Novu ulogu priprema u Splitu, nedavno je kupila novi auto i pred kućom našla bolesnog psa koji joj je sada ljubimac. Uglavnom, ovo bi za Luciju moglo biti jedno lijepo ljeto.
U predstavi Sofoklove Antigone u režiji Paola Magellija, koja se očekuje 4. rujna kao udarna dramska premijera 46. Splitskog ljeta, Lucija Šerbedžija izgleda kao personifikacija anđela. Magelli je iz Lucijina lijepoga lika na površinu izvukao svu njezinu gracilnost. Ona igra lik Izmene, Antigonine mlađe sestre, važnu i atraktivnu ulogu. Kako probe traju već dobrih mjesec dana, Lucija, kad nije u Vili Dalmacija gdje se one odvijaju, dane uglavnom provodi u središtu Splita, oko zgrade kazališta, gdje u obližnjem kafiću ispija kavicu sa svojim mladićem Demirelom Pašalićem ili bjesomučno igra poker na automatu. Kolege iz Antigone doživjeli su je kao izvanrednu radnicu, poslušnu i fanatično marljivu. Privatno Luce, kako je u Splitu od milja zovu, odaje dojam emancipirane, živahne i samosvjesne mlade žene. Koliko je to obrambeni štit a koliko realnost, teško je dokučiti, no razgovarajući s njom, da se zaključiti da je draga i dobronamjerna osoba.
Kako vi, Demirel i pas provodite ljeto u Splitu? Kazalište vam je iznajmilo dvosoban stan u neposrednoj blizini kazališta; kako ste se organizirali, tko kuha, sprema, šeta psa?
- Demirel i ja živimo zajedno već četiri godine u Zagrebu, a u Splitu dan izgleda ovako: probudimo se, odemo na kavicu u kafić kraj kazališta, obavimo stvari u teatru, odemo na kupanje, vratimo se u isti kafić, opet popijemo kavu ili piće s prijateljima iz teatra. Odemo kući nešto pojesti, ja odlazim na probe i navečer smo opet u istom kafiću. Demirel kuha, a ja perem suđe. Zaista volim prati suđe, a on izvrsno kuha, što ja pak mrzim. Jedemo školjkice, ribice, a za ostale kućanske poslove nekako se snalazimo: Dali (pas) uglavnom sprema po stanu.
Nedavno ste kupili auto i položili vozački ispit. Kako se snalazite u novoj situaciji?
- Vozila sam ja u Americi na automatiku, i to prije četiri godine kad sam bila na premijeri filma Sveca. Tamo se vozi bez položenog vozačkog u društvu iskusnog vozača. Od tada nisam sjela u auto, a u ožujku sam upisala autoškolu, imala super instruktora i sve položila iz prve. Najteže mi je u Splitu jer, čim se isparkiravam, odmah se nađe netko tko će me "svitovat": ajde, mala, naprid, nazad i tako. Trube oko mene ko ludi, ali ne obazirem se, psujem i ja, iza zatvorenih prozora. Obožavam auto i ne mogu vjerovati da ranije nisam vozila. Kupila sam Reno Clio, koštao me oko 22.000 DEM na cesti, naravno uzela sam ga na kredit. Mislim da ću postati super vozačica, pametna, koja obraća pozornost na tuđe pogreške.
Kako to da ste se baš sada odlučili na taj potez?
- Zbog psa. Nitko mi ne vjeruje, ali bližilo se ljeto i mislila sam kako ću sada s tom jadnom beštijom, nitko me neće primiti u autobus, u vlak. Ovako sam svoj čovjek i vozikam svog psa gdje nam se svidi.
Od kad imate psa?
- Moj pas je najmilije stvorenje na svijetu. Našla sam ga između dva automobila na Trešnjevci, imao je samo mjesec dana i umirao je od uboda smrtonosnog krpelja. Eto, dvostruko sam mu spasila život, u tom razdoblju željela sam nabaviti mačku, ali, eto, pojavio se on. Zove se Dali i sada vać ima godinu i mjesec dana.
Lucija, da niste glumica što biste bili?
- Psihoanalitičarka. Uostalom, to ionako stalno radim jer mi se mnogo ljudi obraća sa svojim problemima, čak i neznanci. Zanimaju me njihove priče, djetinjstva, i ako su iskreni, pomoći ću im, ali ako liju lažne suze, neću gubiti vrijeme, pa makar bili i dobri prijatelji. Mislim da nije slučajno što mi se tako mnogo ljudi obraća, očito sam pozvana da pomognem.
Što ste dosad napravili u svom zanimanju?
- Prvo sam završila Školu za ritmiku i ples u Bogovićevioj, tako da imam i diplomu profesionalnog pedagoga i plesača, a završila sam i nižu muzičku te svirala klavir. Nakon Akademije šetala sam svijetom, bila sam u Americi, Londonu, Pragu, a i danas - iako sam stacionirana u Zagrebu - dosta putujem. Od filmova rado se sjećam Bogorodice, za koju sam prošlog ljeta dobila Zlatnu arenu u Puli. Ovo ljeto imam dva filma u Puli: Dejana Aćimovića "Je l' jasno, prijatelju?", u kojem sam radila kao asistentica redatelju, i "Nebo sateliti" Lukasa Nole u kojem glumim značajnu epizodnu ulogu. Od ostalih filmova tu su Mondo Bobo, Svetac i kratkometražni film koji sam radila s prijateljicom Janjom Glogovac za Famu, koji ima šanse da se uskoro snimi kao dugometražni. Što se tiče kazališta, kao stipendistica Gavelle, dok sam studirala, odradila sam gotovo svaku predstavu. Istaknula bih i druženje s Histrionima, Ciglu s Magellijem i s Mislavom Brečićem projekt Crvena magija, prošle godine sam uskočila u Paolov Višnjik i sada radim Antigonu.
U Splitu igrate Izmenu. Kakav je to lik?
- Izmena mi je super i pokušat ću je napraviti što bolje. Ona je Antigonina mlađa sestra i, ujedno, njezina suprotnost. Antigona je osoba koja slijedi svoje principe, pa i po cijenu žiovota, dok Izmena izabire život, što ne znači da pristaje na kompromis.
Jeste li vi skloni kompromisu?
- Borit ću se za neke ideale, ali ne po cijenu objektivno važnih stvari.
Koliko vam je važan komoditet?
- Vrlo, vrlo važan. Mislim da sam čak prekomotna osoba, pa bih tu svoju osobinu stavila na listu nedostataka. U glumačkom poslu to nije dobro jer treba biti ambiciozan, što je u koliziji s komoditetom.
Ljudi vas doživljavaju kao ambicioznu osobu?
- Znam, misle da strašno grizem na uspjeh, ali nije tako. No kad mi se pruži prilika, iskoristit ću je iz petnih žila. Tada za mene ne postoji ništa osim tog projekta: ni obitelj, ni momak, baš ništa. Apsolutno se posvetim poslu, ali ne tražim sama prilike, nego čekam da one mene nađu.
Koliko imate godina? Što ste u horoskopskom znaku?
- Joj, skoro sam odgovorila 26. Imam 27 godina, a u horoskopu sam Blizanac s podznakom u Vagi, no spašava me Mjesec u Djevici koja me jednom mjesečno natjera da se priberem. Tada "poližem" cijeli stan "ko sustav", sredim račune, sve "zrihtam" kao prava Djevica. Volim se organizirati, evo, dogovorila sam satove tenisa, uskoro ću imati prvi. Znam ga igrati, ali ne ide mi baš servis, a za ozbiljnog igrača servis je važan.
Vidim da igrate na poker-automatu, i to vrlo strastveno. Jeste li se ikad ozbiljno kockali, možda izgubili novac?
- Nisam neki kockar, bila sam s tatom nekoliko puta u pravim kasinima u Veneciji, Moskvi, ali stanem na vrijeme. Čim zaradim više nego što sam uložila, odoh ja kući. Najgore je izgubiti tako da dva mjeseca igraš u sitno, a kad to zbrojiš, bilo bi novaca i novaca. Znaš onu: ko riskira profitira...
Kako ste se snašli kao asistentica redatelja kod Aćimovića?
- To mi je bilo prvo takvo iskustvo i bilo je super. Nema toga što nisam radila, od organizacije kombija i glumaca do discipline na setu.
Jeste li imali autoriteta, jesu li vas slušali?
- Slušali su me, kako ne. Mislim da sam osoba koja u takvim situacijama ima autoriteta.
Što mislite zbog čega vas ljudi vole?
- Nezahvalno pitanje, sad moram kao sama o sebi super govoriti, ali ako me vole, pretpostavljam da je to zbog toga što nisam teška osoba, volim lakoću življenja, jednostavnost.
Gledam vas i pitam se imate li to silikone u ustima i što mislite o plastičnim operacijama iz estetskih razloga?
- Kaj mi usta izgledaju prevelika? Ma nemam silikone, sve je na meni prirodno. Ne slažem se s estetskim operacijama osim ako se ne radi o zaista kritičnom problemu. Kad jednom kreneš korigirati samoga sebe, nema zaustavljanja, a cijeli je problem u glavi. Kad je čovjek psihički sređen, nema potrebe za vanjskim glupostima. Život je kratak a ljepota zaista brzo prolazi, oči se naboraju, usta se smanje i sve ode k vragu. Oni koji se bave medijski eksponiranim poslom nesumnjivo moraju držati do sebe, ali mislim da moraju prvenstveno njegovati svoju osobnost i biti dotjerani. Tu je poanta. Ljudi trebaju biti različito prekrasni, inače bi svi bili identično nakaradni.
Ipak, što činite za svoju bogomdanu ljepotu?
- Koristim superkvalitetnu kozmetiku, najskuplju, i to uglavnom Chanel i Clarins za njegu tijela. U Splitu sam si dala nove pramenove jer mi je kosa pobijelila od sunca pa sam izgledala kao iz loših američkih filmova.
Jeste li još ekskluzivni model kreatorice Keti Balog?
- Obožavam Keti, i to je obožavanje obostrano. Ona od malih nogu dobro poznaje moju energiju i zahvalna sam joj što mi je pomogla u izgrađivanju imagea. Uglavnom sam od glave do pete u Keti Balog i, vjerovali ili ne, uopće joj se ne uplićem u posao. Uđem u butik, ne stignem ni razgledati što ima, a ona već trči s nečim.
Da vaš bivši momak Goran Višnjić nije uspio u holivudskom svijetu, vjerojatno vas nitko za njega ne bi ni pitao. Kako izgledaju vaši današnji susreti i u kakvim ste odnosima s njegovom suprugom Ivanom?
- Ajme, koje pitanje. Da bar Goran hoće davati više intervjua, pa da mene manje ispituju o njemu. Presretna sam zbog njegova uspjeha, i kad se sretnemo, izgrlimo se, izljubimo i popijemo kavicu, ali ne zovemo se telefonom, nemamo intenzivne kontakte. Uostalom, bili smo zajedno prije pet godna, a to je dosta vemena. S njegovom Ivanom sam u korektnim odnosima kad se susretnemo. Ne razmišljam na način: eh, da sam ostala s njim, sad bih bila u Hollywoodu, to je kretenski.
Koliko ste već s Demirelom? Kakav je vaš odnos?
- Pa, ne mogu o tome za novine. Zajedno smo i lijepo nam je. On je super, genijalan je. Radi kao fotograf i snimatelj.
Kao partnerica činite li ustupke ili volite dominirati?
- Volim balans, to je savršeno, biti u ravnoteži. Takvo što ne može se planirati, to se dogodi ili se ne dogodi, najčešće u prvih petnaest dana veze. U toj fazi uspostavi se odnos koji će takav ostati trajno. Ne volim biti niti lider niti vođena. Ravnopravnost je moj izbor.
U vezi od četiri godine pojavljuje li se već faza zasićenosti ili među vama postoji vječni naboj?
- Mislim da prava ljubav i prava veza ne mogu prijeći u monotoniju, to je kao da ti najbolji prijatelj postane dosadan. Pravu vezu čini poštovanje, prijateljstvo, a tu je i intiman odnos i zaljubljenost koja dolazi na mahove. Upravo to događa mi se s Demirelom, stalno se iznova zaljubljujem u njega. Povjerenje i komunikacija najvažnije su u vezi.
Koliko vam je važan seks? Biste li mogli biti u vezi u kojoj je seks važniji od komunikacije?
- Takvo što nije mi se dogodilo. Seks mi je užasno važan, ali ako se super razumiješ s nekim, seks i ne može biti loš. Može se dogoditi da veza započne dobrim seksom, ali se već nakon nekoliko dana vidi da komunikacija ne štima i tada sve puca. Ako shvatite da ste stranci, nema osnove za dobar seks.
Imate li trajna prijateljstva s obzirom na to da često putujete?
- Kako da ne. Imam četiri prijateljice još iz djetinjstva. Niti jedna se ne bavi glumom.
Odrasli ste u glumačkom miljeu. Što vam se u njemu sviđa?
- Ne volim baš pretjerano taj milje, ne družim se s ljudima iz branše. Ma, dosadno mi je, brate, nakon nekog vremena stalno pričati o ulogama, kazalištu, filmu. Više vjerujem, i više ih volim, ljudima koji nisu u istom poslu.
Imate li svoje lune, periode kad poželite biti netko drugi?
- Nekoliko puta na dan... ma, šalim se, ali to je normalna pojava. Bila bih robot da sam uvijek zadovoljna onim što jesam. No, tome pristupam zdravo, kako sam ekstrovert, svoja stanja podijelim s prijateljima. Iskomuniciram ih i bude mi bolje.
Samostalno se izdržavate od punoljetnosti. Kakav imate odnos prema novcu, grizete li na lovu? Biste li prihvatili neku ulogu ili voditeljski posao samo radi novca?
- Volim ga uvijek imati, ali nisam njime opsjednuta. Novac me ne može impresionirati. Zarađujem za život od svoje sedamnaeste, ali kad su veći financijski izdaci ili neki problem, pomognu roditelji, više tata jer on više i zarađuje.
Što vas motivira da budete Lucija Šerbedžija, a ne anonimna osoba?
- Nemam želju za potvrđivanjem samo da bih bila poznata. Nije mi drago što sam popularna u ovim našim okvirima. Jednom me netko pitao što mi je cilj, i odgovorila sam da bih željela snimati tri filma istodobno i biti najbolja filmska glumica u Europi, međutim da nikad ne postanem svjetski popularna, i to mislim i danas. Popularnost je opterećenje i nikad se ne bih našla u koži jednog Leonarda di Capria, kojeg, valjda, ni rođena mama ne gleda kao vlastitog sina. No, voljela bih puno raditi. Zaljubljena sam u film, iako sam sklona i kazalištu. U privatnom životu motivira me ljubav i sama ljepota življenja.
Volite li tehniku, mobitele, kompjutore, surfate li internetom?
- Joj, ne, nemam čak niti kompjutor, ali ga uskoro namjeravam kupiti. Volim pisati pa bi mi zaista trebao. Volim i slati e-mailove.
Što pišete? Hoćete li taj rukopis objaviti?
- Pišem svoje zabilješke, scenarije... svašta. Sve je to još u idejama.
Vidim, pušite cigarete. Jeste li ovisnički tip? Što mislite o pušenju marihuane i drogama?
- Toleriram pušenje marihuane, tko voli, nek izvoli. Ne mogu reći da nikada ništa nisam probala, ali, iskreno, moj su jedini porok kava i cigarete, a osjećam da ću se i njih odreći.
Kad ste imali 16 godina, vaši su se roditelji razveli. Osjećate li da je to ostavilo posljedice na vašu psihu? Tada ste kao vrlo mladi nastavili živjeti s bratom?
- Sigurno da je to trauma, ali moji su roditelji divne osobe i pružili su mi savršeno djetinjstvo, na kojem mi se može pozavidjeti. To djetinjstvo u ružičastom ono je što nosim kroz život, baza iz koje sam lansirana. Razvod mojih roditelja bio je stres zato što se dogodio naglo, no zbog njega sam postala čvršća osoba. Na određeni način mi je i pomogao. Bolje je da se ljudi razvedu kad se ne slažu nego da su zajedno i 24 sata na dan se svađaju. Pogotovo za djecu.
U kakvim ste sada odnosima s roditeljima?
- S ocem sam uvijek u odličnim odnosima, od vremena kad sam bila beba. Za njega sam uvijek bila nešto posebno. Ja sam ono što se zove tatinom mezimicom, a tako je valjda i normalno. S mamom sam najbolja prijateljica, ali je tata onaj koji me razmazio. On je trenutačno u Australiji i snima film s Glenn Close.
Kakav je Vaš odnos prema transcendentalnom?
- Što da kažem? Ne volim fanatike, one koji tlače sve oko sebe. Ipak, najvažnije je da čovjek nađe svoj mir. Hoće li on grliti čitav dan stablo, ili će slušati posebnu glazbu, odlaziti u crkvu, svejedno je. Bitno je da je zadovoljan i da ne tlači druge.
Osjećate li da ste uzeli životno kormilo u svoje ruke, ili vas životne situacije nose?
- Jako sam zadovoljna i mislim da živim instinktivno. Dosad sam genijalno tako funkcionirala, živim punim plućima. Ne dam da me život nosi, pa da se zapitam odakle sam sada ovdje. Imam kontrolu nad sobom, vrlo dobro percipiram i to širom otvorenim očiju, ali ne planiram. Meni se život događa, to je istina.
15 brzih pitanja i odgovora za Luciju Šerbedžiju
1. Tip muškarca - volim crne, pametne, šarmantne.
2. Životni cilj - sreća, zdravlje, ljubav, djeca i brak.
3. Najljepši svjetski i hrvatski grad - Prag, jer je kao iz bajke. New York, jer je vrlo europski, a ujedno i futuristički. U Hrvatskoj, to nipošto nije Zagreb. Bili bi to dalmatinski gradovi kao Split, Dubrovnik, Zadar...
4. Književnik čiju knjigu biste ponijeli na pusti otok
- zar moram ponijeti samo jednu? To je grozno, neka bude Dostojevski.
5. Najbolji glazbenik - Beethoven, a od modernih grupa Yello.
6. Najvažnija osoba u životu - ima ih puno: prijatelji, obitelj i momak.
7. Što vam imponira - jednostavnost.
8. Što vas rastuži - komplikacije.
9. Vaša najveća mana - brzopletost.
10. Najbolji redatelj - Hitchcock, Jim Jarmush, Ridley Scott, W. Allen.
11. Jelo koje volite - crni rižoto.
12. Što ne jedete - palentu, puru, to mi je trauma iz vrtića, iz cjelodnevnog boravka.
13. Željela bih pjevati kao - Bevinda Fatum.
14. Najbolji glumac i glumica - Lauren Bacall,
Robert de Niro
15. Vaše tjelesne mjere - visoka 172, grudi 87, struk 62, bokovi 94, zapamtila sam jer su me jučer mjerili na kostimskoj probi.