Muškarci umiru ranije od žena, čine samoubojstvo tri puta češće, a čine i 90 posto ukupnog broja zatvoreničke populacije. Činjenice su to koje uzimamo zdravo za gotovo, a ipak se iza njih nalaze ozbiljna pitanja. Kako tvrdi dr. Biddulph, diljem svijeta muškarci otkrivaju da se njihovo poimanje muškosti mijenja, te da budućnost najčešće ne izgleda svijetlo.
Tijekom dugih radnih sati djeca odrastaju bez očeva i majki, prisiljena da se sama snalaze. Odsutnost ispravnih modela uloga posebno pogađa mlade muškarce, te mnogi znanstvenici upravo tu odsutnost proglašavaju uzrokom njihova anti-socijalnog ponašanja.
Muškarci nikada nisu bili prilagodljivi u pronalaženju ravnoteže između doma i posla, a moraju se mijenjati kako se mijenja i ekonomija. Rast novih gospodarskih područja stvorio je vrste poslova u kojima se prvenstveno traže vještine žena, a muškarci se nalaze izvan toka poslovanja. U natjecanjima žene izlaze, sve češće, kao pobjednice.
Bez posla, kao neodvojivog dijela jezgre njihova identiteta, muškarci često postaju izgubljeni i nesigurni u svoj položaj u svijetu. Posljedice takvoga stanja mogu biti katastrofalne: ispoljavanje fizičkog nasilja koje, u najgorem slučaju, završava samoubojstvom ili ubojstvom.
Na poslu su žene mnogo prilagodljivije, mnogo upornije, i bolje se nose s brojnim zadaćama. U domovima se muškarci smatraju lošim očevima, emocionalno udaljenim. Ipak, i u novoj ekonomiji postoje naznake nade za muškarce. Ponovno definiranje uloge muškaraca znači da muškarci imaju priliku nanovo promisliti kakva bi trebala biti njihova ispravna uloga u svijetu, zaključuje dr. Biddulph.
