Godine 1979. započelo se sa provođenjem konkretnih testiranja vozila na udare, a s vremenom su frontalnim crash testovima pridodana bočna crash testiranja i testiranja stabilnosti vozila, piše vidiauto.com.
Osim provođenja crash testova NHTSA se bavi i drugim mnogobrojnim testiranjima i istraživanjima sigurnosti u prometu. Poput testiranja dječjih auto sjedalica, kaciga motora, kvalitete goriva, udjela pojedinih klasa vozila u sudarima, utjecaj alkohola u prometu, dobne strukture vozača koja sudjeluje u sudarima i tako dalje. Jednom riječju sve što ima i najmanje veze sa sigurnošću u prometu predmet je NHTSA istraživanja.
Usko su povezani sa ministarstvom prometa SAD-a tako da njihov rad ima dalekosežne posljedice. Testiranja se vrše u pet različitih testnih centara diljem SAD-a, a neka testiranja obavljaju se i na otvorenom. Zanimljivo je kako su vozila podijeljena u klase ovisno o njihovoj masi. Tako imamo mini putnička vozila (675 – 899 kg), laka putnička vozila (900 – 1.124 kg), kompaktna putnička vozila (1.125 – 1.349 kg), srednje velika putnička vozila (1.350 – 1.574 kg), velika putnička vozila (preko 1.575 kg), te SUV, pick-up, i tzv. Van odnosno dostavna vozila.
Kod testiranja frontalnog udara vozilo pri brzini od 35 milja na sat ili 56 kilometara na sat udara kompletnim prednjim dijelom u deformabilnu prepreku. Ovakav udarac zbog ravnomjerne apsorpcije energije vozila uzrokuje manja strukturalna oštećenja nego udar samo sa prednjih 40% kao kod NCAP-a i IIHS-a. Kod bočnog udara kolicima mase 1356 kilograma udara se u bočnu stranu stacionarnog vozila pri brzini od 38.5 milja na sat ili 62 kilometra na sat u donosu na EuroNCAP-ovih 50 kilometara na sat.
Za stabilnost se također dodjeljuju zvjezdice, od 1 do 5.Zvjezdice se dobivaju na osnovu teoretskog i praktičnog dijela. Svako vozilo dobiva faktor statičke stabilnosti (SSF-static stability factor) koji iznosi od 1.00 do 1.50 i izračunava se na način da se vrijednost traga kotača odnosno širina vozila dijeli sa dvostrukom vrijednosti visine od poda do pretpostavljenog težišta vozila. Što je manji indeks, veća je vjerojatnost od prevrtanja i obratno. Zato viša vozila poput terenskih imaju SSF faktor u prosjeku negdje oko vrijednosti 1.20.
Nakon teoretskog dijela vozila se testiraju i u praksi. Ovisno o vozilu pri pravocrtnoj vožnji brzinom od 35 do 50 milja na sat zakreće se upravljač najprije u jednu, a potom odmah u kontra stranu kako bi se testirala stabilnost svakog vozila. Nešto slično u Europi se zove test izbjegavanja losa, a ovaj dio testiranja je svakako vrijedan pažnje.
http://www.vidiauto.com/Automobili/Predstavljamo/Sudar-na-americki-nacin
