Oni najuporniji koji razmjenjuju datoteke preko interneta, primat će pisma upozorenja, ali prema pisanju lista Independent, "daljnje akcije neće se poduzimati". Iako britanska vlada to ne naziva dekriminalizacijom, očito je da je u osnovi to posrijedi. Dugoročno gledano, ovo je i jedini pametan izbor, piše TheWeek.

Punih 46 posto Amerikanaca ubraja se u pirate koji krše autorska prava (copyright), kako je pokazalo istraživanje koje je 2012. provedeno na Sveučilištu Columbia. To znači da su ti ljudi kopirali sadržaje s CD-ova i DVD-ova ili ilegalno skidali datoteke s interneta, uključujući filmove, glazbu, igre i softver, preko peer-to-peer izvora kao što je BitTorrent. Ova brojka penje se na 70 posto kad je riječ o Amerikancima u dobi od 18 do 29 godina.

Nositelji autorskih prava mogu ih tužiti i zahtjevati puno novca. Oni mogu tražiti odštetu u vidu statutarnih do 150.000 dolara po kršenju autorskog prava. Godine 2013. Vrhovni sud u SAD-u potvrdio je presudu da 37-godišnja Jammie Thomas-Rasset, majka četvero djece iz Minnesote, treba izdavačkim kućamama platiti 222.000 dolara zbog preuzimanja i dijeljenja dvadesetak zaštićenih autorskih pjesmama preko danas ugašene file-sharing mreže Kazaa.

Međutim, dalje od nekoliko naslova u medijima koji se odnosne na slučajeve u kojima su neki nesretni pojedinci izdvojeni za kaznu, zakon većinom nije jako prisiljavao kršitelje.

Ipak, to ne znači da piratstvo nije ekonomski problem. Sasvim sigurno jest. Ne znači svaki oblik piratstva nužno i izgubljenu prodaju za tvrtke koje se bave softverom ili zabavom, ali od kada se 1999. godine pojavila prva velika peer-to-peer file-sharing web stranica Napster, prodaja glazbe u SAD-u pala je 53 posto, sa 14,6 milijardi dolara tada na 7,0 milijardi dolara u 2013. godini.

Piratstvo košta tvrtke u obliku izgubljene prodaje i lišava gospodarstvo radnih mjesta. Ne govorimo ovdje o superzvijezdama, već o tehničarima, tekstopiscima, scenaristima, urednicima, vizažistima, snimateljima i tisućama onih koji rade iza scene. Industrija zabave procjenjuje da je 750.000 radnih mjesta izgubila zbog piratstva.

No, piratstvo je činjenica života. Kako možete natjerati policiju da reagira na nešto što 70 posto mladih Amerikanaca danas svakodnevno čini? Digitalno-tehnološka revolucija upravo je ovu aktivnost učinila laganom i jednostavnom. Trošak kopiranja i dijeljenja zabavnih sadržaja je praktički nula (osim ako ste jedan od malobrojnih koji nisu imali sreće pa su uhvaćeni i kažnjeni). Digitalne datoteke mogu se beskonačno replicirati i neprimjetno širiti. A osim toga, pokušaj rušenja web stranica ili file-sharing servisa za dijeljenje datoteka koji krše autorska prava može biti vrlo kompliciran i na kraju krajeva, beskrajan zadatak.

Industrija zabave u posljednjih nekoliko godina, čini se da je poslušala drugi, pametniji prijedlog. Ako ne možete eliminirati pirate, ponudite im uslugu koja je bolje kvalitete, pouzdanija i pristupačnija. Internet piratstvo je prilično neuredna igra - datoteke su često pogrešno označene, kvaliteta zvuka može biti vrlo slaba, brzine downloada nepouzdane, a oni koji se odluče za piratstvo također riskiraju zarazu spywareom i malwareom. Servisi kao što su Spotify, iTunes, Rdio, Beats Music, Netflix, Hulu, Sony i Amazon nude milijune sadržaja visoke kvalitete, legalnu zabavu po razumnim cijenama i - što je najvažnije - kompenziraju kreatore, odnosno autore tih sadržaja. Ovi servisi već su učinili veliki korak i pokazali da je model održiv te da kao rezultat toga piratstvo opada.

Vremena su se promijenila. Vrijeme je i da pravosudni sustavi ostalih zemalja uhvate korak.