Datum i mjesto rođenja
Josip Đakić rođen je 2. studenog 1960. u Pitomači.
Školovanje
Osnovnu školu Đakić je završio u Pitomači. Prve dvije godine srednje škole završio je u Đurđevcu, a druge dvije u Centru za energetiku i procesnu tehniku u Zagrebu. Po završetku stječe SSS spremu kao stručni radnik rudarsko-naftne struke.
Osoban život
Josip Đakić je bio u dva braka i ima četvero djece. U prvi brak je stupio s Gordanom i navodno raskinuo u vrijeme Domovinskog rata dobivši dva sina, Hrvoja i Marka. Koncem rata, upoznao je drugu suprugu Hanu s kojom je dobio Tomislava i Ivana.
INA Naftaplin
Nakon stjecanja rudarsko-naftnog stručnog radnika u zvanju, Đakić se zaposlio u INA Naftaplinu, sektoru bušenje, gdje je odradio 15 godina radnog staža.
Vojna karijera
U Domovinski rat, Đakić se uključio od samog početka, a od kolovoza 1991. pridružio se pričuvnom sastavu 105. Bjelovarske brigade. Niti dva mjeseca kasnije, odlazi kao dragovoljac MUP-a na Pakračko ratište, gdje je prvi puta i ranjen. Nakon oporavka, Đakić se ponovno vraća u 105. brigadu i postaje zapovjednik 3. satnije.
Nastavkom rata, postaje zamjenik zapovjednika 3. bojne na istočno-slavonskom ratištu, Privlaci, Otoku i Komletinci. 1992. godine dobiva čin satnika. U jednom trenutku, premješta se u Posavinu sa 105. brigadom te obavlja funkciju zapovjednika bojne. 1993. godine tijekom dužnosti u mjestu Kusonje, biva po drugi puta teško ranjen.
Povratkom na dužnost i početkom 1994. postaje zapovjednik 1. satnije prelaskom u 81. gardijsku bojnu. 1995. godine Đakić je unaprijeđen u čin bojnika, 1997. godine u pukovnika, dok 1998. umirovljen je kao HRVI sa 70%-trajnog tjelesnog oštećenja.
Tijekom Domovinskog rata, Đakić je višestruko odlikovan i pohvaljen: SDR, SDZ, Bljesak, Ljeto, Oluja, RHK, RHP, RHT, RNŠZ, Red kneza Domagoja i odličjem za iznimne pothvate.
Načelnik općine Pitomača
U svibnju 1997. prema Virovitičkom listu, izglasano je novo poglavarstvo Pitomače s Josipom Đakićem na čelu i donačelnikom Vladom Drvenkarom. Nakon umirovljenja, Đakić se posve posvećuje političkom angažmanu kroz HDZ i novoj funkciji.
U 2003. godini, dolazi do prijevremenog isteka mandata općinskog načelnika Pitomače te svoj fokus Đakić stavlja na potporu i zajednički rad s tada novoizabranim gradonačelnikom Virovitice, Ivicom Kirinom u Gradskom odboru HDZ-a. Kasnije, taj put ga vodi do rada u Županijskom odboru HDZ-a.
Saborski zastupnik i nova zvijezda HDZ-a
Te iste godine, Đakić se našao sedmi na listi na izborima za Hrvatski sabor u IV. izbornoj jedinici te 22. prosinca 2003. ušao je u 5. saziv sabora.
Predsjednik HVIDRA-e
U prosincu 2003., paralelno s dužnosti saborskog zastupnika, Đakić je postao predsjednik županijskih veterana Virovitičko-podravske županije i predsjednik Nadzornog odbora ŽZU HVIDRA Virovitičko-podravske. U listopadu 2019. pričalo se pobuni protiv Đakića, no neuspješno. Video možete vidjeti ovdje.
Političke afere
HVIDRA kao alat HDZ-a
S Đakićem na vlasti (ili bez), mnogobrojne kritike na račun HVIDRA-e su dolazile zbog njezine poveznice s dotičnom političkom strankom te da služi stranci kao 'vojno krilo'. Vezano uz to, posebno se isticalo organiziranje prosvjeda HVIDRA-e od 2000. do 2003. protiv tadašnje vlade Ivice Račana (SDP) vezano uz Mirka Norca ratnog zločinca, kao i izručenja hrvatskih generala Haagu. Zabilježen je i prosvjed 2003. godine kada su bile blokirane ceste u Zagrebu, Splitu, Zadru, Sinju i Dubrovniku. Na čelu s Đakićem organiziran je i prosvjed u prosincu 2013. vezano uz rezanje povlaštenih mirovina.
Navodno, uz HVIDRA-u su se povezivale i kaznene prijave posebno 90-tih godina zbog različitih nepravilnosti koje je otkrivala Državna revizija. Prvog poznatog predsjednika HVIDRA-e, Mladena Jurkovića se čak sumnjičilo za nestanak 38 milijuna kuna iz Hrvatskog domovinskog fond.
Imovinske nepravilnosti
U studenom 2019. Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa kaznilo je Đakića s 12.000 kuna zbog nepravilnosti prema navedenoj imovini 2016. u imovinskoj kartici. Navodno, pod nenavedenom imovinom našao se vinograd koji je imao više hektara zemljišta nego što je bilo upisano, da je vlasnik OPG-a, da posjeduje VW Touareg vozilo (registrirano 2017.), nekretnine na Šolti, nekretnine u Virovitici te različite subvencije, dionice i dividende. Video možete vidjeti ovdje.
Prekršajni postupci
Navodno, jedan od prvih prekršajnih postupaka protiv Josipa Đakića zbio se 1998. godine kada je bio osuđen za napad na policajca na tri mjeseca zatvora, a uvjetno godinu dana prema Općinskom sudu u Virovitici.
2003. Josip Đakić je navodno izvukao pištolj na redara jednog disko-kluba, jer ga je tražio da plati ulaznicu. Redar je navodno primio i udarac nogom u trbuh, no do kaznenog postupka nije došlo, jer je redar kasnije povukao svoju prijavu.
U razdoblju od 2001. do 2004. godine protiv Đakića je pet puta podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnih postupaka. Navodno, sve su bile vezane uz fizičko nasilje pod utjecajem alkohola. Jedna od žrtva je bio izvjestan Antun Oberan, kojeg je Đakić navodno strpao u svoj prtljažnik nakon sukoba u društvu u Otrovancima.
U veljači 2006. godine na 16. obljetnica HDZ-a u Virovitici, izvjesni Ivica Mihelčić je navodno podnio kaznenu prijavu protiv Đakića zbog nasilja nad njim, no kasnije ju povukao.
Protiv Đakića, oglasio se i izvjesni Ilija Stojić 2007. godine te ispričao na Radiju 101 kako su njega i suprugu maltretirali početkom 90-ih. Navodno, 13. kolovoza 1991. Stojića i njegovu suprugu je presreo drugi automobil na cesti u kojem je bio Đakić sa 'svojom ekipom' u uniformama policije. Pet muškaraca je odvelo Stojića u policijsku stanicu gdje su ga mučili i prijetili, dok mu je kuća bila prevrnuta, a njegova supruga također maltretirana različitim prijetnjama. Đakić se izjavio nevinim te da ne poznaje Ostojića na temelju toga što u Virovitici nije bio sve do 1994. godine.
Optužbe za dodatni vojni staž
Navodno, u travnju 2010. protiv Đakića je podignuta kaznena prijava od strane HDSSB-a, jer je unio lažne podatke da je već od 15. kolovoza 1990. godine bio pripadnik Zapovjedništva II. zbornog područja Oružanih snaga RH, iako je to zapovjedništvo osnovano tek 26. studenog 1992. Opravdanje Đakića je bilo da se njegovo ime našlo na tom popisu prema zapovijedi generala Đure Dečaka zato što nisu mogli biti evidentirani kao 'paravojska'.
Afera Gazdek
U lipnju 2011. podnijeta je tužba za klevetu od strane Josipa Đakića i Ante Krišto (bivšeg predsjednika virovitičkog ratnog Kriznog stožera) protiv Gorana Gazdeka, novinar i urednika portala Virovitica.net nakon što je objavio njihova imena u članku vezano uz ratno profiterstvo. Navodno, vezano uz nestali novac što iz 1991. Kada je virovitički Krizni štab skupljao za kupovinu oružja. U listopadu 2011., mediji su prenijeli da je prema Općinskom sudu u Virovitici Goran Gazdek oslobođen optužbe za klevetu i uvredu časti. Đakić je najavio žalbu protiv odluke.
Opljačkani dom
Navodno, u razdoblju između 31. srpnja i 8. kolovoza 2020. prema izjavi policijske uprave virovitičko-podravska, nepoznati počinitelj je provalio u Đakićev dom u Virovitici dok je bio na godišnjem odmoru. Šteta se procjenjuje na minimalno 25.000 kuna, no zasada počiniteljima se nije ušlo u trag.
'Problematični' sinovi
Tomislav Đakić: U ožujku 2020. dogodio se navodni incident tučnjave na benzinskoj pumpi u Zagrebu, tijekom koje su sudjelovale tri djevojke i sâm Đakić. Protiv svih četvero je bio podnesen optužni prijedlog, ali prijava je na kraju bila odbačena zbog nedovoljno dokaza.
Tri mjeseca kasnije, Tomislav je bio uhićen zbog vrijeđanja četvorice policajaca u alkoholiziranom stanju ispred restorana Trnjanka u Zagrebu. Pronađeno mu je 1,5 promila alkohola u krvi. Uskoro je protiv njega bila podignuta kaznena prijava s predviđenom kaznom od šest mjeseci do pet godina. U listopadu 2021., mediji su prenijeli da umjesto izglasane prvotne zatvorske kazne od 10 mjeseci, Tomislav će morati odraditi rad za opće dobro od 540 sati. U Remetincu je proveo samo mjesec dana.
Ivan Đakić: U studenom 2019. na Općinskom sudu u Virovitici, Ivan Đakić je pravomoćno osuđen za dva kaznena djela: prijetnju iz članka 139. stavak 2 i 3 Kaznenog zakona te zbog javnog poticanja na nasilje i mržnju, za što je dobio jedinstvenu kaznu od 11 mjeseci zatvora. Kao dio presude, Đakić mora SOS Dječjem selu Hrvatska uplatiti 20.000 kuna. Povod za podizanjem optužnice za prijetnju dogodio se povodom verbalnog napada na novinara Ivana Žada u listopadu 2018. godine. Drugi dio optužnice odnosio se na objavu fotografije koju je Ivan stavio na svoj Facebook profil u siječnju 2019. s četničkim oznakama i porukom “Svim ‘prijateljima’ srbićima sretan božić”.
U studenom 2019., mediji su također prenijeli da je Ivan Đakić krajem listopada 2019. sudjelovao u barem dvije prometne nesreće u Virovitici i Pitomači. Bez žrtava, iako zbog materijalne štete, izazivanja nesreće i samog bijega s mjesta nesreće protiv Đakića se navodno podnio prekršajni prijedlog.
Hrvoje Đakić: U siječnju 2010. objavljeno je da je Hrvoje Đakić bio uhićen zbog napada na Predraga Vukčevića. Nakon incidenta pred noćnim barom na Ugljanu, Hrvoje se više puta zaletio automobilom na Predraga u alkoholiziranom stanju. 2012. županijski sud u Zadru osudio je Đakića na deset mjeseci uvjetnog zatvora s rokom kušnje od tri godine krivim 'samo za nanošenje teških tjelesnih ozljeda'. Na ponovljenom suđenju ipak je osuđen za pokušaj ubojstva. U svibnju 2018. godine Ustavni sud je odbacio Đakićevu žalbu na tu presudu.
Gdje je Josip Đakić sada?
Krajem rujna 2020. mediji su prenijeli da se Đakić zarazio korona virusom te da je početkom listopada bio hospitaliziran u Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević u Zagrebu. Nakon mjesec dana, vratio se natrag na svoje dužnosti.
U listopadu 2021., mediji su prenijeli kako je Josip Đakić po peti put zaredom odabran za predsjednika HVIDRA-e.
