Simbol otpora: Tvrđava koja je stoljećima branila Omiš noćas se borila s plamenom
Požar je buknuo u Lokvi Rogoznici, a potpomognut nemilosrdnom snagom vjetra, preko noći se pretvorio u vatrenu stihiju koja je nezadrživo jurila prema Omišu. Dramatične snimke i svjedočanstva s terena izgledaju poput prizora iz filmova katastrofe, a u požaru na žalost ima i ozlijeđenih
Omiš, kameni grad stisnut između surovih litica Dinare i modrine Jadrana, svjedočio je noći kakvu ne pamte ni najstariji. Vatra, drevni neprijatelj protiv kojeg su se gradili bedemi i kule, ovoga puta nije stigla s mora na gusarskim brodovima, već nošena olujnom burom s kopna. Progutala je sve pred sobom, a u svojem je razornom pohodu stigla i do najviše točke ponosa i povijesti ovoga kraja - tvrđave Fortice, stoljetne čuvarice grada. Simbol otpora, koji nikada nije pao pred osmanskim osvajačima, sada je sam postao žrtva, ostavljajući iza sebe opustošen krajolik i duboku neizvjesnost.
Apokaliptične scene u srcu Dalmacije
Požar je buknuo u Lokvi Rogoznici, a potpomognut nemilosrdnom snagom vjetra, preko noći se pretvorio u vatrenu stihiju koja je nezadrživo jurila prema Omišu. Dramatične snimke i svjedočanstva s terena izgledale su i izgledaju kao prizori iz filma katastrofe: plameni jezici gutali su borovu šumu, maslinike, kuće i automobile, a gusti crni dim prekrio je nebo, pretvarajući dan u sumrak. Vatra je stigla do samih rubova grada, ušavši u naselje Borak i industrijsku zonu Vrisovci, sijući paniku među stanovnicima i brojnim turistima.
"Vjetar nam nikako ne pomaže. Situacija je iznimno teška, vatra se širi. Brojne su kuće izgorjele, a plamen je pred vratima mnogih drugih," izjavio je u jeku krize zamjenik gradonačelnika Omiša Ivan Pivčević, dok su se hitne službe borile s vatrom koja je neprestano mijenjala smjer. Jadranska magistrala bila je zatvorena, a rijeke ljudi slijevale su se prema centru grada. Mnogi su spas potražili bježeći plovilima, dok su stotine evakuiranih građana i turista smještaj pronašle u gradskoj sportskoj dvorani Ribnjak, koja je u trenu postala prihvatni centar.
Odgovor vatrogasne zajednice bio je brz i masivan. Glavni vatrogasni zapovjednik naredio je izvanrednu mobilizaciju snaga iz unutrašnjosti zemlje. U pomoć lokalnim vatrogascima i već angažiranim kolegama iz Zadarske, Šibensko-kninske i Dubrovačko-neretvanske županije, pristigle su jedinice iz Koprivničko-križevačke, Krapinsko-zagorske, Bjelovarsko-bilogorske županije te Vatrogasne zajednice Grada Zagreba. Bila je to bitka za svaku kuću, za svaki život, vođena u gotovo nemogućim uvjetima protiv sile prirode koja je prijetila uništenjem cijelog kraja.
Simbol otpora pred novim neprijateljem
U središtu ove drame našla se Tvrđava Starigrad, poznatija kao Fortica. Smještena na strmom grebenu Omiške Dinare, na 262 metra nadmorske visine, ova kamena utvrda iz 15. stoljeća sagrađena je s jednom svrhom: obrana od nadirućeg Osmanskog Carstva. Njen strateški položaj omogućavao je nevjerojatan pregled nad Bračkim kanalom, otocima Brač, Hvar i Šoltom te cijelim kanjonom rijeke Cetine. S njenih zidina, stražari su mogli uočiti neprijatelja s mora ili kopna satima prije nego bi se približio gradu, dajući Omišanima dovoljno vremena za pripremu obrane ili bijeg u sigurnost tvrđave.
Fortica je bila više od obične promatračnice; bila je posljednja crta obrane i utočište. Legenda kaže da su postojali planovi da se, u slučaju neizbježnog pada grada, s vrha planine na Omiš sruče goleme kamene gromade, koje bi uništile i grad i osvajače. Srećom, taj drastični scenarij nikada nije proveden u djelo, a Omiš, zahvaljujući svojim braniteljima i tvrđavama, nikada nije bio pokoren. Upravo ta činjenica daje posebnu, gorku dozu vijesti da je vatra zahvatila zidine koje ni najmoćnije vojske nisu mogle osvojiti. Požar je progutao nisko raslinje i šumu koja je okružuje, a plamen je lizao same zidine, prijeteći da uništi stoljeća povijesti uklesane u kamen.
Od planinarskog raja do zgarišta
S vremenom je Fortica svoju vojnu ulogu zamijenila onom turističkom. Postala je nezaobilazna točka za sve posjetitelje Omiša, avanturiste i zaljubljenike u prirodu. Do nje vode dva planinarska puta: kraći i strmiji, za one željne izazova, te duži i lakši, koji vijuga kroz mirisnu borovu šumu. Uspon, koji traje otprilike sat vremena, nagrađuje posjetitelje jednim od najspektakularnijih panoramskih pogleda na cijeloj dalmatinskoj obali. Pogled s vrha kule, najviše točke tvrđave, oduzima dah i pruža jasan uvid u stratešku genijalnost njenih graditelja.
Generacije planinara, turista i lokalnih stanovnika penjale su se do Fortice tražeći mir, inspiraciju i bijeg od svakodnevice. Sada je ta ista staza koja je vodila do jednog od najljepših vidikovaca pretvorena u put kroz opožareni, crni krajolik. Pitanje koje sada muči sve jest kolika je šteta nanesena samoj strukturi tvrđave i koliko će vremena trebati da se priroda koja ju je okruživala oporavi i vrati barem djelić svoje nekadašnje ljepote.
Vatra nije poštedjela ni zeleni kanjon Cetine
Kao da uništenje na obroncima Omiške Dinare nije bilo dovoljno, vatrena stihija se, nošena burom, opasno približila i kanjonu rijeke Cetine, prijeteći još jednom biseru omiškog kraja - Radmanovim mlinicama. Smješteno šest kilometara uzvodno od grada, ovo izletište predstavlja jedinstvenu simbiozu prirodnih ljepota i kulturne baštine. Mlinice, čija povijest seže u 17. stoljeće, svoj su procvat doživjele u 19. stoljeću pod upravom obitelji Radman, koja ih je preuredila u ladanjski posjed i po kojoj danas nose ime.
Okružene gustom šumom visokih stabala, uz samu smaragdnozelenu rijeku, Radmanove mlinice desetljećima su bile omiljeno mjesto za bijeg od ljetnih vrućina, obiteljske ručkove i uživanje u lokalnim specijalitetima poput kruha ispod peke i svježe riječne ribe. Predstavljale su oazu mira, mjesto gdje se vrijeme usporavalo, a posjetitelji mogli osjetiti duh starih vremena. Informacije da je požar stigao i do ovog područja izazvale su šok i nevjericu. Iako točan opseg štete na samim objektima još uvijek nije u potpunosti poznat, uništenje okolne prirode predstavlja nenadoknadiv gubitak za turističku ponudu, ali i za dušu cijelog kraja.
Dok se dim polako razilazi nad omiškom rivijerom, zbrajaju se gubici. Crni, ogoljeli obronci Dinare stoje kao bolan podsjetnik na snagu prirode i ljudsku ranjivost. Tvrđava Fortica, oštećena, ali i dalje ponosno na svom mjestu, postala je simbol ne samo otpora prošlosti, već i buduće borbe za obnovu. Pred Omišanima je dug put oporavka, put na kojem će morati obnoviti ne samo izgorjele kuće i maslinike, već i zaliječiti rane na svojim najvrednijim spomenicima kulture i prirode, nadajući se da će buduće generacije ponovno moći uživati u ljepoti koja je u samo jednoj noći gotovo nestala.
POGLEDAJTE GALERIJU
Sara Puklavec nakon Bospora kreće u pothvat dug više od 20 kilometara