Neki je čovjek, duboko predan molitvi, šetao obalom. Naposljetku okrene oči prema nebu i zavapi:
Gospode, obećao si mi ispuniti najiskreniju želju mog srca. Zato te sada molim da mi daš znak da ćeš me slušati.
Iznenada se nebo nad njim naoblači i Bog progovori moćnim glasom:
Pretražio sam tvoje srce i vidio da je čisto. Zadnji, kojeg sam uslišio, bio je kralj Salomon. On me nije razočarao sa svojom željom da bude mudar - vjerujem da me ni ti, koji si mi uvijek bio vjeran i ispunjavao moje zapovjedi, također nećeš razočarati. Zato ću ispuniti što god tražio.
Čovjek razmisli nekoliko trenutaka pa kaže:
Oduvijek sam želio ići na Havaje, ali se smrtno bojim letenja i imam opaku morsku bolest. Možeš li mi sagraditi most do Havaja, po kojem se mogu voziti kada god hoću?
Bog se gromko nasmije i reče:
To je nemoguće! Pomisli na svu logistiku! Kako da sa stupovima dosegnem dno Pacifika? Pomisli, koliko betona... koliko željeza!!! Tvoja želja je vrlo materijalistična i donekle si me razočarao. Most, naravno, lako sagradim, ali nerado ispunjavam takve svjetovne želje. Uzmi si vremena, duboko razmisli i zaželi nešto što će biti na čast i slavu Stvaranja!
Čovjek je razmišljao stvarno dugo i pokuša zaželjeti nešto zasita iskreno. Konačno reče:
Tu je moj odgovor, Gospode. Četiri puta sam se ženio i razvodio. Žene su mi uvijek govorile da mi je svejedno i da sam neosjetljiv. Želio bih razumjeti žene... Rado bih znao kako se osjećaju iznutra, o čemu razmišljaju kad mi odgovaraju šutnjom... volio bih znati zašto plaču... i što zapravo misle kad mi odgovaraju s 'ništa'... rado bih shvatio kako ih zaista usrećiti. Eto, Bože, to je moja želja!
Nakon zaista dugog razmišljanja Bog mu odgovori:
A taj most, želiš dvije ili četiri trake?
