Više od lijepog ukrasa: Cvijet s dva imena i tisuću priča o ljubavi, isprikama i oholosti
Ona je više od lijepog ukrasa; ona je živi dokaz povijesti, kameleon koji bojom priča o kemiji tla i cvijet čija je simbolika slojevita poput njegovih cvatova
Gotovo da ne postoji vrt ili balkon kojeg tijekom ljetnih mjeseci ne krase njezini raskošni, loptasti cvjetovi. Hortenzija je, bez sumnje, jedna od najomiljenijih ukrasnih biljaka, simbol bezbrižnih ljetnih dana i elegantne ljepote.
No, iza te poznate fasade krije se nevjerojatno bogata i slojevita priča koja se proteže kroz kontinente i milijune godina - priča o drevnim fosilima, carskim ispričama, botaničkim utrkama i skrivenim porukama.
Putovanje dugo 60 milijuna godina
Priča o hortenziji ne počinje u bakinom vrtu, već u dalekoj geološkoj prošlosti. Fosilni ostaci pronađeni u Sjevernoj Americi svjedoče o tome da su njezini preci postojali prije 40 do 65 milijuna godina. Autohtoni narodi, poput plemena Cherokee, cijenili su je i prije dolaska Europljana, koristeći njezin korijen u ljekovite svrhe, prvenstveno za liječenje bubrežnih i mokraćnih tegoba. Ipak, svoje putovanje prema svjetskoj slavi započela je na drugom kraju svijeta, u istočnoj Aziji.
U Japanu, gdje je poznata pod imenom Ajisai, hortenzija se uzgaja i slavi još od 8. stoljeća. Pjesnici iz razdoblja Nara pisali su haiku stihove slaveći njezine vrline, a postala je i neizostavan dio kulture i legendi. Jedna od najpoznatijih priča govori o japanskom caru koji je, kajući se što je zanemario voljenu djevojku, poslao njezinoj obitelji buket plavih hortenzija kao iskren izraz žaljenja i dubokih osjećaja. Taj čin zauvijek je utkao simboliku isprike u njezine cvjetove.
Botanička utrka i dolazak u Europu
Europljani su dugo bili nesvjesni postojanja ove azijske ljepotice. Prva hortenzija koja je stigla na Stari kontinent bila je skromnija sjevernoamerička vrsta, Hydrangea arborescens. Godine 1736. virginijski botaničar John Bartram poslao je njezino sjeme svom prijatelju, londonskom trgovcu Peteru Collinsonu, koji ju je uspješno uzgojio. No, prava pomama nastala je tek dolaskom njezine raskošnije rođakinje, Hydrangea macrophylla.
Slavni engleski prirodoslovac Sir Joseph Banks donio ju je 1788. godine u Englesku, ali ne iz Japana, koji je tada bio zatvoren za strance, već iz Kine, kamo su je Japanci izvozili. Banks je njome obogatio Kraljevske botaničke vrtove u Kewu, pretvarajući ih u svjetski centar za egzotične biljke. Istovremeno, odvijala se i francuska priča. Francuski botaničar Philibert Commerson poslao je prve primjerke u Pariz i prije Banksa, tijekom svoje ekspedicije s Louis-Antoineom de Bougainvilleom. Njegove biljke provele su neko vrijeme u slavnom botaničkom vrtu na otoku Mauricijusu prije nego što su stigle u Francusku.
Misterij imena Hortenzija
Sam naziv roda, Hydrangea, skovao je švedski botaničar Carl Linnaeus, a potječe od grčkih riječi hýdor (voda) i ángeion (posuda). Naziv se odnosi na oblik njezinih sjemenih čahura, ali i na njezinu izraženu potrebu za vodom. No, u Francuskoj, a i kod nas, češće se koristi ime hortenzija (hortensia). To ime obavijeno je velom romantične misterije.
Philibert Commerson, francuski botaničar koji ju je donio u Pariz, želio je biljku nazvati u čast svoje prijateljice i suradnice, cijenjene astronomkinje Nicole-Reine Lepaute. Ipak, umjesto prezimena, odlučio se za njezin nadimak - Hortense. Tako je biljka postala hortensia. Kasnije je slavu imena dodatno učvrstila Joséphine de Beauharnais, Napoleonova supruga i strastvena botaničarka, koja je svoju kćer nazvala Hortense i koja je u svojim slavnim vrtovima dvorca Malmaison uzgajala brojne egzotične biljke, uključujući i ovu.
Kameleon u cvjetnom svijetu
Jedna od najfascinantnijih osobina hortenzije njezina je sposobnost mijenjanja boje cvjetova, što je gotovo jedinstveno u biljnom svijetu. Važno je napomenuti da ono što doživljavamo kao velike, šarene latice zapravo su sepali, modificirani listići koji štite pravi, sićušni cvijet u sredini.
Boja tih sepala izravno ovisi o pH vrijednosti tla i dostupnosti aluminijevih iona u njemu. U kiselom tlu (pH ispod 6,0), biljka lako upija aluminij, što rezultira prekrasnim plavim i ljubičastim nijansama. S druge strane, u alkalnom tlu (pH iznad 7,0), aluminij je biljci nedostupan, pa će cvjetovi biti ružičasti ili čak crveni. Ta kemijska čarolija omogućuje vrtlarima da se igraju bojama, dodajući u tlo talog kave za plave tonove ili malo vapna za ružičaste. Jedina iznimka su bijele sorte, koje nemaju pigment i uvijek ostaju čisto bijele, neovisno o sastavu tla.
Simboličko značenje hortenzije
Kao što mijenja boju, hortenzija je kroz povijest mijenjala i svoje simboličko značenje. Dok u Japanu i danas predstavlja iskrene emocije, zahvalnost i ispriku, u viktorijanskoj Engleskoj dobila je iznenađujuće negativnu reputaciju. Zbog svojih bujnih, raskošnih cvjetova, a relativno malo sjemena, smatrali su je simbolom hvalisavosti, taštine i oholosti.
Postojao je čak i običaj da muškarac pošalje hortenzije ženi koja je odbila njegovo udvaranje, optužujući je tako za emocionalnu hladnoću i frigidnost. Srećom, ta su mračna vremena prošla, pa se danas hortenzija uglavnom povezuje s pozitivnim osjećajima. Svaka boja nosi svoju poruku: ružičasta simbolizira ljubav i iskrenost, plava oprost, bijela čistoću i nevinost, dok ljubičasta označava razumijevanje i obilje.
Od drevnog fosila i svetog cvijeta Cherokeeja, preko carskih vrtova Japana i botaničkih nadmetanja Europe, pa sve do današnjih dvorišta, hortenzija je prošla dug i nevjerojatan put. Ona je više od lijepog ukrasa; ona je živi dokaz povijesti, kameleon koji bojom priča o kemiji tla i cvijet čija je simbolika slojevita poput njegovih cvatova. Svaki put kad ugledate njezine raskošne pompone, sjetite se da gledate u ljepoticu s tisuću lica i još više priča.
Petkom na portalu Net.hr čitajte o održavanju i manje poznatim činjenicama o biljkama.
POGLEDAJTE GALERIJU