Jedan čovek je dugo radio u pekarskoj industriji. Dolazi on kući, smrknut, uplašen, posramljen. Pita ga žena:
“Što ti je?” “Ma pusti, sramota me...” “Ma reci, toliko godina smo u braku… Ako meni ne možeš, kome ćeš?” “Ljutit ćeš se…” “Neću, obećajem.” “Ma tamo u firmi, stojim pored stroja za miješanje tijesta, gledam kako okreće i mijesi ono tijesto i došlo mi da ga gurnem unutra, i svrš*m.” “Pa nisi valjda... ??” “Jesam …” “Gle, najbolje da odeš psihologu. To baš i nije normalno.” “Ne mogu, sramota me bilo kome priznati ovu sramotu…”
Prošlo tri mjeseca… Vraća se muž opet snužden.
“Šta je bilo” pita ga žena… “Sjećaš kad sam gurnuo p*nis u miješalico za tijesto i svrš*o?” “Da. Opet si to napravio?!" “Nisam mogao suzdržati se …” “I?” “Otpustili su me…” “A šta su napravili sa miješalicom za tijesto?” “Sa Tanjom? I nju su otpustili.”
