Jedne noći, Ivica prolazi pored groblja, kad čuje jasno ritmično kuckanje. Prolazi, a kuckanje postaje sve glasnije i glasnije.

Konačno, ugleda čovjeka kako stoji pored nadgrobnog spomenika i kleše.

"Ajme, prestravio sam se kao nikada u životu. A ti samo klešeš ime na grob", kaže Ivica.

"Nego, zašto to radiš tako kasno".

"Ma krivo su mi ime napisali"