Za dvadesetogodišnjake ova je godina daleko od fantastičnih
inačica mladog zrelog doba: popularne koncepcije dvadesetih
godina prikazuju životni period vođen avanturama, istraživanjima
i ambicijama koje bi mladi trebali ispuniti do 30-ih godina.
2020. dokazala je da je mladima ovo bila sve samo ne godina za uživanje - prepuna frustracija, samoće, teškog života, nemogućnosti rada, otežanog studiranja... Mladi u dobi od 18 do 29 godina rekordno se vraćaju roditeljima (i to se često zavrti kao neka vrsta moralnog promašaja, urođena nesposobnost da "sami išta napravite"). Mnogi su mladi izgubili posao, mnogi su izbačeni iz studentskih domova, kampusa diljem svijeta. Mnogi nisu imali priliku studirati vani, imati neka nova iskustva, saznanja.
Pandemija bi trebala pogoršati odgađanje "ključnih" životnih događaja, uključujući vjenčanje, rađanje djece ili kupnju domova. Mladi Afroamerikanci i Latinoamerikanci možda najviše osjećaju utjecaj pandemije - podaci koje je objavio Centar za pravo i socijalnu politiku (CLASP) pokazuju da 53 posto mladih Latinoamerikanaca i 45 posto mlađih crnaca imaju veću stopu nezaposlenosti nego bijelci, prenosi Vox.
Mnogi zaboravljaju kako mladi imaju odgovornosti veće nego ikad prije
Darcey N. Powell, izvanredni profesor psihologije na fakultetu Roanoke, objasnio je da ljudi često dijele mladost u dva prilično proturječna mjehurića: ili razdoblje puno ograničenja ili kao razdoblje u kojem sve trebaju shvatiti sami. Zabava i mediji, kao i društvene mreže, "vjerojatno su pridonijeli njegovanju lažne podvojenosti" u mladosti, kaže Powell i dodaje da je situacija zapravo puno zamršenija. Idealizacija ovog doba života je svugdje: u filmovima i TV emisijama puna je nostalgije za putovanjima, prvim ljubavima i učinjenim pogreškama koje se mogu pretvoriti u lako probavljive komade mudrosti. Prikazuje se kao najbolje doba prije nego krene „stvarni život“, prikladno zanemarujući koliko mladih ljudi već dugo upravlja ulogama i odgovornostima odraslih zbog teške situacije u svijetu.
"Pretpostavljam da je ova pandemija vjerojatno povećala
stres zbog toga jer je osiguravanje zaposlenja, stjecanje
partnera znatno teže", govori i dodaje da je teško živjeti
u ovim uvjetima. Pritisak je ogroman, a mnogi se s njime ne znaju
nositi. Mladi govore kako je ovo suludo utrošena
(wasted) godina. Nadamo se kako sljedeća neće biti, bar
ne u tolikoj mjeri.
