Poražavajući rezultati popisa stanovništva u nekim su mjestima došli do točke s koje nema povratka. Jedno od takvih mjesta je i selo Mijaca u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koje je od prošlog popisa izgubilo više od dvije trećine stanovnika.
Nekada selo s pet zaseoka u kojem se živjelo od poljoprivrede, danas je jedva nastanjeno tek starijim stanovništvom. Djece odavno nema, pa mještani traže da se dio nekadašnje školske zgrade prenamijeni u mrtvačnicu. Nikolina Radić za RTL Danas.
"Ja reknem 'vako... Ko je ode, nije pameti ima, ko je priko onoga brda priša, pa ovde žive", kaže Matija Opačak.
Tako o svom malom mjestu Mijaca u Vrgoračkoj krajini i na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom govori 89-godišnjakinja koja je ovdje provela cijeli život. Nakon popisa stanovništva prije 10 godina bilo je 95 mještana.
Danas ih je samo 31.
Mate Grljušić stoga kaže: "Nema mladih, nema dice. Ima dosta koji se nisu oženili, nema budućnosti, perspekive, nema da osnuje brak, Kako će živiti, na koji način?"
Mate Roso ide još pesimističnije: "Ode se nikad više, nikad se neće dite rodit!"
Zadnji put plač novorođenog djeteta,u mjestu se čuo prije četvrt, a iseljavanje je počelo prije pola stoljeća.
"Ma slušaj, 17 je ode bilo komina! 17 komina, ognjišta! Sad nema nego dva... Ko odselija, ko umra, nema nigdi niko", opisuje stanje Matija.
Mate dodaje: "Od 70-ih je počelo najviše zato što ljudi su bili u Njemačkoj, zaradili štogod novca, pravili kuće; Makarska, Pelješac... Ali najviše Makarska."
U opustjelom selu, otvorena su još jedino crkvena vrata, sve ostale sadržaje više nema tko koristiti.
Mate se žali i na to što više nema niti gostionice: "Nema ništa, nema. Ode je bila gostiona, ode su bile po dvi pjevačice u gostioni. Nema ništa više."
Nekada je ovo mjesto imalo i dućan, i gostionicu, i školu. Škola je zatvorena još 2012. godine, dakle prije 10 godina. Prije sedam godina su mještani tražili da se prenamijeni dio škole u mrtvačnicu. Kažu, djece više nema, škola im neće trebati, mrtvačnica je sada potrebnija.
Kako je održavanje napuštene školske zgrade teret matičnoj školi, školski odbor se složio da se ona dijelom prenamijeni. Od Županije, osnivača škole, čeka se konačno odobrenje.
Gradonačenik Grada Vrgorca Mile Herceg (Nezavisna lista mladih) opisao je u kojoj je to fazi:
"Sad županija treba samo reći da ili ne. Mislim da tu nema sad nekog razloga zašto bi oni to odbili. Jer bolje da nešto nečem služi nego da jednostavno propada. Po meni to, ne mogu reći da je idealan scenarij, ali evo, bolje i to nego da radimo neku novu, neku novu prihvatnu kapelu koja bi koštala ko zna koliko tisuća kuna."
Iako se svi slažu da im grobna kapela treba, neki su ipak skeptični prema ideji da to bude baš u školskoj zgradi. Primjerice Grljušić:
"Bog zna što će biti za 10, 20, možda 30 godina. Možda će se naseliti neko ode. Možda neće nikad niko. Ali, zašto rušiti ono što imaš? Ajmo izgraditi nešto drugo!"
Jer možda sljedeći popis stanovništa i iznenadi. Mijaca je udaljena samo 19 kilometara, doduše lošom cestom, od Vrgorca, pa se možda jednom i obnovi nekada razvijeno stočarstvo.
