Otočje Svalbard na samo 550 kilometara od Sjevernog pola je pod vlašću Norveške, ali i Rusija ima svoju ispostavu na njemu. Obje nacije na otočju vade ugljen i već desetljećima su u dobrim međusobnim odnosima. Na otočju, koje ima manje od 3000 stanovnika ali svake godine ugosti oko 14000 turista, u divljini žive samo četiri vrste sisavaca: arktička lisica, polarni (bijeli) medvjed, svalbardski irvas (zasebna podvrsta) i poljski miš, Microtus epiroticus, koji se na otočje doselio dvadesetih godina ovog stoljeća iz istočne Europe. Miševi uglavnom žive u napuštenim naseljima u oblasti Grumant, između Spitzbergena i ruskog Barentsburga.
Prošle godine je u populaciji miševa pronađena malena trakavica, koja zna prijeći u tijelo životinja koje se hrane miševima. Psi izmetom izbacuju jajašca trakavice i ljudi koji unesu jajašca u organizam ? npr. preko ruku nakon milovanja psa ? mogu zbog parazita dobiti ciste na jetri koje, ukoliko se ne otkriju i uklone, mogu ugroziti život.
Bolest se može pojaviti i 15 godina nakon zaraženosti, a ustanovljena je kod dvojice znanstvenika koji su proučavali arktičke lisice. Lasse Loennum, ravnatelj sveučilišnog istraživačkog centra na Svalbardu, poštom je upozorio 100 prijašnjih studenata koji su od 1996. radili na Svalbardu da je poželjno da se testiraju kod liječnika. Stanovništvo je upozoreno da pere ruke nakon dodira s lisicama ili psima, a svi psi u najvećem naselju Longyearbyenu (haskiji i grenlandski psi, koji se koriste za vuču saonica) su pregledani.
Također treba prokuhati vodu, što ranije nije činjeno jer se smatralo da je arktička priroda potpuno nezagađena. Parazit koji prenosi trakavicu može preživjeti i u mačkama; mačke je zabranjeno držati na Svalbardu, ali se pretpostavlja da ih Rusi u Barentsburgu imaju nekoliko.
