Predsjednika Hrvatskog nanbudo instituta Srećka Ferenčaka teretilo se da je sa suradnikom Petrom Turkovićem zlouporabio položaj i ovlasti. Oni su od Grada Zagreba 1996. po povoljnim uvjetima otkupili zemljište namijenjeno izgradnji centra za invalide, a potom ga po višestrukoj cijeni prodali Konzumu. U svojim obranama optuženi su odbacili sve što im se stavlja na teret ističući da su u projekt uložili vlastiti novac te da nikoga nisu oštetili.

Osuđujuća nepravomoćna presuda prije nekoliko mjeseci bila je razlog zbog kojega Ferenčak nije imenovan u Nadzorni odbor JANAF-a.

Vrhovni sud je uvažio žalbe optuženika i presudu ukinuo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud, naime, smatra da su optuženi 's uspjehom doveli u sumnju' na suđenju utvrđenu visinu nezakonite štete od 9,6 milijuna kuna, a koju su dvojica optuženih prema ukinutoj presudi trebali nadoknaditi, svaki po 4,8 milijuna kuna.

Vrhovni sud je zaključio da je izostala ocjena prvostupanjskog zagrebačkog Županijskog suda u odnosu na dio obrane optuženika o stvarno uloženim sredstvima pri podmirenju obveza povezanih s dodjelom zemljišta, a o čemu u konačnici ovisi zaključak o visini pribavljene imovinske koristi.

Naime, po nalazu vještačenja koji je provela obrana i priložila sudskome spisu, ulaganja Ferenčaka i Turkovića u Nanbudo institut puno su veća nego što je to smatralo Državno odvjetništvo, a na kraju utvrdio i prvostupanjski sud. Ako bi se to vještačenje pokazalo točnim, nezakonite imovinske koristi ne bi ni bilo.

Ferenčak i Turković su 1996. najprije posudili Nanbudo institutu po 520.000 kuna, da bi institut od Grada Zagreba po simboličnoj cijeni dobio građevinsko zemljište od gotovo 5.000 četvornih metara, no isključivo za gradnju Centra za dnevnu skrb invalidnih osoba .

U listopadu 2001. na skupštini Nanbudo instituta odlučeno je da se zemljište za gradnju centra prenese na Ferenčakovu tvrtku Ferbos inženjering i Turkovića, a oni su ga u svibnju 2002. prodali Konzumu za 10,6 milijuna kuna.

Obrana pak tvrdi da su Turković i Ferenčak i nakon pozajmice Nanbudo institutu ulagali i druge iznose koji su premašili nekoliko milijuna, a riječ je o troškovima vezanim uz dobivanje lokacijske, građevinske dozvole te troškovima izrade projektne dokumentacije i slično.

Za te troškove se, tvrdi obrana, ne može smatrati da su nastali u cilju izvršenja kaznenoga djela, kao što smatra tužiteljstvo.