"Biti konkurentan i željeti prema van prikazati svoje najbolje lice, tražiti podršku ili suosjećanje s našim prijateljima ili kolegama, potpuno je razumljivo", kaže psiholog Richard Sherry, jedan od osnivača Društva za neuropsihoanalizu.
No, "tamna strana" takve želje je da se online hvalisavci mogu "duboko" izgubiti i zaboraviti svoja stvarna životna iskustva, odnosno ono što im se zaista dogodilo, kaže ovaj psiholog.
U tom slučaju "gubimo naše istinski sebe ili negiramo ono što autentično i suosjećajno osjećamo kao 'svoje' i to do te mjere da više ne prepoznajemo svoje iskustvo..."
Dr. Sherry stoga upozorava da "društvene mreže imaju moć da naruše usklađenost između naše pravog, živog života i naših sjećanja".
Novo istraživanje koje je objavio Pencourage to i potvrđuje. Naime, 10% ispitanika, od kojih 16% osoba u dobi od 18 do 24, imalo je svoja sjećanja iskrivljena nakon pisanja o njima.
Pencourageovo istraživanje pokazalo je da laži na društvenim mrežama obično dodaju sjaj na inače osrednje večeri ili na odnose ili karijere kako bi izgledali bolje. Ljudi kažu da su napisali te preuveličane stvari u svojim postovima samo iz ljubomore ili zbog "straha da ispadnu dosadni".
Jedina studija koja je mjerila utjecaj društvenih mreža na memoriju, objavljena u časopisu Psychonomics Bulletin and Review, smatra tako da laži na društvenim mrežama kao što je Facebook ili Twitter "oštećuju autobiografsku memoriju".
No, ipak nije sve izgubljeno. Jedna druga studija pokazala je da se izgubljena sjećanja mogu vratiti.
Istraživači na UCLA pokazali su da izgubljena sjećanja nisu izgubljena zauvijek i da ih je "moguće" vratiti "ako se mogu obnoviti sinaptičke veze".
