Žunić je u nedjelju navečer hicem od 21,46 metara osvojio brončanu medalju te tako postao prvim hrvatskim atletičarom koji se popeo na pobjedničko postolje na svjetskim prvenstvima, jer su do sada svjetske medalje u seniorskoj konkurenciji osvajale samo skakačica u vis Blanka Vlašić i bacačica diska Sandra Perković.
"Ovo je povijesan trenutak. Mislim da ćemo tek nakon nekog vremena shvatiti što smo učinili ovdje. Zasad imamo sve emocije pod kontrolom. Svi smo preponosni i prezahvalni", rekao je Žunić koji je u natjecanju imao četiri hica preko 21 metra, a u petoj seriji je njegova kugla poletjela i na dužinu novog hrvatskog rekorda, ali ga je silina izbačaja povukla izvan bacačkog kruga pa taj hitac nije bio ispravan.
"U petoj seriji sam prestupio hitac za zlatnu medalju. Međutim, ne možemo žalit sad za tim, to je sve dio sporta. Što se tiče mojih rezerva, one su još i veće. Mislim da će se u datom trenutku i one ispuniti do kraja i da su ove godine što su ispred mene... mogu ih samo s nestrpljenjem čekati za osvajanje novih odličja i još većih rezultata", najavio je Žunić koji je do odličja u Londonu, nekoliko puta na velikim natjecanjima ostajao korak do pobjedničkog postolja.
"Često bi tako bio četvrti ili peti. Nije sportaš samo tko je najjači i najbrži, treba biti sportaš mentalno, psihički i u duhovnom smislu. Treba biti 110 posto spreman onda kada je to najpotrebnije. Ja sam imao i božjeg blagoslova da to baš bude u ovom trenutku, da budem miran pod velikim pritiskom. Ova medalja je jedan veliki dar s neba, tako da mojim trudom i radom, radom moga tima i božjom intervenijom desilo se nešto povijesno, nešto fantastično i nešto za što smo svi radili i potajno iščekivali", zaključio je Žunić od kojeg su u Londonu bolji bili samo novi svjetski prvak Novozelanđanin Tomas Walsh i branitelj naslova s prošlog SP-a u Pekingu Amerikanac Joe Kovacs.
Žunić je do pobjedničkog postolja na Svjetskom atletskom prvenstvu prošao rijetko težak sportski put koji je započeo kao vrhunski kickbokser, svjetski prvak u juniorskoj konkurenciji, dok je u atletsku karijeru prvo krenuo kao bacač koplja i umalo se uspio kvalificirati za nastup na OI 2012. godine, na kojima su atletska natjecanja održana na istom stadionu. Na kraju se pronašao u bacanju kugle, kojim se na profesionalnoj razini bavi tek tri godine.
"Što se tiče mog puta, on je stvarno bio i trnovit i težak, ali to je jedan primjer života koji nikad nije lagan. Za sve što valja treba imat' 'force' i treba se boriti za svaki uspjeh. Ništa se ne događa preko noći, ništa ne dolazi bez velikog truda i odricanja. Sa 19 godina sam postao bacač koplja, a dvije teške ozljede, operacije lakta i ramena su me usmjerile prema bacanju kugle. Nebo je znalo da ima nešto bolje za mene od bacanja koplja u kojem sam se toliko trudio i čak bio jako blizu da budem tu na olimpijskim igrama 2012. Ali, evo sada sam došao u London i osvojio svjetsku medalju kao bacač kugle", zaključio je 26-godišnji Zadranin.
Stipe Žunić se u utorak vraća u Hrvatsku, letom iz Londona preko Zagreba i Splita, gdje će mu biti priređen prvi svečani doček, dok ga drugi potom čeka u rodnom Zadru.
