Danas

RTL.hr

Zena.hr

RTLplay.hr

Impressum

Oglašavanje

Uvjeti korištenja

Politika kolačića

Pravila privatnosti

Kontakt

Kolumnisti

Magazin

Sanjarica

emedjimurje.net.hr

sib.net.hr

kaportal.net.hr

varazdinski.net.hr

finirecepti.net.hr

dubrovackidnevnik.net.hr

ezadar.net.hr

riportal.net.hr

Sport

Video

Webcafe

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Još uvijek ne znamo kako je nastao prvi život na Zemlji. Jedan od prijedloga je da su gradivni blokovi stigli iz svemira, a sada je novo istraživanje nekoliko meteorita bogatih ugljikom dodalo težinu ovoj ideji, piše Science Alert.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Koristeći nove, iznimno osjetljive tehnike analize meteorita, tim predvođen znanstvenicima sa Sveučilišta Hokkaido u Japanu otkrio je organske spojeve koji čine samu okosnicu molekula nukleinskih kiselina zajedničkih cijelom životu kakvog poznajemo – DNK i RNA.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Istraživači su analizirali tri meteorita bogata ugljikom: meteorit Murchison koji je pao u Australiju 1969., meteorit Murray koji je pao u Kentucky 1950. i meteorit Tagish Lake koji je pao na Zemlju 2000. godine, u Britansku Kolumbiju.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Iako su meteoriti nedavno utjecali na naš planet, oni su uistinu stare svemirske stijene, koje su vjerojatno postojale u ranim fazama Sunčevog sustava ili čak prije.</para><heading2>Riznica organskih spojeva</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Meteoriti bogati ugljikom su riznica organskih spojeva. Kada je riječ o nastanku molekula DNA i RNA na Zemlji, spojevi koji nas posebno zanimaju su nukleobaze – dijelovi koji se slažu zajedno, tvoreći duge lance genetskih informacija.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Postoje dvije glavne klase nukleobaza: pirimidini i purini. Zahvaljujući nevjerojatnoj osjetljivosti tehnika analize, autori nove studije otkrili su nekoliko pirimidina u uzorcima meteorita koji su prethodno izbjegli detekciju.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Otkrili smo široku paletu pirimidinskih nukleobaza i njihovih strukturnih izomera iz oba Murchisonova ekstrakta, od kojih većina prije nije bila otkrivena u meteoritima", piše istraživački tim u svom radu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Eksperimenti koji su simulirali sadržaj svemirskih materijala sugerirali su prisutnost različitih nukleobaza "tamo vani", "što sugerira da su ove klase organskih spojeva posvuda prisutne u izvanzemaljskim okruženjima unutar i izvan Sunčevog sustava", piše tim.</para><heading2>Zašto su ti spojevi toliko važni? </heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nizovi DNA i RNA imaju strukturnu "kičmu" koja se sastoji od šećerno-fosfatnog lanca. Nukleobaze se vežu za ove šećere; u DNK se uparuju na specifične načine, tvoreći "prečke" u spiralnim ljestvama.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nukleobaze purina i pirimidina uvijek se vežu zajedno unutar DNK zbog svoje strukture i vrsta vodikovih veza koje mogu formirati. To znači da je omjer purinskih i pirimidinskih nukleobaza uvijek konstantan unutar molekule DNA. Te su nukleobaze nastale fotokemijskim reakcijama među raznim materijalima koji se kreću u svemiru, čak i prije formiranja Sunčevog sustava.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Autori sugeriraju da je tijekom kasnog razdoblja teškog bombardiranja rane Zemlje, prije otprilike 4 do 3,8 milijardi godina, različiti raspon ovih gradivnih blokova mogao biti dostavljen na naš planet putem udara meteorita. "Stoga se smatra da je dotok takvih organskih tvari odigrao važnu ulogu u kemijskoj evoluciji primordijalne faze Zemlje", pišu oni.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dobit ćemo više uvida u ovu ideju kada nam misije na asteroid Ryugu i Bennu pruže uzoraka i više izvanzemaljskog materijala za proučavanje. Nekontaminirani uzorci omogućit će istraživačima da dalje utvrde jesu li te molekule mogle biti donesene meteoritima na Zemlju. <ulink url="https://www.sciencealert.com/we-have-even-more-evidence-life-s-building-blocks-arrived-on-earth-from-space#skip-to-div-bordeaux-static-slot-4"/></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Istraživanje je objavljeno u časopisu <emphasis><ulink url="https://www.nature.com/articles/s41467-022-29612-x">Nature Communications</ulink></emphasis>.</para>

Misterij života na Zemlji: Znanstvenici pronašli ključne gradivne blokove na vanzemaljskim svemirskim tijelima ekontaminirani uzorci omogućit će istraživačima da dalje utvrde jesu li te molekule mogle biti donesene meteoritima na Zemlju Još uvijek ne znamo kako je nastao prvi život na Zemlji. Jedan od prijedloga je da su gradivni blokovi stigli iz svemira, a sada je novo istraživanje nekoliko meteorita bogatih ugljikom dodalo težinu ovoj ideji, piše Science Alert.Koristeći nove, iznimno osjetljive tehnike analize meteorita, tim predvođen znanstvenicima sa Sveučilišta Hokkaido u Japanu otkrio je organske spojeve koji čine samu okosnicu molekula nukleinskih kiselina zajedničkih cijelom životu kakvog poznajemo – DNK i RNA.Istraživači su analizirali tri meteorita bogata ugljikom: meteorit Murchison koji je pao u Australiju 1969., meteorit Murray koji je pao u Kentucky 1950. i meteorit Tagish Lake koji je pao na Zemlju 2000. godine, u Britansku Kolumbiju.Iako su meteoriti nedavno utjecali na naš planet, oni su uistinu stare svemirske stijene, koje su vjerojatno postojale u ranim fazama Sunčevog sustava ili čak prije.Riznica organskih spojevaMeteoriti bogati ugljikom su riznica organskih spojeva. Kada je riječ o nastanku molekula DNA i RNA na Zemlji, spojevi koji nas posebno zanimaju su nukleobaze – dijelovi koji se slažu zajedno, tvoreći duge lance genetskih informacija.Postoje dvije glavne klase nukleobaza: pirimidini i purini. Zahvaljujući nevjerojatnoj osjetljivosti tehnika analize, autori nove studije otkrili su nekoliko pirimidina u uzorcima meteorita koji su prethodno izbjegli detekciju."Otkrili smo široku paletu pirimidinskih nukleobaza i njihovih strukturnih izomera iz oba Murchisonova ekstrakta, od kojih većina prije nije bila otkrivena u meteoritima", piše istraživački tim u svom radu.Eksperimenti koji su simulirali sadržaj svemirskih materijala sugerirali su prisutnost različitih nukleobaza "tamo vani", "što sugerira da su ove klase organskih spojeva posvuda prisutne u izvanzemaljskim okruženjima unutar i izvan Sunčevog sustava", piše tim.Zašto su ti spojevi toliko važni? Nizovi DNA i RNA imaju strukturnu "kičmu" koja se sastoji od šećerno-fosfatnog lanca. Nukleobaze se vežu za ove šećere; u DNK se uparuju na specifične načine, tvoreći "prečke" u spiralnim ljestvama.Nukleobaze purina i pirimidina uvijek se vežu zajedno unutar DNK zbog svoje strukture i vrsta vodikovih veza koje mogu formirati. To znači da je omjer purinskih i pirimidinskih nukleobaza uvijek konstantan unutar molekule DNA. Te su nukleobaze nastale fotokemijskim reakcijama među raznim materijalima koji se kreću u svemiru, čak i prije formiranja Sunčevog sustava.Autori sugeriraju da je tijekom kasnog razdoblja teškog bombardiranja rane Zemlje, prije otprilike 4 do 3,8 milijardi godina, različiti raspon ovih gradivnih blokova mogao biti dostavljen na naš planet putem udara meteorita. "Stoga se smatra da je dotok takvih organskih tvari odigrao važnu ulogu u kemijskoj evoluciji primordijalne faze Zemlje", pišu oni.Dobit ćemo više uvida u ovu ideju kada nam misije na asteroid Ryugu i Bennu pruže uzoraka i više izvanzemaljskog materijala za proučavanje. Nekontaminirani uzorci omogućit će istraživačima da dalje utvrde jesu li te molekule mogle biti donesene meteoritima na Zemlju. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Communications. STIGAO IZ SVEMIRA? 

STIGAO IZ SVEMIRA?

Misterij života na Zemlji: Znanstvenici pronašli ključne gradivne blokove na vanzemaljskim svemirskim tijelima

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kemičari s Instituta Ruđer Bošković (IRB) s kolegama iz farmaceutske tvrtke Xellia pokazali su da aminokiseline poput glicina i alanina, uz mehanokemijsku aktivaciju, u čvrstom stanju formiraju peptide na površinama minerala, objavio je u utorak IRB.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Rezultati istraživanja objavljeni su u znanstvenom časopisu 'Angewandte Chemie', a kako se navodi, oni podupiru teoriju da su molekule života mogle nastati na mineralnim površinama na Zemlji.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pitanje o nastanku života na Zemlji odavno izaziva veliki interes znanstvenika, kao i šire javnosti, napominje IRB i dodaje kako je preduvjet za stvaranje prvih živih organizama bilo postojanje tzv. molekula života: proteina (građeni od peptida) i nukleinskih kiselina - RNA i DNA koji su građeni od nukleobaza, šećera i fosfata.</para><heading3>Ne postoje povijesni dokazi koji bi odgovorili na pitanje postanka života</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prebiotička kemija je kemija prije nastanka života, a bavi se istraživanjima kemijskih transformacija u uvjetima za koje se smatra da su bili prisutni na ranoj Zemlji. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>S obzirom na to da razni geološki procesi mijenjaju površinski sastav Zemlje, ne postoje povijesni dokazi koji bi jednoznačno odgovorili na pitanje kako je nastao život na Zemlji, navodi IRB i dodaje kako se smatra da su iz prvotno dostupnog kemijskog inventara nastale kompleksnije molekule koje su dovele do nastanka života. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mogući reakcijski uvjeti, tvrdi IRB, uključuju vodeni medij, granicu faza između čvrstih površina i vode, te čvrste površine u odsustvu vode. Prebiotički izvori mehaničke energije vjerojatno su uključivali eroziju, tektoniku, udare meteorita i kometa, potrese, te atmosfersko djelovanje na površinu Zemlje, dok je termička energija dolazila iz geotermalnih izvora, dodaje IRB.</para><heading3>Katalitička uloga peptida</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Sinteza peptidne veze jedna je od ključnih kemijskih transformacija u području prebiotičke kemije, napominje i dodaje kako se smatra da su upravo peptidi imali ključnu katalitičku ulogu za sintezu ostalih biomolekula u prebiotičkim uvjetima pa je njihova prisutnost usko vezana za evoluciju nukleinskih kiselina. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dosadašnje strategije za prebiotičku sintezu peptida, napominje IRB, uključuju korištenje hidratacijskih/dehidratacijskih ciklusa za kondenzaciju aminokiselina.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Znanstvenici s IRB-a José G. Hernández, Krunoslav Užarević i Tomislav Stolar, u suradnji sa znanstvenicima iz Xellie Ernestom Meštrovićem, Sašom Grubešićem i Nikolom Cindrom s Kemijskog Odsjeka PMF-a, pokazali su da je prebiotička sinteza peptidne veze moguća uz mehanokemijsku aktivaciju bez prisutnosti vode, ističe IRB. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>''U ovom istraživanju pokazali smo da mehanokemijska aktivacija slobodnog glicina putem kugličnog mljevenja omogućuje nastanak njegovih oligomera, uz dodatak minerala poput titanij dioksida i silicij dioksida koji su sastavni dijelovi Zemljine površine i meteorita", izjavio je Tomislav Stolar i dodao kako uz mljevenje s mineralima pod kontroliranim uvjetima temperature te kombinaciju s termičkom aktivacijom, glicin oligomerizira do Gly11 - 11 glicinskih podjedinica. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Gly11 je, istaknuo je, dovoljno dugačka molekula za trodimenzialnu strukturnu samoorganizaciju koja je preduvjet za katalitička svojstva koja su vezana za peptide i proteine. Također, dugi oligomeri glicina mogli su putem kemijskih modifikacija omogućiti veću raznolikost peptida na prebiotičkoj Zemlji, dodao je Stolar.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Naglasio je kako su eksperimenti s mljevenjem diketopiperazina (DKP), diglicina i triglicina pokazali da je mehanokemijska sinteza peptidne veze dinamičan i reverzibilan proces sa simultanim nastankom i pucanjem peptidne veze. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Potvrđeno je i da mljevenjem smjese glicina i alanina nastaju njihovi hetero-oligopeptidi, dodao je Stolar.</para><heading3>Stolar: Pitanje nastanka života, ključno pitanje znanosti</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Za analizu reakcijskih produkata znanstvenici su koristili tekućinsku kromatografiju visoke djelotvornosti (HPLC) te masenu spektrometriju (MS), kazao je i dodao kako rezultati ovog istraživanja nadopunjuju postojeće eksperimentalne pristupe u prebiotičkoj kemiji poput hidratacijskih odnosno dehidratacijskih ciklusa te nude alternativni sintetski put za sintezu peptida bez potrebe prisustva vode.  </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Pitanje nastanka života jedno je od ključnih pitanja moderne znanosti te zahtijeva interdisciplinarni pristup", napomenuo je dodavši kako iz toga razloga različite svemirske agencije, poput NASA-e ili JAXA-e, ulažu velike napore kako bi došli do novih spoznaja koje bi pridonijele trenutnim istraživanjima. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Podsjetio je i kako je nedavni primjer velikih pothvata u tom području uzrokovanje asteroida Ryugu i Bennu u okviru misija Hayabusa2 te OSIRIS-REx. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prvi uzorci asteroida ikad vraćeni na Zemlju pristigli su kapsulom u prosincu 2020. godine, napomenuo je dodavši kako će njihova analiza dati uvid u kemijski inventar koji je bio dostupan približno u isto vrijeme kada je nastala Zemlja s obzirom da taj period odgovara nastanku dotičnih asteroida. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Smatra kako je uz identifikaciju organskih i anorganskih molekula koje su prisutne u Sunčevom sustavu važno u laboratorijskim uvjetima razviti odgovarajuće procese koji bi objasnili njihovu prisutnost. Takve fundamentalne spoznaje, tvrdi, mogu se zatim primijeniti i u modernoj sintetskoj kemiji.</para><heading3>Aminokiseline stigle na meteoritima</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prebiotička kemija vezuje porijeklo aminokiselina na Zemlji uz dostavu putem meteorita te različite endogene kemijske procese. Znanstvena zajednica još uvijek nije postigla konsenzus oko pojave peptida prije nastanka života na Zemlji, s obzirom na to da je povezivanje aminokiselina do peptida izrazito nepovoljna reakcija u vodi.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>S obzirom na to da je kondenzacija slobodnih aminokiselina termodinamički nepovoljan proces u vodenom mediju, velika je nepoznanica kako je došlo do pojave peptida prije nastanka života na Zemlji.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Istraživanje ovog projekta ostvareno je u okviru projekta Hrvatske zaklade za znanost (IP-2020-02-4702). </para>

Hrvatski znanstvenici s 'Ruđera' došli do važnog otkrića, a imaju i teoriju o pitanju svih pitanja  Prebiotička kemija je kemija prije nastanka života, a bavi se istraživanjima transformacija u uvjetima za koje se smatra da su bili prisutni na ranoj Zemlji Kemičari s Instituta Ruđer Bošković (IRB) s kolegama iz farmaceutske tvrtke Xellia pokazali su da aminokiseline poput glicina i alanina, uz mehanokemijsku aktivaciju, u čvrstom stanju formiraju peptide na površinama minerala, objavio je u utorak IRB.Rezultati istraživanja objavljeni su u znanstvenom časopisu 'Angewandte Chemie', a kako se navodi, oni podupiru teoriju da su molekule života mogle nastati na mineralnim površinama na Zemlji.Pitanje o nastanku života na Zemlji odavno izaziva veliki interes znanstvenika, kao i šire javnosti, napominje IRB i dodaje kako je preduvjet za stvaranje prvih živih organizama bilo postojanje tzv. molekula života: proteina (građeni od peptida) i nukleinskih kiselina - RNA i DNA koji su građeni od nukleobaza, šećera i fosfata.Ne postoje povijesni dokazi koji bi odgovorili na pitanje postanka životaPrebiotička kemija je kemija prije nastanka života, a bavi se istraživanjima kemijskih transformacija u uvjetima za koje se smatra da su bili prisutni na ranoj Zemlji. S obzirom na to da razni geološki procesi mijenjaju površinski sastav Zemlje, ne postoje povijesni dokazi koji bi jednoznačno odgovorili na pitanje kako je nastao život na Zemlji, navodi IRB i dodaje kako se smatra da su iz prvotno dostupnog kemijskog inventara nastale kompleksnije molekule koje su dovele do nastanka života. Mogući reakcijski uvjeti, tvrdi IRB, uključuju vodeni medij, granicu faza između čvrstih površina i vode, te čvrste površine u odsustvu vode. Prebiotički izvori mehaničke energije vjerojatno su uključivali eroziju, tektoniku, udare meteorita i kometa, potrese, te atmosfersko djelovanje na površinu Zemlje, dok je termička energija dolazila iz geotermalnih izvora, dodaje IRB.Katalitička uloga peptidaSinteza peptidne veze jedna je od ključnih kemijskih transformacija u području prebiotičke kemije, napominje i dodaje kako se smatra da su upravo peptidi imali ključnu katalitičku ulogu za sintezu ostalih biomolekula u prebiotičkim uvjetima pa je njihova prisutnost usko vezana za evoluciju nukleinskih kiselina. Dosadašnje strategije za prebiotičku sintezu peptida, napominje IRB, uključuju korištenje hidratacijskih/dehidratacijskih ciklusa za kondenzaciju aminokiselina.Znanstvenici s IRB-a José G. Hernández, Krunoslav Užarević i Tomislav Stolar, u suradnji sa znanstvenicima iz Xellie Ernestom Meštrovićem, Sašom Grubešićem i Nikolom Cindrom s Kemijskog Odsjeka PMF-a, pokazali su da je prebiotička sinteza peptidne veze moguća uz mehanokemijsku aktivaciju bez prisutnosti vode, ističe IRB. ''U ovom istraživanju pokazali smo da mehanokemijska aktivacija slobodnog glicina putem kugličnog mljevenja omogućuje nastanak njegovih oligomera, uz dodatak minerala poput titanij dioksida i silicij dioksida koji su sastavni dijelovi Zemljine površine i meteorita", izjavio je Tomislav Stolar i dodao kako uz mljevenje s mineralima pod kontroliranim uvjetima temperature te kombinaciju s termičkom aktivacijom, glicin oligomerizira do Gly11 - 11 glicinskih podjedinica. Gly11 je, istaknuo je, dovoljno dugačka molekula za trodimenzialnu strukturnu samoorganizaciju koja je preduvjet za katalitička svojstva koja su vezana za peptide i proteine. Također, dugi oligomeri glicina mogli su putem kemijskih modifikacija omogućiti veću raznolikost peptida na prebiotičkoj Zemlji, dodao je Stolar.Naglasio je kako su eksperimenti s mljevenjem diketopiperazina (DKP), diglicina i triglicina pokazali da je mehanokemijska sinteza peptidne veze dinamičan i reverzibilan proces sa simultanim nastankom i pucanjem peptidne veze. Potvrđeno je i da mljevenjem smjese glicina i alanina nastaju njihovi hetero-oligopeptidi, dodao je Stolar.Stolar: Pitanje nastanka života, ključno pitanje znanostiZa analizu reakcijskih produkata znanstvenici su koristili tekućinsku kromatografiju visoke djelotvornosti (HPLC) te masenu spektrometriju (MS), kazao je i dodao kako rezultati ovog istraživanja nadopunjuju postojeće eksperimentalne pristupe u prebiotičkoj kemiji poput hidratacijskih odnosno dehidratacijskih ciklusa te nude alternativni sintetski put za sintezu peptida bez potrebe prisustva vode.  "Pitanje nastanka života jedno je od ključnih pitanja moderne znanosti te zahtijeva interdisciplinarni pristup", napomenuo je dodavši kako iz toga razloga različite svemirske agencije, poput NASA-e ili JAXA-e, ulažu velike napore kako bi došli do novih spoznaja koje bi pridonijele trenutnim istraživanjima. Podsjetio je i kako je nedavni primjer velikih pothvata u tom području uzrokovanje asteroida Ryugu i Bennu u okviru misija Hayabusa2 te OSIRIS-REx. Prvi uzorci asteroida ikad vraćeni na Zemlju pristigli su kapsulom u prosincu 2020. godine, napomenuo je dodavši kako će njihova analiza dati uvid u kemijski inventar koji je bio dostupan približno u isto vrijeme kada je nastala Zemlja s obzirom da taj period odgovara nastanku dotičnih asteroida. Smatra kako je uz identifikaciju organskih i anorganskih molekula koje su prisutne u Sunčevom sustavu važno u laboratorijskim uvjetima razviti odgovarajuće procese koji bi objasnili njihovu prisutnost. Takve fundamentalne spoznaje, tvrdi, mogu se zatim primijeniti i u modernoj sintetskoj kemiji.Aminokiseline stigle na meteoritimaPrebiotička kemija vezuje porijeklo aminokiselina na Zemlji uz dostavu putem meteorita te različite endogene kemijske procese. Znanstvena zajednica još uvijek nije postigla konsenzus oko pojave peptida prije nastanka života na Zemlji, s obzirom na to da je povezivanje aminokiselina do peptida izrazito nepovoljna reakcija u vodi.S obzirom na to da je kondenzacija slobodnih aminokiselina termodinamički nepovoljan proces u vodenom mediju, velika je nepoznanica kako je došlo do pojave peptida prije nastanka života na Zemlji.Istraživanje ovog projekta ostvareno je u okviru projekta Hrvatske zaklade za znanost (IP-2020-02-4702).  KAKO JE NASTAO ŽIVOT? 

KAKO JE NASTAO ŽIVOT?

Hrvatski znanstvenici s 'Ruđera' došli do važnog otkrića, a imaju i teoriju o pitanju svih pitanja 

<para>
Brojni autori, poput Dougala Dixona, pokušali su "gledati u budućnost" svojim djelima znanstvene fantastike, prikazujući neobična stvorenja koja bi se mogla jednoga dana pojaviti na Zemlji. Biolozi se slažu da bi milijunima godina u budućnosti naš planet biti potpuno drugačiji: "Mislim da će izgledati i osjećati se kao izvanzemaljski planet", kaže Athena Aktipis, evolucijska biologinja sa Sveučilišta Arizona.</para>
<para>Što god se razvijalo, bit će strano u odnosu na današnji svijet u kojem dominiraju sisavci, baš kao što je on stran iz perspektive dinosaura, koji su izumrli prije otprilike 65 milijuna godina. Osnovno je pitanje kakva bi se stvorenja mogla razviti za 100 milijuna godina, s obzirom na ono što znamo o životu na Zemlji i evoluciji? Vratimo se u prošlost. U kambrijskoj eksploziji, prije otprilike 540 milijuna godina, na Zemlji se pojavio niz čudnih stvorenja koji su gotovo ispali iz crtanih filmova, zaključio je Jonathan Losos, evolucijski biolog sa Sveučilišta Washington u St. Louisu.</para>
<para>Stoga, nije nemoguće da će takva čudna stvorenja evoluirati u budućnosti: "Sve što je moguće zamisliti bilo je u nekom trenutku u nekim vrstama. S obzirom na dovoljno vremena, čak će se i nešto nemoguće pojaviti u nekom trenutku", kaže Losos i dodaje kako je svijet bioloških mogućnosti ogroman, a možda još nismo vidjeli sve. "Ja, uostalom, uopće nisam uvjeren da je život na Zemlji otkrio svaki zamisliv način postojanja na planetu poput našeg, ili barem većinu načina."
</para>
<heading2>Ponavljanje trake života</heading2>
<para>
Ipak, teško je predvidjeti kamo će evolucija odvesti živi svijet. Losos u svojoj knjizi analizira argumente za i protiv predvidljivosti evolucije. Osnovno je pitanje hoće li se povijest ponoviti ako želimo "ponoviti traku života"? Dokazi su podijeljeni i teško je znati koliko je evolucija predvidljiva i ponovljiva tijekom dugih vremenskih razdoblja. Ako dodamo element slučajnosti, ogromnu vulkansku erupciju ili asteroid koji udara u Zemlju, čvrsta će predviđanja postati gotovo nemoguća, piše <ulink url="http://www.bbc.com/future/story/20190715-strange-evolution-the-weird-future-of-life-on-earth">BBC</ulink>.</para>
<para>No, najprije se moramo pozabaviti utjecajem glavne evolucijske sile koja već preobražava život na Zemlji. To je Homo sapiens, odnosno čovjek. Ako ljudi napreduju milijunima godina, imat će značajan učinak na evoluciju, a prirodna selekcija će stvoriti nove vrste života koje će se nositi s promijenjenim i vjerojatno zagađenim okruženjem kojeg stvaramo: "Možemo vidjeti evoluciju ptičjeg kljuna specijaliziranog za hranjenje iz konzervi ili štakore koji razvijaju nauljeno krzno kako bi se riješili otrovnih otpadnih voda", piše Peter Ward, paleontolog sa Sveučilišta Washington, u svojoj knjizi iz 2001. Budućnost evolucije.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="fd70467a-b1c3-11eb-bcae-0242ac14002d"/>
<heading2>Čovjekov utjecaj</heading2>
<para>
On predviđa izdržljiva, prilagodljiva stvorenja kojima ne smeta živjeti u blizini ljudi i mogu iskoristiti sve što im se pruža, poput mačaka, štakora, rakuna, kojota, vrana, golubova, muha, buha, krpelja i crijevnih parazita. Na toplijoj i sušnoj Zemlji, nedostatak vode može također potaknuti nove prilagodbe.</para>
<para>"Veće životinje mogle bi razviti organe poput proširenih jedara ili kožnih zalisaka koji bi se mogli raširiti rano ujutro kako bi životinje pokušale uhvatiti vlagu iz zraka. Primjerice, kožni ovratnici nekih guštera mogli bi postati vrlo veliki kako bi na taj način omogućili skupljanje vode", kaže Patricia Brennan, evolucijska biologinja na koledžu Mount Holyoke u Massachusettsu i dodaje: "Na planetu koji se zagrijava, životinje koje stvaraju vlastitu toplinu mogu imati problema, pa ptice u toplijim podnebljima mogu izgubiti konturno perje kako bi se spriječilo pregrijavanje, a sisavci mogu izgubiti većinu krzna."</para>
<para>Znanstvenica Lauren Holt je napisala kako bi jedna putanja života na Zemlji mogla biti "post-prirodna". U ovom scenariju, genetski inženjering, biotehnologija i utjecaj ljudske kulture mogli bi preusmjeriti evoluciju prema radikalno različitim putevima, od komaraca koji sadrže genetski materijal do mehaničkih oprašivača. Evolucija života bila bi isprepletena sa željama i potrebama čovječanstva.
</para>
<heading2>Izumiranje kao ključ života</heading2>
<para>
Međutim, postoje alternativni putevi za buduću evoluciju. Recimo, naši potomci bi mogli odlučiti dopustiti prirodnoj evoluciji da slijedi svoj put, a i ljudi bi mogli izumrijeti. Ward smatra kako masovno izumiranje vraća evolucijski sat na početak. Kao primjer je uzeo masovno izumiranje u permu, prije otprilike 252 milijuna godina, koje je eliminiralo preko 95 posto morskih i 70 posto kopnenih vrsta, uključujući gmazove s perajom i masivne gmazove nalik sisavcima. To je stvorilo prostor za evoluciju dinosaura i njihovu dominaciju na kopnu, što je možda bilo nevjerojatno u usporedbi s nastankom sisavaca koji su zamijenili dinosaure nakon masovnog izumiranja krajem krede i početkom tercijara.</para>
<para>Neki biolozi smatraju da je nakon masovnog izumiranja moguć razvoj novih oblika života s novim sposobnostima; toliko različitima da ih ne možemo ni zamisliti: "Mikrobi su uzrokovali da cijeli planet ima kisik i to je stvorilo ogroman pomak", kaže Leonora Bittelston, evolucijska biologinja s Massachusetts Institute of Technology i dodaje: "Bilo je mnogo inovacija koje je bilo teško predvidjeti prije nego što su se dogodile, ali kada se počnu događati, one mijenjaju naš planet."</para>
<para>Hoće li evolucija kada i ako čovječanstvo izumre zaista stvoriti životinje iz znanstvene fantastike? Sve je moguće. Mnoga od tih SF stvorenja su bazirana na onome što već postoji u prirodi: postoje paukovi koji hodaju po vodi, u oblacima žive mikrobioloških organizama, a ima i riba koje mašu svjetlećim mamcima. Neke populacije kitova ubojica i somova mogu loviti životinje na obali, a male neovisne oaze života na ledu napreduju ondje gdje ima ostataka kriokonita, odnosno crne prašine od čađe, stijena i mikroba.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="feb20e1a-b1c3-11eb-880d-0242ac140017"/>
<heading2>Već postojeće prilagodbe</heading2>
<para>
U prirodi je često sve što je potrebno za razvoj neobičnih prilagodbi ekstremna okruženja. Zemlja već ima dosta toga, a to se neće promijeniti. Na temelju onoga što znamo o prirodi, ne možemo pretpostaviti da će buduća stvorenja ostati ograničena samo na njihova trenutna staništa. Lynn Caporale, biokemičarka i spisateljica, ističe da neke "leteće" ribe već mogu uhvatiti insekte, pa čak i ptice, a neke ribe mogu hodati kopnom, pa čak i popeti se na drveće. Čak i lignje povremeno lete iznad površine oceana, koristeći mlaz vode kao propulziju i peraje koje se pretvaraju u krila.</para>
<para>Ovaj potencijal za promjenom staništa dovodi do nekih prilično fantastičnih mogućnosti. No, s obzirom na to da je naše razumijevanje evolucije i genetike nepotpuno i da će vjerojatno ovisiti o slučajnim događajima, nitko ne može sa sigurnošću znati kako će izgledati budući život. Imamo neke podatke za davanje edukativnih pretpostavki, ali i veliki stupanj nesigurnosti.</para>
<para>"Boje, navike i oblici novonastale faune mogu se samo nagađati", kaže Ward, a Losos se s njime slaže: "Naposljetku, mogućnosti su toliko široke i neizvjesne da je stvarno besmisleno pokušavati nagađati o tome kako bi život mogao izgledati. Postoji previše stupnjeva slobode. Život bi mogao krenuti u mnogo različitih smjerova."</para>
<para>No, ako je čudnovatost sadašnjeg života vodič, ne može se zanemariti mogućnost da bi buduća evolucija mogla dovesti do nekih nevjerojatnih otkrića, jer veliki dio trenutne prirodne kreativnosti i raznolikosti je i dalje neistražen.</para>
<para> </para>

Čudnovata budućnost života na Zemlji zvuči kao SF, ali znanstvenici tvrde da bi doista mogla izgledati ovako Brojni znanstvenici iznose teorije o nastanku životinja neobičnog izgleda i sposobnosti, ali se svi slažu u tome da je takav scenarij gotovo nemoguće predvidjeti 

Brojni autori, poput Dougala Dixona, pokušali su "gledati u budućnost" svojim djelima znanstvene fantastike, prikazujući neobična stvorenja koja bi se mogla jednoga dana pojaviti na Zemlji. Biolozi se slažu da bi milijunima godina u budućnosti naš planet biti potpuno drugačiji: "Mislim da će izgledati i osjećati se kao izvanzemaljski planet", kaže Athena Aktipis, evolucijska biologinja sa Sveučilišta Arizona.
Što god se razvijalo, bit će strano u odnosu na današnji svijet u kojem dominiraju sisavci, baš kao što je on stran iz perspektive dinosaura, koji su izumrli prije otprilike 65 milijuna godina. Osnovno je pitanje kakva bi se stvorenja mogla razviti za 100 milijuna godina, s obzirom na ono što znamo o životu na Zemlji i evoluciji? Vratimo se u prošlost. U kambrijskoj eksploziji, prije otprilike 540 milijuna godina, na Zemlji se pojavio niz čudnih stvorenja koji su gotovo ispali iz crtanih filmova, zaključio je Jonathan Losos, evolucijski biolog sa Sveučilišta Washington u St. Louisu.
Stoga, nije nemoguće da će takva čudna stvorenja evoluirati u budućnosti: "Sve što je moguće zamisliti bilo je u nekom trenutku u nekim vrstama. S obzirom na dovoljno vremena, čak će se i nešto nemoguće pojaviti u nekom trenutku", kaže Losos i dodaje kako je svijet bioloških mogućnosti ogroman, a možda još nismo vidjeli sve. "Ja, uostalom, uopće nisam uvjeren da je život na Zemlji otkrio svaki zamisliv način postojanja na planetu poput našeg, ili barem većinu načina."

Ponavljanje trake života

Ipak, teško je predvidjeti kamo će evolucija odvesti živi svijet. Losos u svojoj knjizi analizira argumente za i protiv predvidljivosti evolucije. Osnovno je pitanje hoće li se povijest ponoviti ako želimo "ponoviti traku života"? Dokazi su podijeljeni i teško je znati koliko je evolucija predvidljiva i ponovljiva tijekom dugih vremenskih razdoblja. Ako dodamo element slučajnosti, ogromnu vulkansku erupciju ili asteroid koji udara u Zemlju, čvrsta će predviđanja postati gotovo nemoguća, piše BBC.
No, najprije se moramo pozabaviti utjecajem glavne evolucijske sile koja već preobražava život na Zemlji. To je Homo sapiens, odnosno čovjek. Ako ljudi napreduju milijunima godina, imat će značajan učinak na evoluciju, a prirodna selekcija će stvoriti nove vrste života koje će se nositi s promijenjenim i vjerojatno zagađenim okruženjem kojeg stvaramo: "Možemo vidjeti evoluciju ptičjeg kljuna specijaliziranog za hranjenje iz konzervi ili štakore koji razvijaju nauljeno krzno kako bi se riješili otrovnih otpadnih voda", piše Peter Ward, paleontolog sa Sveučilišta Washington,  u svojoj knjizi iz 2001. Budućnost evolucije.


Čovjekov utjecaj

On predviđa izdržljiva, prilagodljiva stvorenja kojima ne smeta živjeti u blizini ljudi i mogu iskoristiti sve što im se pruža, poput mačaka, štakora, rakuna, kojota, vrana, golubova, muha, buha, krpelja i crijevnih parazita. Na toplijoj i sušnoj Zemlji, nedostatak vode može također potaknuti nove prilagodbe.
"Veće životinje mogle bi razviti organe poput proširenih jedara ili kožnih zalisaka koji bi se mogli raširiti rano ujutro kako bi životinje pokušale uhvatiti vlagu iz zraka. Primjerice, kožni ovratnici nekih guštera mogli bi postati vrlo veliki kako bi na taj način omogućili skupljanje vode", kaže Patricia Brennan, evolucijska biologinja na koledžu Mount Holyoke u Massachusettsu i dodaje: "Na planetu koji se zagrijava, životinje koje stvaraju vlastitu toplinu mogu imati problema, pa ptice u toplijim podnebljima mogu izgubiti konturno perje kako bi se spriječilo pregrijavanje, a sisavci mogu izgubiti većinu krzna."
Znanstvenica Lauren Holt je napisala kako bi jedna putanja života na Zemlji mogla biti "post-prirodna". U ovom scenariju, genetski inženjering, biotehnologija i utjecaj ljudske kulture mogli bi preusmjeriti evoluciju prema radikalno različitim putevima, od komaraca koji sadrže genetski materijal do mehaničkih oprašivača. Evolucija života bila bi isprepletena sa željama i potrebama čovječanstva.

Izumiranje kao ključ života

Međutim, postoje alternativni putevi za buduću evoluciju. Recimo, naši potomci bi mogli odlučiti dopustiti prirodnoj evoluciji da slijedi svoj put, a i ljudi bi mogli izumrijeti. Ward smatra kako masovno izumiranje vraća evolucijski sat na početak. Kao primjer je uzeo masovno izumiranje u permu, prije otprilike 252 milijuna godina, koje je eliminiralo preko 95 posto morskih i 70 posto kopnenih vrsta, uključujući gmazove s perajom i masivne gmazove nalik sisavcima. To je stvorilo prostor za evoluciju dinosaura i njihovu dominaciju na kopnu, što je možda bilo nevjerojatno u usporedbi s nastankom sisavaca koji su zamijenili dinosaure nakon masovnog izumiranja krajem krede i početkom tercijara.
Neki biolozi smatraju da je nakon masovnog izumiranja moguć razvoj novih oblika života s novim sposobnostima; toliko različitima da ih ne možemo ni zamisliti: "Mikrobi su uzrokovali da cijeli planet ima kisik i to je stvorilo ogroman pomak", kaže Leonora Bittelston, evolucijska biologinja s Massachusetts Institute of Technology i dodaje: "Bilo je mnogo inovacija koje je bilo teško predvidjeti prije nego što su se dogodile, ali kada se počnu događati, one mijenjaju naš planet."
Hoće li evolucija kada i ako čovječanstvo izumre zaista stvoriti životinje iz znanstvene fantastike? Sve je moguće. Mnoga od tih SF stvorenja su bazirana na onome što već postoji u prirodi: postoje paukovi koji hodaju po vodi, u oblacima žive mikrobioloških organizama, a ima i riba koje mašu svjetlećim mamcima. Neke populacije kitova ubojica i somova mogu loviti životinje na obali, a male neovisne oaze života na ledu napreduju ondje gdje ima ostataka kriokonita, odnosno crne prašine od čađe, stijena i mikroba.


Već postojeće prilagodbe

U prirodi je često sve što je potrebno za razvoj neobičnih prilagodbi ekstremna okruženja. Zemlja već ima dosta toga, a to se neće promijeniti. Na temelju onoga što znamo o prirodi, ne možemo pretpostaviti da će buduća stvorenja ostati ograničena samo na njihova trenutna staništa. Lynn Caporale, biokemičarka i spisateljica, ističe da neke "leteće" ribe već mogu uhvatiti insekte, pa čak i ptice, a neke ribe mogu hodati kopnom, pa čak i popeti se na drveće. Čak i lignje povremeno lete iznad površine oceana, koristeći mlaz vode kao propulziju i peraje koje se pretvaraju u krila.
Ovaj potencijal za promjenom staništa dovodi do nekih prilično fantastičnih mogućnosti. No, s obzirom na to da je naše razumijevanje evolucije i genetike nepotpuno i da će vjerojatno ovisiti o slučajnim događajima, nitko ne može sa sigurnošću znati kako će izgledati budući život. Imamo neke podatke za davanje edukativnih pretpostavki, ali i veliki stupanj nesigurnosti.
"Boje, navike i oblici novonastale faune mogu se samo nagađati", kaže Ward, a Losos se s njime slaže: "Naposljetku, mogućnosti su toliko široke i neizvjesne da je stvarno besmisleno pokušavati nagađati o tome kako bi život mogao izgledati. Postoji previše stupnjeva slobode. Život bi mogao krenuti u mnogo različitih smjerova."
No, ako je čudnovatost sadašnjeg života vodič, ne može se zanemariti mogućnost da bi buduća evolucija mogla dovesti do nekih nevjerojatnih otkrića, jer veliki dio trenutne prirodne kreativnosti i raznolikosti je i dalje neistražen.
  NEOBIČNA EVOLUCIJA: 

NEOBIČNA EVOLUCIJA:

Čudnovata budućnost života na Zemlji zvuči kao SF, ali znanstvenici tvrde da bi doista mogla izgledati ovako

<para>
Je li budućnost čovječanstva doista osuđena na propast ili ipak postoji svjetlo na kraju tunela? Ovo su neka od najuzbudljivijih predviđanja za novo tisućljeće.
</para>
<heading2>Ljudi će živjeti tisuću godina</heading2>
<para>
Milijarderi već ulažu milijune dolara u istraživanja o usporavanju ili zaustavljanju starenja u potpunosti. Za tisuću godina medicinski bi inženjeri mogli dizajnirati lijekove za svaku komponentu koja uzrokuje starenje tkiva. Alati za uređivanje gena već su ovdje. Oni bi potencijalno mogli kontrolirati naše gene i učiniti da ljud postanu imuni na bolesti.
</para>
<heading2>Preselit ćemo se na drugi planet</heading2>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="cde8afdc-92b0-11eb-916c-0242ac120012" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
</para>
<para>Za tisuću godina od sada, jedini način za preživljavanje čovječanstva može biti uspostavljanje novih naselja u svemiru. SpaceX ima misiju "omogućiti ljudima da postanu svemirska civilizacija i multiplodna vrsta izgradnjom samoodrživog grada na Marsu". Osnivač tvrtke Elon Musk nada se da će do 2022. prvi put lansirati svoje svemirske letjelice, a njih će četiri letjeti na Mars do 2024.
</para>
<heading2>Ljudi će se fizički promijeniti</heading2>
<para>
U svom eksperimentu, dr. Kwan je pretpostavio da će u dalekoj budućnosti (više od 100.000 godina od sada) ljudi razviti veće čelo, veće nosnice, veće oči i pigmentiraniju kožu. Znanstvenici već rade na načinima uređivanja genoma tako da roditelji mogu odabrati kako će njihova djeca izgledati.
</para>
<heading2>Postojat će superbrza inteligentna računala</heading2>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="d9408e02-92ad-11eb-850c-0242ac120012" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
</para>
<para>U 2014. godini superračunalo je obavilo najtočniju simulaciju ljudskog mozga dosad. Za tisuću godina računala će, predviđa se, nadilaziti računalnu brzinu ljudskog mozga i rješavati zadatke za koje današnjim računalima treba cijelo desetljeće. U novom stoljeću, kvantna računala će biti korisna u razvoju učinkovitijih lijekova i dijagnoza, povećavajući istraživanje svemira i pomažući automobilima da voze sami. Istodobno, kvantno računalstvo može predstavljati stvarnu prijetnju privatnosti i informacijskoj sigurnosti.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="fbc7ac0c-b1c1-11eb-b4b5-0242ac140015"/>
<heading2>Ljudi će biti kiborzi</heading2>
<para>
Strojevi već mogu poboljšati ljudski sluh i vid. Znanstvenici i inženjeri razvijaju bioničke oči kako bi slijepcima vratili vid. Za tisuću godina, spajanje s tehnologijom moglo bi biti jedini način da se čovječanstvo natječe s umjetnom inteligencijom. Spajanje ljudskih umova s računalima stvorilo bi "supermozak", koji bi mogao obavljati složene jednadžbe i pretraživati internet mislima.
</para>
<heading2>Prijeti nam masovno istrebljenje</heading2>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="7964ea06-92bb-11eb-8dbd-0242ac120012" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
</para>
<para>Posljednje masovno istrebljenje izbrisalo je dinosaure s lica Zemlje. Nedavna studija otkrila je da je stopa izumiranja vrsta u 20. stoljeću do 100 puta veća nego što bi bilo da nema utjecaja čovjeka. Prema nekim znanstvenicima, samo postupno smanjenje ljudske populacije može pomoći civilizaciji da nastavi.
</para>
<heading2>Svi ćemo govoriti istim jezikom</heading2>
<para>
Glavni čimbenik koji će najvjerojatnije dovesti do univerzalnog jezika je racionalizacija jezika. Lingvisti predviđaju da će za 100 godina od sada 90 posto jezika nestati zbog migracije, a oni koji ostanu, bit će pojednostavljeni.
</para>
<heading2>Zgrade će se sklapati i rasklapati pritiskom gumba</heading2>
<para>
U budućnosti, ljudi će vjerojatno stvoriti virtualni svijet oko sebe koristeći koncept magle. Ideju magle uvela je dr. Hall, a ona predstavlja polimorfni materijal koji se sastoji od trilijuna međusobno povezanih mikroskopskih "robota" koji u suštini mogu stvoriti bilo koji oblik.
</para>
<heading2>Nanotehnologija će riješiti krizu energije i onečišćenja</heading2>
<para>
Za tisuću godina, nanotehnologija će moći "počistiti" oštećenja okoliša, pročišćavati vodu i zrak te uhvatiti energiju Sunca. Novi materijali će odgovoriti na potrebu za novom ekološki prihvatljivom i učinkovitijom tehnologijom skladištenja energije.</para>

Ovih 9 velikih promjena neminovno će se dogoditi i ne zvuče primamljivo Prije godinu dana, u svom govoru na Sveučilištu Oxford, legendarni Stephen Hawking proglasio je da čovječanstvo može opstati samo još tisuću godina. 

Je li budućnost čovječanstva doista osuđena na propast ili ipak postoji svjetlo na kraju tunela? Ovo su neka od najuzbudljivijih predviđanja za novo tisućljeće.

Ljudi će živjeti tisuću godina

Milijarderi već ulažu milijune dolara u istraživanja o usporavanju ili zaustavljanju starenja u potpunosti. Za tisuću godina medicinski bi inženjeri mogli dizajnirati lijekove za svaku komponentu koja uzrokuje starenje tkiva. Alati za uređivanje gena već su ovdje. Oni bi potencijalno mogli kontrolirati naše gene i učiniti da ljud postanu imuni na bolesti.

Preselit ćemo se na drugi planet

   

Za tisuću godina od sada, jedini način za preživljavanje čovječanstva može biti uspostavljanje novih naselja u svemiru. SpaceX ima misiju "omogućiti ljudima da postanu svemirska civilizacija i multiplodna vrsta izgradnjom samoodrživog grada na Marsu". Osnivač tvrtke Elon Musk nada se da će do 2022. prvi put lansirati svoje svemirske letjelice, a njih će četiri letjeti na Mars do 2024.

Ljudi će se fizički promijeniti

U svom eksperimentu, dr. Kwan je pretpostavio da će u dalekoj budućnosti (više od 100.000 godina od sada) ljudi razviti veće čelo, veće nosnice, veće oči i pigmentiraniju kožu. Znanstvenici već rade na načinima uređivanja genoma tako da roditelji mogu odabrati kako će njihova djeca izgledati.

Postojat će superbrza inteligentna računala

   

U 2014. godini superračunalo je obavilo najtočniju simulaciju ljudskog mozga dosad. Za tisuću godina računala će, predviđa se, nadilaziti računalnu brzinu ljudskog mozga i rješavati zadatke za koje današnjim računalima treba cijelo desetljeće. U novom stoljeću, kvantna računala će biti korisna u razvoju učinkovitijih lijekova i dijagnoza, povećavajući istraživanje svemira i pomažući automobilima da voze sami. Istodobno, kvantno računalstvo može predstavljati stvarnu prijetnju privatnosti i informacijskoj sigurnosti.


Ljudi će biti kiborzi

Strojevi već mogu poboljšati ljudski sluh i vid. Znanstvenici i inženjeri razvijaju bioničke oči kako bi slijepcima vratili vid. Za tisuću godina, spajanje s tehnologijom moglo bi biti jedini način da se čovječanstvo natječe s umjetnom inteligencijom. Spajanje ljudskih umova s računalima stvorilo bi "supermozak", koji bi mogao obavljati složene jednadžbe i pretraživati internet mislima.

Prijeti nam masovno istrebljenje

   

Posljednje masovno istrebljenje izbrisalo je dinosaure s lica Zemlje. Nedavna studija otkrila je da je stopa izumiranja vrsta u 20. stoljeću do 100 puta veća nego što bi bilo da nema utjecaja čovjeka. Prema nekim znanstvenicima, samo postupno smanjenje ljudske populacije može pomoći civilizaciji da nastavi.

Svi ćemo govoriti istim jezikom

Glavni čimbenik koji će najvjerojatnije dovesti do univerzalnog jezika je racionalizacija jezika. Lingvisti predviđaju da će za 100 godina od sada 90 posto jezika nestati zbog migracije, a oni koji ostanu, bit će pojednostavljeni.

Zgrade će se sklapati i rasklapati pritiskom gumba

U budućnosti, ljudi će vjerojatno stvoriti virtualni svijet oko sebe koristeći koncept magle. Ideju magle uvela je dr. Hall, a ona predstavlja polimorfni materijal koji se sastoji od trilijuna međusobno povezanih mikroskopskih "robota" koji u suštini mogu stvoriti bilo koji oblik.

Nanotehnologija će riješiti krizu energije i onečišćenja

Za tisuću godina, nanotehnologija će moći "počistiti" oštećenja okoliša, pročišćavati vodu i zrak te uhvatiti energiju Sunca. Novi materijali će odgovoriti na potrebu za novom ekološki prihvatljivom i učinkovitijom tehnologijom skladištenja energije. KAKO ĆE ŽIVOT NA ZEMLJI IZGLEDATI ZA TISUĆU GODINA? 

KAKO ĆE ŽIVOT NA ZEMLJI IZGLEDATI ZA TISUĆU GODINA?

Ovih 9 velikih promjena neminovno će se dogoditi i ne zvuče primamljivo

<para>
To je 'drvo" svojevrsni skup stotina manjih stabala koja obuhvaćaju gotovo 2,3 milijuna dosad poznatih vrsta na <ulink url="http://net.hr/tema/planet-zemlja/">Zemlji</ulink>.
</para>
<heading2>Svi podaci o živom svijetu</heading2>
<para>
U znanstvenoj literaturi odavno postoji tzv. filogenetsko stablo, stablo <ulink url="http://net.hr/tema/evolucija/">evolucije</ulink> pojedinih vrsta, ali još nije napravljeno cjelokupno stablo života.</para>
<para>Prikupljanje svih podataka o živom svijetu ambiciozan je i ogroman projekt otvorenog tipa koji će se neprestano nadopunjavati novim saznanjima.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="98317052-b1ca-11eb-bc90-0242ac140015"/>
<heading2>Mukotrpan posao</heading2>
<para>
Kako prenosi B92, istraživači su otkrili da je tek jedna šestina studija objavljenih u stotinu stručnih časopisa između 2000. i 2012. godine imala podatke dostupne u digitalnom formatu.</para>
<para>To znači da će izrada i popunjavanje ovog <ulink url="http://net.hr/tema/stabla/">stabla</ulink> biti iznimno težak posao.</para>
<para>Dokle je izrada stabla evolucije došla možete pratiti <ulink url="http://opentreeoflife.org/">ovdje</ulink>.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="ac4c1c94-b1c1-11eb-b0d2-0242ac14001d"/>

Znanstvenici izrađuju cjelokupno stablo života na Zemlji 'Otvoreno drvo života' (Open Tree of Life) jedinstveni je projekt u sklopu kojeg je skupina znanstvenika započela mapiranje cjelokupne evolucije života na Zemlji. 

To je 'drvo" svojevrsni skup stotina manjih stabala koja obuhvaćaju gotovo 2,3 milijuna dosad poznatih vrsta na Zemlji.

Svi podaci o živom svijetu

U znanstvenoj literaturi odavno postoji tzv. filogenetsko stablo, stablo evolucije pojedinih vrsta, ali još nije napravljeno cjelokupno stablo života.
Prikupljanje svih podataka o živom svijetu ambiciozan je i ogroman projekt otvorenog tipa koji će se neprestano nadopunjavati novim saznanjima.


Mukotrpan posao

Kako prenosi B92, istraživači su otkrili da je tek jedna šestina studija objavljenih u stotinu stručnih časopisa između 2000. i 2012. godine imala podatke dostupne u digitalnom formatu.
To znači da će izrada i popunjavanje ovog stabla biti iznimno težak posao.
Dokle je izrada stabla evolucije došla možete pratiti ovdje.

 JEDINSTVENI POTHVAT: 

JEDINSTVENI POTHVAT:

Znanstvenici izrađuju cjelokupno stablo života na Zemlji

<para> U videu kojeg vam prenosimo možete pogledati neke od načina na koji bi život na Zemlji mogao nestati.</para>
<para>Hoće li nas pokositi umjetna inteligencija? Ili možda supervulkan kao što je Yellowstone.</para>
<para>Brojne bolesti, pojave koje su stvar svakodnevice u svemiru ili možda nešto posve novo? U videu koji vam prenosimo pogledajte na koje je sve načine izgledno da će život na Zemlji izumrijeti.</para>
<para>//www.youtube.com/embed/r-zsACxO_Jc</para>

10 načina na koje bi život na Zemlji mogao nestati Kada malo bolje razmislimo o svijetu na kojim živimo i kozmičkim uvjetima koji nas okružuju, zapravo je pravo čudo kako život na zemlji zapravo postoji. 
 U videu kojeg vam prenosimo možete pogledati neke od načina na koji bi život na Zemlji mogao nestati.
Hoće li nas pokositi umjetna inteligencija? Ili možda supervulkan kao što je Yellowstone.
Brojne bolesti, pojave koje su stvar svakodnevice u svemiru ili možda nešto posve novo? U videu koji vam prenosimo pogledajte na koje je sve načine izgledno da će život na Zemlji izumrijeti.
//www.youtube.com/embed/r-zsACxO_Jc VIDEO: 

VIDEO:

10 načina na koje bi život na Zemlji mogao nestati

<para>U zabačenom dijelu Argentine, u vulkanskom krateru na visini od 4.650 metara, smješteno je jezero Diamante. Sadrži vrlo mali postotak kisika i milijune superbakterija, te je su uvjeti u tom jezeru gotovo jednaki onima u trenutku kada još nije postajala zaštitna atmosfera.</para>
<para>Također, prenosi portal <emphasis>Metro.uk</emphasis>, znanstvenici su u jezeru registrirali visoke razine arsena – čak 20.000 puta više nego u normalnoj vodi – te alkalijskih spojeva, što bi ujedno moglo i razjasniti poneke teorije o životu na Marsu. Temperatura vode u jezeru često padne ispod nule, no ne smrzava se zbog pet puta više koncentracije soli nego u morskoj vodi.</para>
<para>Naime, znanstvenici tvrde da bi bakterije koje žive u spomenutom jezeru Diamante zasigurno mogle preživjeti i uvjete na Marsu.</para>
<heading4>Prethodni članak:</heading4>
<para>
arti-201007300373006</para>

Jezero u Argentini otkrit će tajnu života na Zemlji Jezero Diamante smješteno je usred vulkanskog kratera na 4.650 metara nadmorske visine. 
U zabačenom dijelu Argentine, u vulkanskom krateru na visini od 4.650 metara, smješteno je jezero Diamante. Sadrži vrlo mali postotak kisika i milijune superbakterija, te je su uvjeti u tom jezeru gotovo jednaki onima u trenutku kada još nije postajala zaštitna atmosfera.
Također, prenosi portal Metro.uk, znanstvenici su u jezeru registrirali visoke razine arsena – čak 20.000 puta više nego u normalnoj vodi – te alkalijskih spojeva, što bi ujedno moglo i razjasniti poneke teorije o životu na Marsu. Temperatura vode u jezeru često padne ispod nule, no ne smrzava se zbog pet puta više koncentracije soli nego u morskoj vodi.
Naime, znanstvenici tvrde da bi bakterije koje žive u spomenutom jezeru Diamante zasigurno mogle preživjeti i uvjete na Marsu.
Prethodni članak:

arti-201007300373006 

Jezero u Argentini otkrit će tajnu života na Zemlji

Postroll

Preroll

Misterij života na Zemlji: Znanstvenici pronašli ključne gradivne blokove na meteoritima

Meteor 

Znanost

Članak

Danas.hr

Otkriće s 'Ruđera': Molekule života mogle su nastati na mineralnim površinama na Zemlji

laboratorij

HINA

NEOBIČNA EVOLUCIJA: Čudnovata budućnost života na Zemlji zvuči kao SF, ali znanstvenici tvrde da bi doista mogla izgledati ovako

shutterstock_1274154133

KAKO ĆE ŽIVOT NA ZEMLJI IZGLEDATI ZA TISUĆU GODINA? Ovih 9 velikih promjena neminovno će se dogoditi i ne zvuče primamljivo

giphy-downsized-large

Slika zaslona 2017-11-09 u 18.29.05

Magazin.hr

JEDINSTVENI POTHVAT: Znanstvenici izrađuju cjelokupno stablo života na Zemlji

stablo-c5beivota

VIDEO: 10 načina na koje bi život na Zemlji mogao nestati

Planet X

Danijel Jelenek

Net.hr

život na Zemlji

#život na Zemlji

Misterij života na Zemlji: Znanstvenici pronašli ključne gradivne blokove na vanzemaljskim svemirskim tijelima

Misterij života na Zemlji: Znanstvenici pronašli ključne gradivne blokove na vanzemaljskim svemirskim tijelima

Hrvatski znanstvenici s 'Ruđera' došli do važnog otkrića, a imaju i teoriju o pitanju svih pitanja

Hrvatski znanstvenici s 'Ruđera' došli do važnog otkrića, a imaju i teoriju o pitanju svih pitanja

Čudnovata budućnost života na Zemlji zvuči kao SF, ali znanstvenici tvrde da bi doista mogla izgledati ovako

Čudnovata budućnost života na Zemlji zvuči kao SF, ali znanstvenici tvrde da bi doista mogla izgledati ovako

Ovih 9 velikih promjena neminovno će se dogoditi i ne zvuče primamljivo

Ovih 9 velikih promjena neminovno će se dogoditi i ne zvuče primamljivo

Znanstvenici izrađuju cjelokupno stablo života na Zemlji

Znanstvenici izrađuju cjelokupno stablo života na Zemlji

10 načina na koje bi život na Zemlji mogao nestati

10 načina na koje bi život na Zemlji mogao nestati

Jezero u Argentini otkrit će tajnu života na Zemlji

Jezero u Argentini otkrit će tajnu života na Zemlji