Mira se vratila iz shoppinga i zatekla muža u krevetu sa zgodnom mladom ženicom beskućnicom. Upravo kad se spremala krenuti vikati na njega, on joj kaže: Da li te zanima, kako je uopće došlo do ovoga? Vozeći se do doma, ugledao sam ovu djevojku, koja je bila pokisla i izgledala umorno. Poveo sam je i dovezao sam je kući, dao joj nešto da pojede, točnije juneći odrezak, koji sam jutros kupio na tržnici i kojeg ti nisi htjela za ručak jer si rekla da je “tvrd k’o kamen“.
Budući je bila pokisla od glave do pete, dao sam joj one cipele, koje si ti odbacila, jer su ti bile pola broja premale pa ih ne nosiš jer se nećeš patiti zbog moje “škrtosti”. Bilo joj je hladno pa sam joj dao i tvoju jaknu, koju sam ti kupio za rođendan, ali ju ti nisi nosila zbog boje, koja ti nije pasala. I hlače su joj bile mokre, pa sam joj dao tvoje, znaš one od jeansa, koje su tebi bile male, ali njoj su stajale kao salivene. Na koncu, kad je odlazila, upitala me: “Ima li još nešto, što vaša žena više ne upotrebljava
