon čega je on dodao da će iznijeti obranu okvirno te potom odgovarati na pitanja svojih odvjetnika.
'Znao sam da me netko prati, uzimao sam teške lijekove'
Ipak, prije nego se osvrnuo na sam dan zločina kada je ubijen Dedić, priznajući tek da je bio na mjestu događaja i da je ranjen, ali da nije pucao on već jedna od dvije osobe s kojima je bio u društvu, Basa se požalio na loše uvjete, odnosno da se osjeća jako loše, da loše spava i da u zatvoru dobiva lošu terapiju, prenosi Jutarnji list.
"Živim u 20-ak kvadrata ćelije već 23 mjeseca sa sedam osoba u nehumanim uvjetima. Ne mogu se koncentrirati i slabo sam pratio rasprave. Često čujem glasove svojih poginulih suboraca, a ratnih godina se slabo sjećam. Imam praznine u sjećanju i ne mogu objasniti tok događaja. Imao sam mučnine, napade panike i strah te sam kolekcionirao glasove mrtvih prijatelja. Znao sam da me netko prati i u ono vrijeme sam uzimao teške lijekove. Znao sam se srušiti, a bilo je i perioda kada nisam redovito pio lijekove pa sam to zamjenjivao opijatima i alkoholom. Ponekad nisam mogao čak ni voziti auto pa su me vozili otac i prijatelj", branio se Basa pregledavajući svoje bilješke.
'Nisam sudjelovao u ubojstvu, niti sam pucao'
Govorio je potom o tom kobnom 3. srpnju 1999. kada je ubijen Dedić.
"Nisam sudjelovao u ubojstvu gospodina Ibrahima Dedića niti sam pucao u njega. Samog događaja se ne mogu dobro sjetiti jer sam bio u lošem stanju od lijekova i opijata. Bio sam u Ivekovićevoj s osobama čija imena ne mogu reći zbog sigurnosti svoga djeteta i svoje obitelji. Jedna od osoba mi je rekla da mora porazgovarati s tim čovjekom, ali nisam znao da će se to desiti.
Oružje ja imao nisam, niti sam ga primijetio kod drugih, ali kada sam vidio oružje kod jednog od njih, bio sam šokiran i iznenađen te sam refleksnom radnjom odgurnuo cijev oružja i u tom sam trenutku propucan kroz dlan između kažiprsta i palca desne ruke. To me zaboljelo, istrčao sam van, ne sjećam se jesu li me odnijeli do auta, ali sam na križanju s Vukovarskom izašao iz auta van i otišao kući", branio se dalje od optužbi Basa.
'Imao sam noćne more, suicidalne misli...'
Dalje je odgovarao na pitanja svog odvjetnika Ivana Krnića, prilikom čega je otkrio da je 1999. godine bio na bolovanju te da se prije toga liječio kod Veljka Đorđevića i Elvire Kojić.
"Imao sam depresije, noćne more, suicidalne misli i mislio sam da mi je bolje biti s poginulim suborcima i prijateljima. Nisam mogao spavati, a i 1999. sam se oženio. Bilo je to 5. lipnja kod matičara, međutim, zbog svog zdravstvenog stanja nisam pravio planirane svatove", kazao je Basa.
Predloženo ispitivanje vještaka i rekonstrukcija događaja
Njegovi su odvjetnici ponovno sudu predložili ispitivanje vještaka balističara, rekonstrukciju događaja na mjestu ubojstva s obzirom na iznijetu obranu kao i ispitivanje svjedoka koji nisu bili saslušani na raspravi, već u tužiteljstvu. Tim se prijedlozima, o kojima će do sutra odlučiti sudsko vijeće, usprotivila tužiteljica, smatrajući da je činjenično stanje tijekom postupka dostatno utvrđeno.
Ukoliko sudsko vijeće odbije sve prijedloge uslijedit će završne riječi, a potom i presuda.
Basu optužnica tereti da je 3. srpnja 1999., sukladno prethodnom dogovoru s još jednim nepoznatim počiniteljem, došao ispred kućnog broja 17 u Ivekovićevoj ulici gdje je živio Dedić. Na povratku bankara kući oko 22:30 sati dočekala su ga dvojica u haustoru i izrešetala iz automata, nanijevši mu brojne ozljede glave i tijela.
Jedan od napadača je tada ranjen u unakrsnoj vatri, prilikom čega je ostavio krvavi trag, a koji povezuje Basu s mjestom zločina.
