Colvin je analizirao zvučne zapise brojnih navodnih poltergeista tj. pojava u kojima su duhovi osumnjičeni za pomicanje predmeta ili buku, te je zaključio da se takvi zvukovi razlikuju od onih koje inače čujemo.
Između ostalog, analizirao je i deset najpoznatijih slučajeva poltergeista, prikupljenih u razdoblju od 1960. - 2000. godine. Iako su zvukovi lupanja koje proizvodi čovjek i oni koje navodno proizvode duhovi jako slični, postoji jedna bitna razlika koju je Colvin primijetio u svim slučajevima, a koja bi mogla jednom zauvijek potvrditi postojanje duhova.
U slučaju normalnog lupanja, zvuk (koji obično traje nekoliko milisekundi) počinje jako glasno i onda utihne. Tako je i kod lupanja koje se pripisuje duhovima, no kod njih zvuk nije najglasniji na samomu početku.
Prema njegovom objašnjenju, to ukazuje da zvuk postepeno nastaje iz predmeta. Primjerice, kod udarca rukom o stol čut će se glasan zvuk. Ako duh odluči udariti stol, teorija je da mora 'ovladati' predmetom jer ga ne može fizički udariti.
Tako će duh proizvesti identičan zvuk, ali na preciznim snimkama očito je da zvuk nije nastao pri sudaru predmeta i površine (u ovom primjeru ruke i stola), već da se postepeno gradio iz stola.
S obzirom da se radi o milisekundama, ljudsko uho ne može zamijetiti razliku u zvuku, ali je navodno može 'osjetiti'.
