Sjede građevinski radnici: Englez, Francuz i Mujo na 20. katu zgrade koja se gradi i otvaraju paketiće s doručkom. Englez: Fuck it! Opet mi je Mary napravila tost sa putrom i sirom. Već 20 godina mi pravi isto svaki dan. Ako mi i sutra smjesti isto, skačem dolje da se ubijem!
Francuz: Mon Dieu! I meni je Jacqueline opet napravila baget s majonezom, brijem i gljivama. Ako sutra bude isto, solidarno skačem i ja!
Mujo: Jebo mater, evo u mene opet neki glupi kruh s marmeladom! Ako i sutra bude isto, vala eto i mene za vama dolje!
Naravno, sutradan kao i do tada, svi imaju isto za doručak. Skoči Englez, skoči Francuz i naš Mujo hrabro za njima. Na sahrani njih trojice stoje Mary, Jacqueline i Fata. Mary: Dear God! Da smo samo znale što ih tišti. Da su nam bar jednom rekli da ne vole jesti uvijek isto. Oh, mučenici jadni. Pa napravila bih neki drugi sendvič. (šmrc)
Jacqueline: Da, draga moja (šmrc), i ja bih mom mužu napravila nešto drugo. Da sam samo znala...
Fata: Jes' vala... Samo ne znam što skoči Mujo. On je uvijek sam spremo' svoj doručak.
