Ne topničke, oni su Kruletovi, nego na švrakopis koji me podsjetio da sam u tinejdžerstvu pokušao kopirati svoje velike uzore dječje literature, Jožu Horvata, Predraga Raosa, Zvonimira Milčeca, Zlatka Krilića, Hrvoja Hitreca... I pokušao biti realan i objektivan, što se s tadašnjih 15 godina uglavnom svodilo na kuknjavu da su svi već ševili osim mene.
Vrlo zanimljivo, kako je pisalo, nisam ševio ni do devetnaeste, kad sam krenuo u JNA negdje ispod Niša, a bogami ni tu dugu godinu, što se poklapalo i s mojim današnjim saznanjima. I sve je to bilo evidentirano u debelu kožu ukorenu bilježnicu, a koju stranicu dalje - i sretan datum prvoga mi seksa.
Mda, opis je dosta kratak, opravdano, srećom da sam kroz desetljeća evoluirao, barem u opisnom segmentu. Dnevnik se približavao kraju, kao i pivkan uz uzglavlje i vrijeme namijenjeno proljetnom slaganju papira, kad mi je pred očima zatitrao zanimljiv naslov – Maratonski seks. "Tanjini su starci otišli nekam za vikend, čovječe, bit ćemo solo kod nje punih 48 sati..."
Kako sam tih godina živio s roditeljima kojima je važnije od mira u svijetu bilo da me slučajno ne ostave samoga u stanu dulje od pola sata, seks s puštanjem glasova mi je bila neopisiva i nedokučiva želja. Da ne spominjem korištenje kupaonice, radnog stola, sudopera i svega ostalog što pomaže da ova igra dobije na draži i napetosti. Što je bilo najbolje, i najbolji tadašnji frend Neno je imao isti scenarij, ali sa svojom curom, pa smo si spili jednu putnu dućansku i krenuli u izazov.
Pokupio sam par ručno snimljenih kazeta s Pythonovcima i Mućkama, kupio dvije litre bambusa i kukuruz za kokice te krenuo prema njoj. Sav sam bio u osmijehu kao nekoć Mariolino iz istoimenog crtića, skakutao sam od svog do njenog kvarta i pozvonio na vrata. Imali smo 20 godina u prosjeku, volje, slobode i mašte kao u priči, samo mi je prazna kutija pizze falila i imali bismo idealan scenarij za gigantski doseg filmske industrije kao Rocco sreće Jennu. Ali život nije srednjebudžetni pornić, i obično je sve malo kilavije od onog čemu se nadamo.
Početkom devedesetih kao lubrikant nam je služila Nivea, Solea ili afroditin šampon, masirali smo se na suho, eventualno s coppertonom ili Amber Soleirom (tko je imao love), a kondomi su bili RIS-ovi, tvrdi, debeli, kruti i jezivo bijeli. Mekši su bili tetrapaci za mlijeko, bokte... Depilacija je bila tabu tema, nije bilo ni zdravstvenog ni crkvenog odgoja, za tabletu za dan poslije sam čuo tek deset godina kasnije, a povjerovao i punih dvadeset... Općenito, kao i većina moje generacije, bio sam seksualni kreten, ljubavni agnostik koji je pred sobom imao prekasno dvije godine mlađe stvorenje koje je imalo jednako velika očekivanja, jednako malo iskustva i jednako velike oči što se tiče istraživanja.
Erektirao sam tri ulice prije njenog haustora i ozbiljno došao u napast da ne pritisnem prstom zvonce, a za trenutak se na vratima pojavila ona. U preuskim samostojećima...
Dakle, kao svaki pravi profesionalac, postavio sam pravila dan unaprijed. Seksamo se 24 sata s pauzama za životne funkcije, jelo, pilo, nužda. Kad istekne točno 24 sata, zbrajamo recke. Kao pravo muško, meni je bilo bitnije srušiti osobni rekord postignut u monoboju sa samim sobom negdje u pripizdini Kosova na kaznenoj straži, kad je letvica dignuta na pet komada. O, da, hvalila se ekipa u razredu i s puno većim dometima, ali čemu da lažem samoga sebe. Trebalo je igrati mudro. Za početak jedan spontani kviki, da se ne umorimo ni ona ni ja. Nakon toga par minuta pauze i poštena obostrana oralka. Pauza za pivkana i eventualno čokoladnu torticu ili rum pločicu, a onda jedan pošteni, jednosatni, sve s prostim riječima i pljeskanjem po guzi. Njenoj. Nakon toga, poduža pauza za film/tekmu/seriju, a možemo i nešto skuhat.
Nakon ubijanja oka, slijedi lijeni seks, onaj bočni s gaćama do pola, poluprobuđen, takozvani večernjak, koji se od zornjaka razlikuje po tome što se može ljubiti u usta. Ako sve počne oko 18.00, četvrti seks je realan oko 23.00, ali nije greda i ako glavni glumac zakaže, jer je tu već spomenuti zorimir jutrić. Ne zaboravi ranom zorom skočiti na WC, jer ćeš u slučaju zaborava biti u dosta gadnoj situaciji – nećeš znati jel pišaš ili svršavaš. Nakon jutarnjeg seksa vrijeme je za šetnju i hvaljenje ekipi, eventualno lagani kvartovski hakl, ono, treba malo razbistriti glave, nismo strojevi. Nakon dva sata odmora, red je i za šesti nalet, onaj prije ručka, izazovan jer se njoj nekud žuri, miješati meso, cijediti rezance. Poprište mora biti kuhinja, najdalje dnevna soba da se čuje kad voda iskipi ili nanjuši kad je pregorilo meso. Kad sve usereš svojom nezasitnošću ponudi se da ćeš začiniti salatu i složiti pijaču, mora pristati. Ako ručate u dva, metiljate do četiri, imaš taman vremena za završni zahvat.
"Ne znam kako ćeš to napraviti, čime ćeš ga dignuti i kako će ti se uopće dati, ali sjeti se samo jedne stvari – buraz, obaraš rekord, ti jednostavno želiš da se u kvartu priča o tebi. Sedam puta u 24 sata, kao sedam sekretara SKOJ-a, sedam patuljaka, sedam snošaja tebe kao legende Gimke, a, dobro zvuči, kaj ne!?" Tako je zborio Neno, i s tim sam se mislima bavio dok je Tanja otvarala vrata, a ja trebao navaliti kao prase na masnu krpu. Ali te samostojeće su bile broj preuske, i njeno slatko bedro je izgledalo stisnuto kao prepunjeni kornet s kugletinom od lješnjaka. Vizualac kakav jesam, tada još potpuno netaktičan, to sam joj morao odmah i reći, pa sam dobio takvu šamarčinu da još i danas skupljam kuruzu po njezinom predsoblju. Srećom, toga joj je dana od nekih rođaka stiglo maslinovo ulje s mora, a među Mućkama se zagonetno našla i kazeta s Jennom Jameson i četom nabildanih vatrogasaca, pa je cilj ipak bio postignut. Ne doduše do kraja, jer se Neno hvalio s brojkom dvanaest, ali ja sam si našao igricu koju sam volio primjenjivati uvijek kad bih za nju našao dostojnog protivnika. Maratonski seks, nekad ne na 24 sata, nego na duljinu jednog koitusa, sati odgađanja, zaustavljanja kad je najljepše, ispitivanje snaga, trud oko osobe B... Ne znam, možda griješim, možda sam zalutao u ovu državu i društvo, ali ako nemaš namjeru nikoga povrijediti i ako imaš raspoloženo društvo, meni je ovo puno bolje od đuskanja ili drogiranja. Šteta što sam ostario, iako bi se dalo ponekad opet probati, čisto iz fore. Ševili vi meni!
