Mjesec, naš najbliži nebeski susjed, oduvijek je fascinirao ljude i poticao maštu. Dok su znanstvenici desetljećima proučavali njegovu strukturu i sastav, neki su razvili alternativne teorije o prirodnom satelitu.
Jedna od najzanimljivijih teorija je o šupljem Mjesecu, koja tvrdi da nije čvrsto nebesko tijelo, već da sadrži velike šupljine ili čak umjetnu strukturu u svojoj unutrašnjosti.
Podrijetlo teorije
Ideja nije nova, još 1901. godine H.G. Wells je u svom romanu "Prvi ljudi na Mjesecu" zamišljao šuplju unutrašnjost nastanjenu izvanzemaljcima.
Međutim, kao ozbiljna teorija zavjere, koncept se pojavio se 1970-ih godina.
Jedan od prvih zagovornika ove ideje bili su sovjetski autori Mikhail Vasin i Alexander Shcherbakov, koji su 1970. objavili članak pod naslovom "Je li Mjesec kreacija izvanzemaljske inteligencije?".
Tvrdili su da bi mogao biti umjetna tvorevina koju su stvorila napredna izvanzemaljska bića. Ova hipoteza, poznata i kao teorija "svemirskog broda Mjesec", brzo se proširila među teoretičarima zavjere.
Argumenti zagovornika teorije
Zagovornici teorije o šupljem planetu iznose nekoliko argumenata kojima pokušavaju potkrijepiti svoje tvrdnje:
- Manja gustoća Mjeseca: Ističu da je njegova prosječna gustoća (3,3 g/cm³) značajno manja od gustoće Zemlje (5,5 g/cm³), što bi moglo ukazivati na šupljine u unutrašnjosti.
- Zvuk zvona: Tijekom Apollo misija, astronauti su namjerno sudarili lunarne module s površinom Mjeseca. Seizmometri su zabilježili da je "zvonio poput zvona" nekoliko sati nakon udara, što neki tumače kao dokaz šuplje strukture.
- Savršene pomrčine: Teoretičari ističu da je upravo prave veličine i udaljenosti da savršeno prekrije Sunce tijekom potpune pomrčine, što smatraju predobrim da bi bila slučajnost.
- Neobični krateri: Neki krateri imaju ravno dno ili čudne oblike, što neki tumače kao dokaz umjetnih struktura ispod površine.
Znanstvena objašnjenja i opovrgavanja
Unatoč zanimljivosti ovih tvrdnji, znanost pruža racionalna objašnjenja za sve navedene fenomene:
- Gustoća Mjeseca: Manja gustoća objašnjava se njegovim sastavom. Ima manji udio teških elemenata poput željeza u svojoj jezgri u usporedbi sa Zemljom, što rezultira manjom ukupnom gustoćom.
- Seizmički odjek: Dugo trajanje seizmičkih valova posljedica je izuzetno suhog i krtog materijala mjesečeve kore, koji mnogo slabije prigušuje vibracije nego vlažno tlo na Zemlji.
- Pomrčine: Prividna podudarnost veličine Mjeseca i Sunca tijekom pomrčina samo je slučajnost. Štoviše, njegova veličina varira tijekom njegovog orbitalnog ciklusa, pa pomrčine nisu uvijek "savršene".
- Krateri: Neobični oblici kratera rezultat su različitih procesa formiranja i erozije, a ne dokaz umjetnih struktura.
Znanstveni dokazi o strukturi Mjeseca
Moderna znanost pruža čvrste dokaze o unutarnjoj strukturi planeta:
- Seizmička istraživanja: Apollo misije postavile su seizmometre na površinu koji su prikupljali podatke od 1969. do 1977. godine. Analiza mjesečevih potresa otkrila je slojevitu strukturu s krutom korom, plaštem i jezgrom.
- Gravitacijska mjerenja: Satelitske misije poput GRAIL-a (Gravity Recovery and Interior Laboratory) pružile su detaljne podatke o gravitacijskom polju planeta, potvrđujući njegovu čvrstu strukturu.
- Analiza uzoraka: Uzorci stijena koje su donijeli astronauti potvrđuju njegovu geološku povijest i sastav konzistentan s čvrstim nebeskim tijelom.
- Formiranje kratera: Način na koji se formiraju krateri pri udaru meteora u skladu je s čvrstom strukturom.
Implikacije za buduća istraživanja
Iako je teorija o šupljem Mjesecu znanstveno neutemeljena, ona ipak ukazuje na važnost daljnjeg istraživanja našeg prirodnog satelita.
Buduće misije, poput NASA-inog programa Artemis, pružit će nove podatke o njegovoj strukturi i povijesti.
Ova istraživanja nisu važna samo za razumijevanje planeta, već i za šire razumijevanje formiranja i evolucije Sunčevog sustava.
Također, precizno poznavanje strukture Mjeseca ključno je za planiranje budućih lunarnih baza i potencijalnu eksploataciju resursa.
