Felicia Felix-Mentor umrla je 1907. godine. Imala je samo 29 godina. Godine 1936. pronađena je žena koja je 'bauljala' ulicama sve dok nije našla put do farme za koju je tvrdila da je pripadala njezinom ocu. Vlasnici farme ženu su prepoznali kao Feliciju Felix-Mentor, za koju su gotovo dvadeset godina bili uvjereni da je mrtva, a da je to zaista ona potvrdio je i njezin suprug. Zbog lošeg zdravstvenog stanja, smještena je u bolnicu, a liječnici koji su se bavili ovim slučajem njezino su ponašanje opisali ovako: 'Njezini povremeni ispadi smijeha bili su lišeni emocija, a vrlo je često govorila o sebi u prvom ili trećem licu. Izgubila je osjećaj za vrijeme i bila je prilično ravnodušna prema svijetu oko sebe.'
Godine 1930., u dobi od samo četiri godine, Shanti Devi iz Delhija rekla je roditeljima da je nekoć živjela u gradu Muttri, da je bila majka troje djece koja je umrla pri porodu i da je njezino ime bilo Ludgi. Njezini su roditelji odlučili istražiti priču. I zaista, ispostavilo se da postoji Muttra i da je u njemu živjela žena po imenu Ludgi, koja je umrla pri porodu. Tamo su doveli i Shanti, koja je odmah počela pričati tamošnjim dijalektom i prepoznala je svog supruga i djecu iz prethodnog života. Čak je dala 24 precizne izjave koje potvrđuju činjenice iz života preminule Ludgi.
Za most Overtoun neki vjeruju da je uklet. Godine 1994. muškarac je svoje dijete bacio s mosta tvrdeći da je ono antikrist. Kasnije se isti taj muškarac pokušao ubiti skokom s tog mosta. Most Overtoun sagrađen je 1859. godine blizu Miltona, u škotskoj regiji Dumbarton, a postao je poznat po cijelom nizu neobjašnjivih događaja. Prvi su zabilježeni pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je primijećeno da su neki psi iznenada i neočekivano skočili s mosta u smrt. U nekim slučajevima psi bi preživjeli ovaj 16 metara dug pad, oporavili se, pa ponovno pokušali isto. Uočeno je da su svi psi skočili s iste strane i s istog mjesta, što cijelu stvar čini još tajanstvenijom.
//www.youtube.com/embed/2h47R69zP_Q
Dogodilo se to u veljači 1855. godine. Nekoliko večeri za redom, nakon što je napadao snijeg, uočene su stope koje su izgledale kao otisci kopita. Iako su na nekim dijelovima stope naglo promijenile smjer, većinu su puta ipak bile ujednačene i kontinuirane. Ono što je još zanimljivije u cijeloj priči je da, sudeći prema stopama, 'šetaču' problem nisu predstavljale kuće, rijeke, bale sijena i ostale prepreke, koje je samo prehodao, o čemu svjedoče iste te stope pronađene na snježnim krovovima kuća, štala i visokim zidovima koji su mu stajali na putu. Također, stope su vodile do, kroz i iz odvodnih cijevi promjera samo deset centimetara! Organizirana je potraga za 'šetačem', u sklopu koje je pretraženo cijelo područje, no nije pronađen.
