Od drevne Grčke i Rima do renesanse koja je crpila inspiraciju iz antike, muškarci su prikazivani s penisima koji su manji od prosjeka, bez obzira na to prikazuju li božanstvo, vojnika ili sportaša, što prilično zbunjuje povjesničare umjetnosti.
Prije svega, uvijek su prikazani u opuštenom stanju, a povjesničarka umjetnosti Ellen Oredsson ističe još jedan važan faktor.
"Vrijedi napomenuti kako mnogi kipovi prikazuju sportaše tijekom ili neposredno poslije naporne fizičke aktivnosti kada se penis prirodno stisne", navodi u istraživanju.
Dvojica firentinskih liječnika ponudili su još jedno objašnjenje promatrajući glasovitog Michelangelovog Davida. Svi anatomski detalji, uključujući napetost mišića čela u skladu su s "kombiniranim efektom straha, napetosti i agresije" pa tako stisnuti i penis.
No antika je prepuna kipova muškaraca i bogova s minijaturnim penisima koji nisu ni sportaši niti se boje.
Pojam idealnog muškarca
Drevnim Grcima idealni muškarac nije bio požudni ljubavnik nego odmjereni javni djelatnik. "Grci su mali i opušteni penis povezivali s umjerenošću koja je bila jedna od ključnih vrlina odmjerene muškosti", objašnjava profesor Andrew Lear sa Harvarda, prenosi Ancient Origins. Odmah navodi i jednu iznimku: "Postoji jasan kontrast između malog penisa idealnog muškarca i prenaglašenog, podignutog penisa satira (vječito napaljena i vazda pijana mitska stvorenja) i ostalih neidealnih muškaraca. Primjerice, ishlapljeli starci se često prikazuju s velikim penisima", kaže Lear.
Osim toga, s velikim penisima su prikazivani i barbari, kako bi se istaknula njihova neumjerenost. Njihov trend slijedili su i Rimljani, a kasnije i kršćani.
