Kada Bašar Asad uskoro postane predsjednikom Sirije, bit će to prvi slučaj uvođenja nasljedne dinastije u jednoj republici arapskog svijeta - presedan koji su vjerojatno čekali brojni čelnici arapskih država.

Prijenos vlasti s oca na sina glatko je prolazio u Jordanu, Maroku, Bahreinu i Kataru, ali te su zemlja monarhije. Prije smrti sirijskog predsjednika Hafeza al-Asada u subotu, taj fenomen nikada nije iskušan u nekoj republici.

Osim Bašara, postoji još velik broj aspiranata na očevo predsjedničko mjesto - sinovi iračkog predsjednika Sadama Huseina Odai (36) i Qusai (34), mlađi sin egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka Gamal, zatim Ahmed (30), sin jemenskog predsjednika Ahmeda Alija Abdulaha Saleha. Tu su naravno i sinovi libijskog vođe Moamera Gadafija, Seif al-Islam i Al-Saadi, koji je čelnik libijskog nogometnog saveza i istodobno vjeruje da je najbolji afrički nogometaš.

"Čudno je da u čitavom nizu zemalja koje su republike postoji očekivanje da će vodstvo zemlja prijeći s oca na sina", rekao je jedan analitičar. "To pokazuje kako su slabe političke institucije i kako je personalizirana politika u tim zemljama", dodao je analitičar.

Neki analitičari vjeruju da će uspon Bašara na mjesto predsjednika postaviti presedan koji čekaju brojni arapski čelnici. Od 21 arapske države, 13 su republike s različitim razinama demokracije. Sloboda govora i tiska često je ograničena, a parlamenti uglavnom služe kako bi potvrdili odluke državnih vođa.

Fenomen "republikanske dinastije" pojavio se 80-ih godina u Iraku. Nedugo nakon što je Odai Husein diplomirao, njegov otac Sadam ga je postavio na čelo Iračkog olimpijskog odbora, iračkog Novinarskog sindikata i Udruge iračkih pisaca i umjetnika. Mlađeg sina Qusaija irački predsjednik je postavio na čelo elitne vojne postrojbe Republikanske garde. Oba su sina izrazila aspiracije za nasljeđivanjem oca Sadama.