10. Richard Lee McNair iz zatvora se - poslao poštom
Godine 1987. je Richard Lee McNair opljačkao silos. Ulovio ga je jedan od radnika koji se slučajno tamo našao. McNair je izvukao pištolj i ranio ga, a prilikom bijega se susreo s drugim radnikom kojeg je ubio. Policija ga je uhitila nekoliko sati kasnije i optužila za ubojstvo, pokušaj ubojstva i pljačku.
NcNair je tada imao 29 godina. Odmah nakon uhićenja uspio je pobjeći iz okružnog zatvora u Sjevernoj Dakoti, i to tako što je balzamom za usne namazao lisice i tako se izvukao iz njih. Uskoro su ga opet uhvatili, ali 1992. je kroz ventilacijski otvor pobjegao, i to na čak devet mjeseci.
Njegove su ga eskapade dovele u savezni zatvor, odakle nije uspio pobjeći do 2006. Naime, tada je u zatvoru imao posao - popravljao je vreće za poštu. Nakon nekoliko se mjeseci dosjetio nečega što se nikad nitko prije nije dosjetio: poslat će se poštom iz zatvora.
Svoju je priliku iskoristio 5. travnja. Sklupčao se u veliku vreću za poštu koja je bila prekrivena drugim vrećama punim pisama. Satima je čekao, a disao je kroz tanku cjevčicu koju je izradio od kartona. Kad su čuvari otišli na ručak, izašao je iz skladišta na slobodu. Ovog je puta potrajala čak godinu dana. Ova snimka pokazuje kako je prevario jednog policajca - on je, naime, mislio da samo džogira.
9. Izašao uz pomoć nektarine
Mjesecima je Nadine Vaujour išla na privatne sate letenja helikopterom. Njezin suprug Michel bio je u pariškom zatvoru gdje je služio 27-godišnju kaznu za kriminal, a Nadine je planirala hrabri potez za njegov bijeg. 1986. godine ga je i provela u djelo.
Nekoliko minuta prije nego što je njezin helikopter stigao, Michel Vaujour uspio je pobjeći iz zatvora uz pomoć lažnog pištolja i nektarine koju je obojao tako da izgleda poput granate.
Nadine je ubrzo došla helikopterom, kako je i planirala, leteći iznad krova zatvora, nakon čega je otvorila vatru na čuvare. Michael se uspio ukrcati u helikopter, a slijedio ga je i jedan čuvar pa se tako veseli trojac vinuo u nebesa. Nesretni je čuvar bespomoćno visio s helikoptera.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, Michael je opet uhvaćen u pokušaju pljačke banke. Tada je završio u bolnici jer su ga ustrijelili u glavu prilikom potjere. Naposlijetku se vratio u zavor i odslužio svoju kaznu od 27 godina, od kojih je 17 proveo u samici. Pušten je 2003. godine.
8. Cecil Molle Feez pobjegao je kroz tunel njemačkog logora
Dok većina priča o bijegu iz zatvora za glavne aktere imaju osuđene kriminalce, ovo je priča o bijegu iz ratnog logora.
28. ožujka 1918. Cecil Molle Feez zarobljen je nakon što je njegov zrakoplov sletio na neprijateljsku liniju. Završio je u njemačkom logoru u Bavarskoj i uskoro s cimerom iz ćelije, Oscarom Thomasom Flightom počeo razrađivati planove o bijegu. Plan je bio opasan, ali jednostavan: pobjeći će kroz tunel.
Tijekom gotovo dvije godine, dvojica zatvorenika mukotrpno su prokopavali svoj put ispod zatvora, i to žlicama i vilicama. Tunel je morao biti dugo 30 metara kako bi mogli pobjeći izvan zatvorske ograde. Ova priča nažalost nema sretan kraj. Njemački su vojnici uhvatili bjegunce, pronašli tunel i opet ih zatvorili u izolaciju.
7. James Rodney Leonard pobjegao helikopterom
1985. godine je tada 20-godišnji James Rodney Leonard služio doživotnu zatvorsku kaznu zbog ubojstva.
Joyce Mattox jednog je dana u prosincu te godine unajmila helikopter. Kada je poletio, Mattox je iz torbice izvukla pištolj i pilotu prijetila ne bi li ju odvezao do zatvora. U zatvorskom su dvorištu zatvorenici imali svoju dnevnu vježbuk, a kada se helikopter približio, njih je pet pohitalo kako bi pobjegli.
Problem je bio taj što je maleni zrakoplov mogao podići samo tri osobe. Leonard je tako grubo odgurnuo višak zatvorenika koji su se ponadali slobodi. I dalje pretrpan s pet putnika, pa nije stigao puno dalje od zatvorskog dvorišta.
6. Airey Neave se pravio da je nacistički vojnik
Dvorac Colditz prava je utvrda u srcu Njemačke, izgrađen na litici. Zidovi su mu dva metra debeli, a tijekom Drugog svjetskog rata je bio udaljen 650 kilometara od bilo čega što nije bilo pod vlašću nacista. U tom je dvorcu bio zarobljen britanski vojnik Airey Neave 1941. godine.
Odlučio je učiniti nešto što nitko prije nije - pobjeći otamo. Njegov prvi pokušaj bijega bio je 28. kolovora 1941. Svoje je odijelo pokušao obojati u zeleno tako da sliči onom njemačkih vojnika, ali nije mu uspjelo - boja je bila prejarka pa su ga primijetili. Pokušao je ponovno pet mjeseci kasnije, a tada je imao i pomoćnika.
Još jedan zatvorenik i on ponovno su pokušali svoje uniforme učiniti što sličnijima onim njemačkima, ali ovog puta nisu išetali kroz glavni ulaz već su ispuzali preko stropa.
Tada su pješice i vlakom preški gotovo 650 kilometara i napokon se dočepali švicarske granice, odakle su otišli u Francusku i Španjolsku i konačno stigli do britanskog tla, četiri mjeseca nakon bijega.
5. Seamus Twomey i spasilački odjel IRA-e
Seamus Twomey nije bio dobar šef osoblja IRA-e. Pridružio se paravojnim postrojbama 30-ih godina, a u ranim je 70-ima već bio zapovjednik njihove brigade u Belfastu. 1972. je detonirao 19 bombi u gradu, ubio 11 ljudi i ozlijedio njih 130.
Uhićen je 1973. i poslan u najveći irski zatvor Mountjoy. Ipak, IRA ne dopušta da njezini ljudi trunu u zatvorima - istog mjeseca kad je uhićen, u zatvor je sletio oteti helikopter i samo nekoliko sekundi ranije Twomey je bio vani. Mjesec dana kasnije vraćen je u zatvor.
4. Taliban pobjegao iz afganistanskog zatvora
2011. je iz zatvora Sarposa u Afganistanu pobjegao jedan zatvorenik. U tom se zatvoru inače nalaze neki od najtraženijih kriminalaca, kao što su talibanski militanti. U travnju 2011. tamo ih je bilo više od 500.
Iako je slovio kao najsigurniji zatvor u državi, to se ipak pokazalo netočnim kada je kroz veliki tunel ispod zatvorskih zidova pobjeglo čak 475 zatvorenika!
Čitava podzemna struktura bila je duža od 100 metara i opremljena svim potrebnim: strujom, ventilacijom... Naravno, prava je pomoć stigla izvan zatvora. Nakon bijega, pronađeno je samo oko 40 zatvorenika, svi ostali su uspješno pobjegli vlastima.
3. Sedam mjeseci na moru
Kao dio pacifičke kampanje tijekom Drugog svjetskog rata, japanske su snage preuzele desetke otoka. Jedan od njih je bio otok Ocean, poznat i kao otok Banaba, a s njega potiču neke od najnevjerojatnijih priča o preživljavanju.
Nabetari je imao 22 godine kad je došao na Ocean kako bi radio u rudniku fosfata 1942. godine. Uskoro su japanske trupe došle na otok i većinu radnika i stanovnika zatvorili. Odabrali su oko 100 ljudi koji bi ostali raditi na otoku, a Nabetari je kao iskusni ribič bio jedan od njih. Otok je tako postao velik, izolirani zatvor.
Tijekom vremena, japanske su trupe i same naučile kako uloviti ribu i obrađivati zemlju pa su naredili radnicima da si sami iskopaju grobove.
Pod okriljem noći, Nabetari i još petorica mladih vojnika krenuli su u bijeg. Stisnuli su se u tri malena kanua i otplovili gotovo 400 kilometara dalje. Dok su se drugi bjegunci utopili, Nabetari je preživio i naposlijetku došao do otoka Ninigo koji je od otoka Ocean na kojem je bio zarobljen, udaljen čak 2.400 kilometara.
2. Bijeg iz Gestapove utvrde
Kad je nacistička Njemačka okupirala Francusku 1940., bivši učitelj Andre Devigny otišao je u Pokret otpora. Uhvatio ga je Gestapo 1943. godine i poslao u zatvor Montluc - pakao na zemlji za one koji su se borili protiv nacista.Tamo su ga mjesecima mučili, a naposlijetku su mu rekli da će ga pogubiti za nekoliko dana.
Devigny je pribadačom uspio otključati lisice, a svoj je bijeg isplanirao. Podigao je drvene podove u svojoj ćelii s naoštrenom žlicom. On i njegov zatvorski cimer pobjegli su tijekom noći, ubivši čuvara koji ih je trebao čuvati. Kada je stigao u Švicarsku, Devigny se opet pridružio Pokretu otpora.
1. Bud Day je proveo pet godina u zatvoru u sjevernom Vijetnamu
Rat u Vijetnamu bio je dug, brutalan, a kako mnogi smatraju, i potpuno nepotreban. 1967. je major Bud Dan letio iznad Sjevernog Vijetnama kad je njegov zrakoplov oboren. Spustio se padobranom, no kada je sletio, zarobili su ga.
Pobjegao je petog dana u zatvoru. Izmigoljio se iz okovai pobjegao u smjeru džungle. U padu zrakoplova slomio je ruku, a na jedno je oko bio slijep, no unatoč tome uspio je pobjeći, ponekad se i satima skrivavši u blatu kako ga vijetnamske patrole ne bi ulovile.
Kako bi preživio, jeo je voće i žive žabe, a nakon više od dva tjedna stigao je u blizinu američke vojne baze. Tada ga je vijetnamska patrola ipak pronašla i ustrijelila u nogu. Ovog puta nije bilo načina za bijeg. Idućih je pet i pol godina Bud Day svakodnevno proživljavao mučenja i selidbe u različite zatvore. Pušten je na slobodu 1973. godine.
