Vreli dan u Africi. U hladu drveta leže lav i lavica. Odmaraju, uživaju u hladu ne razmišljajući ni o čemu.
Odjednom, dotrči zec i iz sve snage opali lavu pljusku, a i pobježe.
Lav se nije ni pomaknuo. Samo gleda negdje u daljinu.
Nije prošlo mnogo, dotrči zec i opet iz sve snage odvali lavu šamar pa pobježe.
“Koliko ćeš ovo trpjeti?!” – upita ga lavica zbunjeno i nastavi – “Jesi ti lav ili nisi?! Stigni ga i pokaži mu tko je kralj!”
Lav šuti zagledan u daljinu…
Zec dotrčava, opali šamar lavu i opet pobježe.
Lavica već ljutita, skoči i potrča za zecom. Trči ona za njim po savani, zec lijevo, ona lijevo, zec desno, ona za njim desno… Odjednom, zec uskoči u šuplje deblo taman dovoljno široko da prođe lavičina glava, ali ne i tijelo. Lavica za njim i zaglavi se. Zec izađe sa druge strane, priđe lavici od pozadi i opali je, a onda zadovoljan ode…
Lavica se nakon nekog vremena nekako uspije iskobeljati. Vraća se ona pod drvo i legne pored lava. Lav je pogleda i upita:
“I? Jel te odvukao do debla?”
