Projekt razvoja pogona quattro je pokrenut početkom 1977. kao "Projektni zadatak 262". Njime su upravljala tri mlada inženjera: tehnički direktor dr. Ferdinand Piëch, upravitelj projekta Walter Treser i Jörg Bensinger, šef odjela testiranja šasija.
Prototip je dobio kodni naziv A1 – radilo se o modificiranoj prvoj generaciji modela Audi 80 s malo produženim međuosovinskim razmakom i petocilindričnim turbo motorom koji će ugrađivati u budući model Audi 200. Stražnji ovjes se sastojao od druge postave McPherson prednjeg ovjesa, zaokrenute za 180 stupnjeva.
U Audiju su razvili i tzv. šuplju osovinu. Franz Tengler, šef odjela konstrukcije prijenosa, imao je ideju koja je bila jednako jednostavna kao i praktična: 263 milimetra dugačka, šuplja sekundarna osovina u prijenosnom sklopu, preko koje se snaga prenosi u dva smjera.
Sa svog stražnjeg kraja, osovina je pogonila ručno blokirajući središnji diferencijal. Ovaj diferencijal je prenosio 50 posto snage preko pogonske osovine na stražnju osovinu, koja je ima svoju vlastitu blokadu diferencijala. Druga polovica pogonskog momenta se prenosila do diferencijala prednje osovine uzduž izlazne osovine koja se okretala unutar šuplje sekundarne osovine.
Ova šuplja osovina je dozvolila pogon na sve kotače koji je bio skoro bez naprezanja, lagan, kompaktan i efikasan. Bitan napredak je bio u činjenici da ovaj elegantan quattro princip nije više bio pogodan samo za spora terenska vozila i kamione, nego i za sportske, brze osobne automobile, te nadalje za masovno proizvedene modele.
Izveden iz modela Audi 80 Coupé, ali obučen u tijelo zaobljenih rubova, bijelo obojeni automobil s dvoja vrata je 3. ožujka 1980. stajao na uzdignutom rotirajućem postolju, okružen cvjetnim aranžmanima, u sredini unutrašnjeg skijališta u blizini Ženevskom sajma. Ovaj model s pet sjedala je imao kompaktni međuosovinski razmak od 2.524 milimetra i dužinu od 4.404 milimetra.
Razvojni direktor dr. Piëch je bio jako svjestan koliko je to bila važna prilika. Završio je svoj govor s rečenicom: "Ovo je početak pogona na sve kotače u cestovnim osobnim automobilima".
Audi quattro je bio pogonski stroj bez kompromisa. Bio je pokretan petocilindričnim turbo motorom snažnog zvuka, koji je bio uzdužno ugrađen sprijeda u tipičnom Audijevom stilu. Dvoventilska pogonska jedinica je imala zapreminu od 2.144 cm3, te je postizala tlak od 0,85 bara, a hladnjak usisnog zraka je pomogao da razvije 147 kW (200 KS) i 285 Nm okretnog momenta.
Ovaj quattro, mase malo ispod 1,3 tone, je ubrzavao od 0 do 100 km/h za 7,1 sekundu, te do najveće brzine od oko 220 km/h. Njegova početna cijena od 49.900 maraka, koja je u to vrijeme predstavljala značajnu sumu, je standardno uključivala kovane 6 J x 15 kotače s gumama 225/50, zajedno sa sportskim sjedalima i prednjim svjetlima za maglu.
Proizvodnja je počela krajem 1980. – u specijalnoj proizvodnoj hali N2 u Ingolstadtu, u kojoj je ovaj model većinom bio izrađivan ručno. Audi je u početku planirao izraditi vrlo malu količinu od 400 komada, kako bi natjecateljski model mogao dobiti homologaciju za Svjetsko reli prvenstvo.
Ali revolucionarni koncept vožnje i njegove ekstremno dinamičke performanse su od prvog dana zainteresirali javnost te je kompanija imala teškoća da zadovolji potražnju. Kada je proizvodnja ovog automobila prestala u svibnju 1991. godine, izrađeno je 11.452 komada.
Sport quattro s kraćom ukupnom dužinom i međuosovinskim razmakom je pojavio 1984., kao homologacijski model za novi reli automobil. Njegov novo razvijeni četiri ventilski turbo motor s aluminijskim blokom motora je postizao snagu od 225 kW (306 KS), uz kevlar i druge lagane materijale koji su smanjili ukupnu masu karoserije.
Cijena ove 'kratke inačice', kako je Sport quattro nazivan u javnosti, je značila da je rezervirana za probranu klijentelu: 203.850 maraka. Audi je proizveo 224 komada ovog super automobila. Četiri ventilska tehnologija je primijenjena u redovnoj proizvodnji 1989. godine, u puno pitomijoj inačici koja je razvijala 220 KS.
Najvažnija promjena je došla u kasno ljeto 1987. Uz motor s malo povećanom zapreminom koji je kao i prije razvijao 200 KS, model je sada uključivao Torsen diferencijal; vijčani prijenos je zamijenio ručnu blokadu diferencijala. Naziv Torsen je kombinacija dvije riječi "torque" (moment) i "sensing" (osjećati).
Ovaj sustav prijenosa je stalno po potrebi dijelio snagu pogona, prebacujući do 75 posto okretnog momenta da bilo koji par kotača koji je imao bolje držanje ceste. Zahvaljujući Torsen diferencijalu, koji se blokirao samo pri opterećenju, ABS sustav je ostao stalno dostupan.
Nakon coupea pogon quattro je našao svoje mjesto i u drugim modelima Audija, s vremenom postao trademark i sinonim za vozila s krugovima na nosu. Quattro pogon danas je stvar ne samo prestiža ili sporta, već i komfora, sigurnosti i posebnog zadovoljstva u vožnji.
Već od samog starta Audi Quattro je dominirao na reli sceni. Prvih dana 1981. godine, u to vrijeme s 310 KS snažnim motorom, imao je svoj debi na Austrijskom Jänner reliju, koji se nije bodovao za Svjetsko prvenstvo. Lokalni heroj Franz Wittmann je pobijedio u prvom pokušaju, s razlikom od više od 20 minuta do vozača na drugoj poziciji.
U svoj debiju u Svjetskom prvenstvu, na reliju Monte Carlo, model Quattro je ponovo demonstrirao svoju superiornost. Na snijegu – idealnim uvjetima za ovaj automobil – Hannu Mikkola je osvojio prvih šest specijalnih etapa, da bi ga zaustavila nezgoda.
Nakon toga, u Švedskom reliju Finac je osvojio svoju prvu pobjedu. Francuska vozačica Michéle Mouton je postala prva žena koja je osvojila etapu Svjetskog prvenstva u San Remu, a Mikkola je ponovo bio pobjednik u RAC reliju. Na kraju prve natjecateljske godine ovog Audijevog modela, završio je na trećem mjestu u poretku vozača.
Do početka 1982., model Quattro je skoro bio nepobjediv bilo gdje u svijetu; Audi je podigao ljestvicu sa sedam pobjeda i osvojio je prvo mjesto u poretku proizvođača. Mouton je pobijedila u Portugalu, Grčkoj i Brazilu; samo kvar u predzadnjoj etapi u reliju Obale Bjelokosti ju je koštala vozačke titule.
Međutim, Hannu Mikkola je to ispravio u 1983. godini nakon što je pobijedio u Finskoj, Švedskoj, Argentini i Portugalu. Niz pobjeda se nastavio, a prostor kojim raspolažemo jednostavno je premal za sve ih nabrojati.
