Kada 28. studenoga s piste nedaleko Adis Abebe poleti prema svojoj zaručnici Seble Bekele, bit će to drugi pokušaj leta za Zeferua. Prije pet mjeseci slomio se propeler na njegovom K-570 avionu 40 kilometara od grada.
U međuvremenu je ugradio novi motor, prebačen iz neispravnog Volkswagen Transportera, što je udvostručilo njegovu snagu na 78 KS. Osim toga je potražio stručne savjete koji će mu pomoći pri letu.
Inače je iza ovog Etiopljanina dugo i zadivljujuće putovanje, budući da će prvi uspješan let za njega biti ispunjenje sna na kojem radi već 10 godina. Još otkad je bio dijete Zeferu je htio postati pilot. Sve je išlo po planu, Zeferu je diplomirao javno zdravstvo na Alemaya sveučilištu, no sve se srušilo kada je stigao na upis u zrakoplovnu akademiju.
"Nisam ispunjavao visinske standarde. Bio sam jedan centimetar niži od traženog", ispričao je Zeferu za CNN.
"Kad već nisam mogao postati pilot, onda sam odlučio napraviti svoj avion. Tada ću biti spreman letjeti visoko na nebu."
Prvi stadij stvaranja aviona je trajao 10 godina. Avio priručnici i YouTube su bili njegove zvijezde vodilje. Na tom putu je odlučio napraviti svoj avion po uzoru na modele koje su koristili američki piloti tijekom treninga 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća.
Neke dijelove je našao i prepravio, a neke rabljene dijelove je kupio na tržnici u Addis Abebi. Krila dugačka 8,5 metara je napravio od drveta uvezenog iz Australije. Svaki komad krila je ručni rad.
Ipak, jedan komad aviona nije mogao imitirati, a to je motor. Zeferu je planirao nabaviti Fordov motor, no nije imao dovoljno novaca, pa se morao zadovoljiti s motorom iz popularne Volkswagenove Bube, koji ima četiri cilindra i 40 KS. Kasnije ga je zamijenio onim iz Transportera za 570 dolara.
Nakon 570 dana rada Zeferuov posao je bio gotov, što sve samo ne loše za nekoga tko nikad nije stupio u avion, a kamoli radio u zrakoplovnoj industriji.
Njegova ranija razočarenja sada su iza njega i on je spreman završiti svoj zadatak i tako postane jedan od prvih amatera entuzijasta sa svog kontinenta koji su uspjeli poletjeti na ručno rađenom avionu.
Nakon prvog pokušaja je napravio neke izmjene, prihvatio savjete od kolega i 28. studenoga kreće u novi let. Pri polijetanju bi trebao postići brzinu od 145 km/h, a planira letjeti na visini ne većoj od 10 metara, što nije nerazumno s obzirom na nema padobran ili bilo što drugo za zaštitu. No, on nije zabrinut za taj dio leta.
"Letjeti je lako. Najveća opasnost je slijetanje", kaže Zeferu.
Slijetanje podrazumijeva usporavanje sa 113 km/h na 72 km/h, a će stisnuti palčeve i nadati se da kotači preuzeti od Suzukijevog motora izdrže dodir s tlom.
Upitan kako je trenirao za pilotiranje, Zeferu je odgovorio da su upute na YouTubeu ključ svega.
Ako uspješno sleti, Zeferu će prevladati svoju najveću prepreku u pohodu na uspješan let. Usprkos podršci od svoje obitelji, najveći pritisak prilikom izrade aviona bili su ljudi oko njega, koji su ga zvali luđakom i obraćali mu se pitanjima poput: "Kako si mogao napraviti avion u Etiopiji? U Africi?
A let u avionu iz kućne radinosti samo je prvi korak za Zeferua. On je nada kako će ga nakon toga primiti u školu letenja, gdje želi trenirati za komercijalnog pilota. No, njegov dugoročni cilj je puno veći:
"Moj san je postati avio inženjer u NASA-i. I tako će biti“, odlučan je Zeferu.
