Jeste li se ikada zapitali što bi se dogodilo s našom majčicom Zemljom kada bi apsolutno svi ljudi naprosto iznenada nestali? Kakav bi to scenarij zadesio naš planet, u kojem bi smjeru išla ta priča?
Nestanak energije
Odgovor na to izuzetno zanimljivo pitanje pokušao je dati tiktoker naziva "learn videos", koji se potrudio i razradio najvjerojatniji scenarij. Dakle, evo što bi prema njegovu modelu uslijedilo:
"Nekoliko sati nakon što bi čovječanstvo nestalo, svjetla diljem svijeta bi se počela gasiti jer većina elektrana radi na fosilna goriva. Naravno, bez ljudi ne bi bilo nikoga da o njima brine i prestale bi s radom.
Otprilike 48 sati nakon što bi zabilježile iznenadan pad u potrošnji energije, nuklearne elektrane prebacile bi se u takozvani "safety mode" (sigurnosni način rada). Vjetrenjače bi prestale s radom kada bi ponestalo lubrikanata, a i solarne ploče bi postale beskorisne zbog nanosa prašine.
Dakle, gotovo sve regije, osim onih spojenih na hidroelektrane, brzo bi se našle bez izvora energije. Nadalje, dva ili tri dana nakon što bismo nestali, većina podzemnih željeznica bilo bi poplavljena jer pumpe ne mogu raditi bez naše intervencije.
Budućnost životinja
One životinje koje bi uspjele nekako pobjeći u prirodu našle bi se u sasvim novoj stvarnosti, u brutalnoj bitci za preživljavanje, i tu više ne bi bilo mjesta za "dekorativne" pasmine. Iščeznule bi jer bi se, primjerice, kratke šapice kod buldoga pokazale kao smrtonosna mana.
Mjesec dana od našeg nestanka sva voda namijenjena za rashlađivanje nuklearnih elektrana bi isparila. A to bi dovelo do niza izuzetno snažnih eksplozija i velikih katastrofa, daleko snažnijih od one černobilske.
Milijuni životinja pritom bi umrlo od raka, ali planet bi se ipak uspio oporaviti od radioaktivnog zagađenja prilično jednostavno i brzo.
Nakon 25 godina tri četvrtine trgova i nogostupa bi prekrila vegetacija. A gdje ima biljaka, ima i biljojeda. A gdje ima plijena, ima i predatora. Preživjeli psi bi se poželi križati s vukovima i ulaziti u nekadašnje gradove.
Bez nas bi se i zrak pročistio. U nekim gradovima bi se vidljivost višestruko popravila.
Međutim, gradovi poput Dubaija i Las Vegasa bi bili zakopani u pijesak. Pustinja bi uzela nazad što joj pripada. Baš kao i ostatak prirode.
Nekima bi bilo drago što nas nema
Nakon 300 godina metalne konstrukcije, kakav je primjerice Eiffelov toranj, bi se počele raspadati jer ih ne bi imao tko bojiti i štititi od korozije. Sve bi visoke grade popadale, a goleme močvare, kakve su nekoć i prekrivale Sjedinjene Američke Države, bi se ponovno pojavile.
Velikim morskim životinjama bi također bilo drago što nas više ne vide. Primjerice, bez prisutnosti ljudi bi populacija kitova procvjetala.
Nakon 10 tisuća godina jedino što bi podsjećalo na postojanje ljudi bi bili ostaci kamenih konstrukcija. Ostale bi piramide, Kineski zid, planina Rushmore...
Za 50 milijuna godina plastične boce i krhotine stakla bilo bi posljednje što je od nas preostalo, a za narednih 50 milijuna godina i to bi nestalo.
Da, naš planet itekako može bez nas, ali mi ne možemo bez njega, zaključio je autor videa.
---
