Jedne noći, Ivica prolazi pored groblja, kad čuje jasno ritmično kuckanje.
Prolazi, a kuckanje postaje sve glasnije i glasnije.
Konačno, ugleda čovjeka kako stoji pored nadgrobnog spomenika i kleše.
"Ajme, prestravio sam se kao nikada u životu. A ti samo klešeš ime na grob", kaže Ivica.
"Nego, zašto to radiš tako kasno".
"Ma krivo su mi ime napisali"
