Danas

RTL.hr

Zena.hr

RTLplay.hr

Impressum

Oglašavanje

Uvjeti korištenja

Politika kolačića

Pravila privatnosti

Kontakt

Kolumnisti

Magazin

Sanjarica

emedjimurje.net.hr

sib.net.hr

kaportal.net.hr

varazdinski.net.hr

finirecepti.net.hr

dubrovackidnevnik.net.hr

ezadar.net.hr

riportal.net.hr

Sport

Video

Webcafe

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Andrija Jarak javio se uživo za <ulink url="https://danas.hr/hrvatska/zapovjednik-trpinjske-ceste-mene-je-otac-pustio-da-idem-prvi-ja-svog-sina-ne-bih-ali-91672712-6759-11ed-89bf-2a7d7571aa87">RTL Danas</ulink> s Trpinjske ceste, mitskog mjesta obrane Vukovara koje je danas obišlo na tisuće građana.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ondje je razgovarao sa Stipom Majićem, zapovjednikom obrane Trpinjske ceste. "Kada pitate Židove zašto toliko progovaraju o Holokaustu, odgovorit će vam otprilike ovako: Ako ne progovaramo, zaboravit će se; ako se zaboravi, ponovit će se. I upravo na tom tragu ja sam napravio nekoliko filmova upravo zato da se to zlo više nikad ne ponovi i da se ne zaboravi", rekao je Majić.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Majić je i redatelj, snimio je nekoliko filmova, o bici za Vukovar, o bici za Dubrovnik, o vukovarskoj bolnici, a otkrio je planira li još neki film.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Želja mi je napraviti igrani film o Blagi Zadri, o Trpinjskoj cesti. Nažalost, moj scenarij ne nailazi na plodno tlo na HTV-u, na HAVC-u. Gledatelji će imati prilike ove godine gledati 20 epizoda Mrkomira, za razliku od filma o Blagi Zadri, Babiću…"</para><heading2>'Imali smo sto raketa'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Otkrio je i koliko je tenkova "nastradalo" na Trpinjskoj cesti.  "Znam da smo imali sto raketa. Jako malo se promašivalo, a sjećam se od 14. do 18. rujna da je Blago izjavio da je 26 tenkova uništeno u tih pet dana", rekao je. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Unatoč lošem vremenu, stotine ljudi dolazi na Trpinjsku cestu. "Ovo je veličanstveno. Mladi ljudi posjećuju Mustang, odavanju priznanje i ponosan sam, nekad i tužan radi stvari koje su se dogodile, ali presretan zbog ovog ovdje", rekao je Majić.</para><hmn:article id="12d7a352-6751-11ed-a985-92370323d907" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mustang je prije rata bio popularno okupljalište mladih djevojaka i momaka koji nisu niti slutili da će ih promjene u društvu odvesti u najgore razdoblje u životu. "Mustang je postao zapovjedno mjesto Trpinjske ceste kojim je zapovijedao Blago Zadro i prvi inicijalni sastanak, kad nam nisu dozvolili komunisti da održimo u mjesnoj zajednici, ja sam predložio Blagi Zadri da inicijalni sastanak HDZ-a prebacimo u Mustang", rekao je.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>To je bio legendarni govor "Pozivam sve sugrađane Srbe". Na pitanje, je li mu danas žao i bi li sve ponovio odgovorio je: "Moj otac je imao 60 godina i pustio je mene da ja idem prvi. Ja to ne bih dozvolio svome sinu, ponovo bih išao prvi. Ipak, domovina se stvara jednom u životu", zaključio je Majić.</para><hmn:video id="d70fb5d2-673f-11ed-a57a-329028fa454a"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><ulink url="https://danas.hr/hrvatska/predsjednica-vukovarskih-majki-covjek-koji-je-odveo-mog-muza-zivi-u-vukovaru-i-suti-e730a5b6-6758-11ed-b32d-e26764488b60"/></para>

Zapovjednik Trpinjske ceste otkrio svoju veliku želju, a prisjetio se i tih dana: Mene je otac pustio da idem prvi, ja to ne bih' Majić je i redatelj i snimio je nekoliko filmova o bici za Vukovar, o bici za Dubrovnik, ali i o vukovarskoj bolnici Andrija Jarak javio se uživo za RTL Danas s Trpinjske ceste, mitskog mjesta obrane Vukovara koje je danas obišlo na tisuće građana.Ondje je razgovarao sa Stipom Majićem, zapovjednikom obrane Trpinjske ceste. "Kada pitate Židove zašto toliko progovaraju o Holokaustu, odgovorit će vam otprilike ovako: Ako ne progovaramo, zaboravit će se; ako se zaboravi, ponovit će se. I upravo na tom tragu ja sam napravio nekoliko filmova upravo zato da se to zlo više nikad ne ponovi i da se ne zaboravi", rekao je Majić.Majić je i redatelj, snimio je nekoliko filmova, o bici za Vukovar, o bici za Dubrovnik, o vukovarskoj bolnici, a otkrio je planira li još neki film."Želja mi je napraviti igrani film o Blagi Zadri, o Trpinjskoj cesti. Nažalost, moj scenarij ne nailazi na plodno tlo na HTV-u, na HAVC-u. Gledatelji će imati prilike ove godine gledati 20 epizoda Mrkomira, za razliku od filma o Blagi Zadri, Babiću…"'Imali smo sto raketa'Otkrio je i koliko je tenkova "nastradalo" na Trpinjskoj cesti.  "Znam da smo imali sto raketa. Jako malo se promašivalo, a sjećam se od 14. do 18. rujna da je Blago izjavio da je 26 tenkova uništeno u tih pet dana", rekao je. Unatoč lošem vremenu, stotine ljudi dolazi na Trpinjsku cestu. "Ovo je veličanstveno. Mladi ljudi posjećuju Mustang, odavanju priznanje i ponosan sam, nekad i tužan radi stvari koje su se dogodile, ali presretan zbog ovog ovdje", rekao je Majić.Mustang je prije rata bio popularno okupljalište mladih djevojaka i momaka koji nisu niti slutili da će ih promjene u društvu odvesti u najgore razdoblje u životu. "Mustang je postao zapovjedno mjesto Trpinjske ceste kojim je zapovijedao Blago Zadro i prvi inicijalni sastanak, kad nam nisu dozvolili komunisti da održimo u mjesnoj zajednici, ja sam predložio Blagi Zadri da inicijalni sastanak HDZ-a prebacimo u Mustang", rekao je.To je bio legendarni govor "Pozivam sve sugrađane Srbe". Na pitanje, je li mu danas žao i bi li sve ponovio odgovorio je: "Moj otac je imao 60 godina i pustio je mene da ja idem prvi. Ja to ne bih dozvolio svome sinu, ponovo bih išao prvi. Ipak, domovina se stvara jednom u životu", zaključio je Majić. 'KADA PITATE ŽIDOVE...' 

'KADA PITATE ŽIDOVE...'

Zapovjednik Trpinjske ceste otkrio svoju veliku želju, a prisjetio se i tih dana: Mene je otac pustio da idem prvi, ja to ne bih'

Stipe Majić Pipe, zapovjednik Trpinjske ceste, o bitci za Vukovar 

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uz Sajmište, Trpinjska cesta u Vukovaru jedan je od najsnažnijih simbola obrane toga grada i zbog iznimne hrabrosti branitelja, koji su na njoj uništili desetke neprijateljskih tenkova i oklopnih vozila, prozvana je "grobljem tenkova", a jedan od branitelja Stipe Majić i danas ističe kako je to bila borba "čista k'o suza". Pod zapovjedništvom radnika u Borovu Blage Zadre, posmrtno promaknutog u čin generala bojnika, na tom su ulazu u Vukovar iz smjera Trpinje malobrojni branitelji uništili desetke tenkova i oklopnih vozila JNA.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Na početku nas je bilo jako malo i nekako je sve krenulo samo od sebe. I ne znajući što nas čeka, mi smo iz mirnodopskog vremena u trapericama otišli u rat", priča posljednji zapovjednik obrane Trpinjske ceste, tada 26-godišnji Stipe Majić - Pipe.</para><heading2>'Osjećala se nekakva negativna energija u zraku' </heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>On je uoči ratnih događaja u obiteljskoj kući na Trpinjskoj cesti vodio jedan od tada najposjećenijih kafića u Vukovaru - "Mustang", u kojem će se u rujnu 1991. na Majićevu inicijativu smjestiti i zapovjedništvo 3. bojne 204. brigade HV-a.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Preko puta je bila mjesna zajednica, koja je bila središte tih nekih političkih zbivanja koje je vodio Blago Zadro. Mi smo sve to promatrali sa strane jer nas mlade politika u to vrijeme nije zanimala. Međutim, osjećala se nekakva negativna energija u zraku, a sve je nekako krenulo iz tvornice Borova u kojoj je prije samog rata došlo do velikih problema. Nije bilo plaća, slijedili su štrajkovi, a došlo je i do raslojavanja među radnicima - Srbi su otišli na jednu, a Hrvati na drugu stranu", priča Majić.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ističe da je vukovarska ratna priča počela odmah nakon 2. svibnja i ubojstva 12 hrvatskih policajaca, pripadnika Specijalne jedinice policije iz Vinkovaca u tadašnjemu Borovu Selu. Kao pripadnik Interventnog voda, Majić je sa Zadrom, koji je bio zapovjednik obrane Borova naselja, kojem je pripadala i Trpinjska cesta, prošao sve vukovarske gradske četvrti, pomažući u obrani gdje je bilo najpotrebnije.</para><hmn:article id="80dbd622-483d-11ec-8e38-daf0f9b47ece" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><heading2>'Nas šačica bila je okosnica obrane Borova naselja'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Kad god bi negdje zaškripalo, mi smo trčali u pomoć. Bili smo uz Blagu Zadru okosnica obrane Borova naselja, a bila nas je šačica branitelja. Ljudi su intenzivno napuštali grad kukuruznim putem, ali mi koji smo odlučili ostati, oformili smo obranu. Polako je dolazilo i naoružanje. Srbi su preko noći iselili, poput mojih prvih susjeda, koji su samo jedne noći nestali. Nakon Borova Sela nastojali smo živjeti normalno, išli smo na kupanje na Dunav, ali rat je ubrzo pokucao i na naša vrata”, rekao je, dodajući kako je prvi napad tenkova i oklopnih vozila JNA na Trpinjsku cestu bio 26. kolovoza.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>“Tada je kod Lipovačke ceste poginuo Vinko Budimir Slon, koji je imao veliku ulogu u naoružavanju mladića i u organizaciji obrane. Interesantno je to da sam 14. rujna, kada su nas ponovno napali, u obranu krenuo bez puške, koja mi je ostala na punktu jer smo se u vrijeme napada zatekli u stanu Predraga Matića. Kako smo se Blago Tica i ja probijali iza kuća na Trpinjskoj cesti, zastao sam u jednom trenutku i rekao: "Blago, pa ja nemam pušku." Srećom, naišao sam na čovjeka koji je u građevinskim kolicima vozio ranjenog branitelja s puškom na prsima. U trku sam zgrabio tu pušku i otrčao prema tenkovima koji su nadirali iz pravca Trpinje”, prisjeća se Majić.</para><heading2>Kako je nastala legenda o 'groblju tenkova'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ističe kako je JNA u Vukovar iz tog smjera pokušavala ući najprije Trpinjskom cestom, a kada su shvatili da to ne ide baš lako, koristili su se i alternativnim pravcima, ali su ih branitelji i ondje blokirali.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ubrzo smo shvatili da se braniti, s obzirom na to da nas je malo, možemo jedino ako se organiziramo u male borbene skupine, koje su se krile po kućama", rekao je Majić. Na njegovu inicijativu, probili su zidove svih kuća prema izlazu iz grada i ulazili iz kuće u kuću.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Postali smo nevidljivi neprijatelju, koji nas je prozvao “avetima s Trpinjske ceste” jer nas nikada nisu vidjeli. Ali, nas je bilo tako malo da nas i nije bio problem ne vidjeti", istaknuo je taj branitelj i podsjetio da je samo od 14. do 18. rujna uništeno na desetke tenkova JNA.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>“Bili su tu Ante Jurić, koji je uništio prvi tenk, Marko Babić, Andrija Marić, Marinko Antunović - Bosanac. Robert Zadro je pogodio tenk u Slavonskoj ulici, kojem se zaglavila kupola. Zahvaljujući meni, uništeno je osam tenkova. Tako je nastala legenda o Trpinjskoj cesti kao 'groblju tenkova'”, rekao je Majić i dodao da je sve funkcioniralo do 16. listopada i pogibije Blage Zadre.</para><hmn:youtube src="https://youtu.be/utafc3UD3xU"/><heading2>'Blago Zadro poginuo je, po meni, naivno'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Blago Zadro poginuo je, po meni, naivno, ali tu je upravo i bila njegova veličina. Trčao je kako bi pomagao našim dečkima u Vinogradskoj ulici, koji su se našli pod vatrom, ne znajući da su se oni povukli s tog položaja. Pod dimnom zavjesom su u Vinogradsku ušli JNA tenkovi i transporteri, a na prugu su namjestili puškomitraljez na koji je Zadro naletio i pokosili su ga. Krenuli smo u kontranapad, koji je u sumrak vodio Zoran Gruber, pripadnik Tigrova, i uspjeli smo očistiti Vinogradsku ulicu", prisjeća se Majić.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kada su došli u Unsku ulicu, Zadro je ležao na cesti.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Nismo mu odmah mogli prići, već u sumrak, kada su neki dečki izvukli njegovo tijelo i donijeli ga ovdje u 'Mustang'", prisjeća i kaže kako je nakon pogibije Zadre došlo do male krize među braniteljima na Trpinjskoj cesti.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>“Taj dan nam je poginulo šest ljudi, a šest je bilo ranjeno i bili smo poljuljani. Imali smo sastanak ovdje u podrumu 'Mustanga'. Ivan Kapular je predlagao da se povučemo na Borovsku cestu, čemu sam se ja usprotivio jer je to značilo da napuštamo tri kilometra prve linije. I nismo se povukli”, kaže i dodaje kako su branitelji na Trpinjskoj cesti shvatili da je kraj obrane 11. studenoga, nakon što su Srbi početkom studenoga zauzeli gradsku četvrt Lužac te se spustili na Dunav odsjekavši branitelje Borova naselja od branitelja Vukovara.</para><hmn:article id="eb5209a2-4d7a-11ed-b96f-1abe39da7194" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><heading2>Odluka o proboju prema Vinkovcima, bez povratka u Vukovar</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Na sastanku, Marko Babić, koji je nakon pogibije Blage Zadre preuzeo zapovijedanje obranom Borova naselja, odlučio je da idemo u proboj prema Vinkovcima po pomoć, što smo i učinili u noći toga 11. studenoga, s tim da smo se razdvoji na dvije skupine, a moja skupina je do Vinkovaca došla dan nakon prve”, kaže Majić i dodaje kako je namjera bila vratiti se odmah drugi dan s nekoliko stotina branitelja u Vukovar, što je, kako kaže, odobrio i predsjednik Franjo Tuđman.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>No za povratak se odlučio 49 branitelja, a iz Vukovara su se već izvlačile grupe branitelja, tako da se u Nuštru odlučilo da se ipak ne ide prema Vukovaru.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Meni se u proboj nije išlo, ali uvjerio me prijatelj da ipak krenem, jer su Srbi nadirali sa svih strana i nije više bilo načina da ih se zaustavi. Bila je to jedna konfuzna situacija. Ostali smo bez punjenja za 'ose'. Nismo znali ni da su Bogdanovci pali 10. studenoga, niti kakvo je stanje u pojedinim dijelovima Vukovara. Na kraju smo na Trpinjskoj cesti ostali samo Josip Kulaš i ja, potpuno iscrpljeni i slomljeni”, priča Majić, ističući kako bi opet, ako bi trebalo, sve ponovio.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Spirala zla te se 1991. jednostavno nije mogla zaustaviti, naglašava.</para><heading2>'Ne mogu oprostiti srpskoj strani ubojstva običnih građana'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Možemo sada pametovati kako bi i što bi, ali u okolnostima koje su tada bile bilo je teško donositi bilo kakve odluke jer nije bilo informacija. Krasilo nas je nevjerojatno zajedništvo i to je bio i ključ našeg otpora. Ono što srpskoj strani ne mogu oprostiti ubojstva su običnih ljudi, građana Vukovara. Jedno je kada netko pogine u borbi. Međutim, kada idete ubijati medicinske sestre, električare, doktore, čistačice, kao što su ubijeni na Ovčari, to je neoprostivo", kaže Majić</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ističe kako ne zna za ubojstvo nijednog Srbina, a ako je toga i bilo, bilo je iz osvete jer su oni nekome ubili oca, majku, brata, ali to mogu biti samo pojedinačni slučajevi.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Naša borba je čista k'o suza i to nam nitko ne može poreći. Naši borci su se držali pravila ratovanja jer im zapovjednici nisu drugačije dopuštali. Kada vidite te veličine koje su zapovijedale obranom Vukovara, to su sve kvalitetni ljudi koji nikada ne bi napravili krivi korak”, ističe i dodaje kako su ljudi velikog domoljublja i poštenja bili ključni u obrani Vukovara.</para><para>“Pokušavam danas živjeti normalnim životom, mirno spavam jer znam da sam se borio za svoju kuću, svoju obitelj, prijatelje. Mogao si ili otići ili ostati, a ja sam ostao i nije mi žao”, zaključuje Stipe Majić, koji je nakon skidanja vojne odore istinu o Domovinskom ratu kao producent, scenarist i redatelj prenio i na filmsko platno kroz filmove “Srce Vukovara”, “Bogdanovci između zvijezda”, “Glavu dole, ruke na leđa”, “Otkrhnuti”, “Bitka za Vukovar”, “Ispod radara” i “Bitka za Dubrovnik”, a u najavi su još neki.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><hmn:article id="9dbc7408-49e2-11ec-857e-ce62923da56f" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/>

Stipe Majić, branitelj s Trpinjske ceste: 'Naša borba bila je čista k'o suza. Srpskoj strani jedno ne mogu oprostiti' &apos;Možemo sada pametovati kako bi i što bi, ali u okolnostima koje su tada bile bilo je teško donositi bilo kakve odluke jer nije bilo informacija. Krasilo nas je nevjerojatno zajedništvo i to je bio i ključ našeg otpora&apos;, kaže danas Stipe Majić, jedan od branitelja s Trpinjske ceste u Vukovaru  Uz Sajmište, Trpinjska cesta u Vukovaru jedan je od najsnažnijih simbola obrane toga grada i zbog iznimne hrabrosti branitelja, koji su na njoj uništili desetke neprijateljskih tenkova i oklopnih vozila, prozvana je "grobljem tenkova", a jedan od branitelja Stipe Majić i danas ističe kako je to bila borba "čista k'o suza". Pod zapovjedništvom radnika u Borovu Blage Zadre, posmrtno promaknutog u čin generala bojnika, na tom su ulazu u Vukovar iz smjera Trpinje malobrojni branitelji uništili desetke tenkova i oklopnih vozila JNA."Na početku nas je bilo jako malo i nekako je sve krenulo samo od sebe. I ne znajući što nas čeka, mi smo iz mirnodopskog vremena u trapericama otišli u rat", priča posljednji zapovjednik obrane Trpinjske ceste, tada 26-godišnji Stipe Majić - Pipe.'Osjećala se nekakva negativna energija u zraku' On je uoči ratnih događaja u obiteljskoj kući na Trpinjskoj cesti vodio jedan od tada najposjećenijih kafića u Vukovaru - "Mustang", u kojem će se u rujnu 1991. na Majićevu inicijativu smjestiti i zapovjedništvo 3. bojne 204. brigade HV-a."Preko puta je bila mjesna zajednica, koja je bila središte tih nekih političkih zbivanja koje je vodio Blago Zadro. Mi smo sve to promatrali sa strane jer nas mlade politika u to vrijeme nije zanimala. Međutim, osjećala se nekakva negativna energija u zraku, a sve je nekako krenulo iz tvornice Borova u kojoj je prije samog rata došlo do velikih problema. Nije bilo plaća, slijedili su štrajkovi, a došlo je i do raslojavanja među radnicima - Srbi su otišli na jednu, a Hrvati na drugu stranu", priča Majić.Ističe da je vukovarska ratna priča počela odmah nakon 2. svibnja i ubojstva 12 hrvatskih policajaca, pripadnika Specijalne jedinice policije iz Vinkovaca u tadašnjemu Borovu Selu. Kao pripadnik Interventnog voda, Majić je sa Zadrom, koji je bio zapovjednik obrane Borova naselja, kojem je pripadala i Trpinjska cesta, prošao sve vukovarske gradske četvrti, pomažući u obrani gdje je bilo najpotrebnije.'Nas šačica bila je okosnica obrane Borova naselja'"Kad god bi negdje zaškripalo, mi smo trčali u pomoć. Bili smo uz Blagu Zadru okosnica obrane Borova naselja, a bila nas je šačica branitelja. Ljudi su intenzivno napuštali grad kukuruznim putem, ali mi koji smo odlučili ostati, oformili smo obranu. Polako je dolazilo i naoružanje. Srbi su preko noći iselili, poput mojih prvih susjeda, koji su samo jedne noći nestali. Nakon Borova Sela nastojali smo živjeti normalno, išli smo na kupanje na Dunav, ali rat je ubrzo pokucao i na naša vrata”, rekao je, dodajući kako je prvi napad tenkova i oklopnih vozila JNA na Trpinjsku cestu bio 26. kolovoza.“Tada je kod Lipovačke ceste poginuo Vinko Budimir Slon, koji je imao veliku ulogu u naoružavanju mladića i u organizaciji obrane. Interesantno je to da sam 14. rujna, kada su nas ponovno napali, u obranu krenuo bez puške, koja mi je ostala na punktu jer smo se u vrijeme napada zatekli u stanu Predraga Matića. Kako smo se Blago Tica i ja probijali iza kuća na Trpinjskoj cesti, zastao sam u jednom trenutku i rekao: "Blago, pa ja nemam pušku." Srećom, naišao sam na čovjeka koji je u građevinskim kolicima vozio ranjenog branitelja s puškom na prsima. U trku sam zgrabio tu pušku i otrčao prema tenkovima koji su nadirali iz pravca Trpinje”, prisjeća se Majić.Kako je nastala legenda o 'groblju tenkova'Ističe kako je JNA u Vukovar iz tog smjera pokušavala ući najprije Trpinjskom cestom, a kada su shvatili da to ne ide baš lako, koristili su se i alternativnim pravcima, ali su ih branitelji i ondje blokirali."Ubrzo smo shvatili da se braniti, s obzirom na to da nas je malo, možemo jedino ako se organiziramo u male borbene skupine, koje su se krile po kućama", rekao je Majić. Na njegovu inicijativu, probili su zidove svih kuća prema izlazu iz grada i ulazili iz kuće u kuću."Postali smo nevidljivi neprijatelju, koji nas je prozvao “avetima s Trpinjske ceste” jer nas nikada nisu vidjeli. Ali, nas je bilo tako malo da nas i nije bio problem ne vidjeti", istaknuo je taj branitelj i podsjetio da je samo od 14. do 18. rujna uništeno na desetke tenkova JNA.“Bili su tu Ante Jurić, koji je uništio prvi tenk, Marko Babić, Andrija Marić, Marinko Antunović - Bosanac. Robert Zadro je pogodio tenk u Slavonskoj ulici, kojem se zaglavila kupola. Zahvaljujući meni, uništeno je osam tenkova. Tako je nastala legenda o Trpinjskoj cesti kao 'groblju tenkova'”, rekao je Majić i dodao da je sve funkcioniralo do 16. listopada i pogibije Blage Zadre.'Blago Zadro poginuo je, po meni, naivno'"Blago Zadro poginuo je, po meni, naivno, ali tu je upravo i bila njegova veličina. Trčao je kako bi pomagao našim dečkima u Vinogradskoj ulici, koji su se našli pod vatrom, ne znajući da su se oni povukli s tog položaja. Pod dimnom zavjesom su u Vinogradsku ušli JNA tenkovi i transporteri, a na prugu su namjestili puškomitraljez na koji je Zadro naletio i pokosili su ga. Krenuli smo u kontranapad, koji je u sumrak vodio Zoran Gruber, pripadnik Tigrova, i uspjeli smo očistiti Vinogradsku ulicu", prisjeća se Majić.Kada su došli u Unsku ulicu, Zadro je ležao na cesti."Nismo mu odmah mogli prići, već u sumrak, kada su neki dečki izvukli njegovo tijelo i donijeli ga ovdje u 'Mustang'", prisjeća i kaže kako je nakon pogibije Zadre došlo do male krize među braniteljima na Trpinjskoj cesti.“Taj dan nam je poginulo šest ljudi, a šest je bilo ranjeno i bili smo poljuljani. Imali smo sastanak ovdje u podrumu 'Mustanga'. Ivan Kapular je predlagao da se povučemo na Borovsku cestu, čemu sam se ja usprotivio jer je to značilo da napuštamo tri kilometra prve linije. I nismo se povukli”, kaže i dodaje kako su branitelji na Trpinjskoj cesti shvatili da je kraj obrane 11. studenoga, nakon što su Srbi početkom studenoga zauzeli gradsku četvrt Lužac te se spustili na Dunav odsjekavši branitelje Borova naselja od branitelja Vukovara.Odluka o proboju prema Vinkovcima, bez povratka u Vukovar"Na sastanku, Marko Babić, koji je nakon pogibije Blage Zadre preuzeo zapovijedanje obranom Borova naselja, odlučio je da idemo u proboj prema Vinkovcima po pomoć, što smo i učinili u noći toga 11. studenoga, s tim da smo se razdvoji na dvije skupine, a moja skupina je do Vinkovaca došla dan nakon prve”, kaže Majić i dodaje kako je namjera bila vratiti se odmah drugi dan s nekoliko stotina branitelja u Vukovar, što je, kako kaže, odobrio i predsjednik Franjo Tuđman.No za povratak se odlučio 49 branitelja, a iz Vukovara su se već izvlačile grupe branitelja, tako da se u Nuštru odlučilo da se ipak ne ide prema Vukovaru."Meni se u proboj nije išlo, ali uvjerio me prijatelj da ipak krenem, jer su Srbi nadirali sa svih strana i nije više bilo načina da ih se zaustavi. Bila je to jedna konfuzna situacija. Ostali smo bez punjenja za 'ose'. Nismo znali ni da su Bogdanovci pali 10. studenoga, niti kakvo je stanje u pojedinim dijelovima Vukovara. Na kraju smo na Trpinjskoj cesti ostali samo Josip Kulaš i ja, potpuno iscrpljeni i slomljeni”, priča Majić, ističući kako bi opet, ako bi trebalo, sve ponovio.Spirala zla te se 1991. jednostavno nije mogla zaustaviti, naglašava.'Ne mogu oprostiti srpskoj strani ubojstva običnih građana'"Možemo sada pametovati kako bi i što bi, ali u okolnostima koje su tada bile bilo je teško donositi bilo kakve odluke jer nije bilo informacija. Krasilo nas je nevjerojatno zajedništvo i to je bio i ključ našeg otpora. Ono što srpskoj strani ne mogu oprostiti ubojstva su običnih ljudi, građana Vukovara. Jedno je kada netko pogine u borbi. Međutim, kada idete ubijati medicinske sestre, električare, doktore, čistačice, kao što su ubijeni na Ovčari, to je neoprostivo", kaže MajićIstiče kako ne zna za ubojstvo nijednog Srbina, a ako je toga i bilo, bilo je iz osvete jer su oni nekome ubili oca, majku, brata, ali to mogu biti samo pojedinačni slučajevi."Naša borba je čista k'o suza i to nam nitko ne može poreći. Naši borci su se držali pravila ratovanja jer im zapovjednici nisu drugačije dopuštali. Kada vidite te veličine koje su zapovijedale obranom Vukovara, to su sve kvalitetni ljudi koji nikada ne bi napravili krivi korak”, ističe i dodaje kako su ljudi velikog domoljublja i poštenja bili ključni u obrani Vukovara.“Pokušavam danas živjeti normalnim životom, mirno spavam jer znam da sam se borio za svoju kuću, svoju obitelj, prijatelje. Mogao si ili otići ili ostati, a ja sam ostao i nije mi žao”, zaključuje Stipe Majić, koji je nakon skidanja vojne odore istinu o Domovinskom ratu kao producent, scenarist i redatelj prenio i na filmsko platno kroz filmove “Srce Vukovara”, “Bogdanovci između zvijezda”, “Glavu dole, ruke na leđa”, “Otkrhnuti”, “Bitka za Vukovar”, “Ispod radara” i “Bitka za Dubrovnik”, a u najavi su još neki. USUSRET TUŽNOJ OBLJETNICI 

USUSRET TUŽNOJ OBLJETNICI

Stipe Majić, branitelj s Trpinjske ceste: 'Naša borba bila je čista k'o suza. Srpskoj strani jedno ne mogu oprostiti'

Postroll

Preroll

Zapovjednik Trpinjske ceste otkrio svoju veliku želju, a prisjetio se i ratnih dana

stipe majić

Hrvatska

Članak

Danas.hr

Majić Pipe: ' Ako ne progovaramo, zaboravit će se, ako se zaboravi, ponovit će se'

screenshot71a45478-6762-11ed-9832-e26764488b60.jpeg

RTL Danas

Stipe Majić, branitelj s Trpinjske ceste: Naša borba čista k'o suza

Trpinjska cesta.jpg

HINA

Stipe Majić

#Stipe Majić

Zapovjednik Trpinjske ceste otkrio svoju veliku želju, a prisjetio se i tih dana: Mene je otac pustio da idem prvi, ja to ne bih'

Zapovjednik Trpinjske ceste otkrio svoju veliku želju, a prisjetio se i tih dana: Mene je otac pustio da idem prvi, ja to ne bih'

Stipe Majić Pipe, zapovjednik Trpinjske ceste, o bitci za Vukovar

Stipe Majić Pipe, zapovjednik Trpinjske ceste, o bitci za Vukovar

Stipe Majić, branitelj s Trpinjske ceste: 'Naša borba bila je čista k'o suza. Srpskoj strani jedno ne mogu oprostiti'

Stipe Majić, branitelj s Trpinjske ceste: 'Naša borba bila je čista k'o suza. Srpskoj strani jedno ne mogu oprostiti'