Obično, biti prvi u skupini i dobiti trećeplasiranog protivnika sluti na dobar ždrijeb. Ipak, ovo je jedno neobično prvenstvo. Gol koji je Austrija primila duboko u sudačkoj nadoknadi Island je gurnuo na Englesku, dok je Hrvatsku zapao Portugal – daleko najteži protivnik od svih trećeplasiranih momčadi. Usudio bih se reći možda i najteži dostupni protivnik uopće.
Čemu strah od trećeplasirane momčadi koja nije upisala pobjedu u skupini? Prvi razlog je to što su igrali dosta bolje nego što to bodovno stanje pokazuje; držali su razinu igre i stvarali šanse koje nisu realizirali. Uzdati se u to da netko i četvrtu utakmicu zaredom neće potrpati one šanse koje stvori, to i nije baš pametno. Drugi razlog je igrački kadar, za kojeg smatram da je kompletniji i bolji nego onaj Engleske i Belgije. Da, Portugal ima Ronalda, ali Portugal nije samo Ronaldo. Okosnicu momčadi čini iskusna osovina u sve tri linije.
Impresivan spoj iskustva i mladosti
Za početak, stoperski par Pepe i Ricardo Carvalho, tandem koji je iznimno iskusan, kvalitetan i komplementaran. Dok Pepe, iznimno podcijenjen stoper radi svojih ekscesnih ponašanja, igra agresivniju rolu, Carvalho koristi iznimnu igračku inteligenciju u krpanju rupa koje nastaju. Veznim redom upravlja Joao Moutinho, a u samom špicu napada koriste nominalno krilne igrače – Nanija i Ronalda.
Ono zanimljivo, zapravo primarno što ih čini opasnim, je gomila mladih i talentiranih igrača, manje poznatih javnosti, ali zato gladnih dokazivanja. Na poziciji lijevog beka prva opcija je Guerrero, sjajan bočni igrač koji je upravo potpisao za Borussiju Dortmund, a ima 22 godine. Zadnjeg veznog igra još jedan Carvalho, ali ovog put William, koji taj posao obavlja izvrsno i, ako je vjerovati transfer tračevima, na putu je u velikane Premiershipa.
Lijevo i desno igraju Joao Mario i Andre Gomes, također sjajni mladi igrači koji su blistali na prošlogodišnjem U-21 prvenstvu. Možda i najveći dragulj na kojeg mogu računati je Renato Sanches, novopridošli i skupo plaćeni član Bayerna, koji ima 18 godina. Već je dobio prilike s klupe na turniru, redovito umjesto Moutinha, a još redovitije je dizao kvalitetu i intenzitet igre. Stoga ne čudi da su sve glasniji apeli portugalske javnosti da u osmini šansu dobije od prve minute.
Pasivna igra u napadu ključ je neučinkovitosti
Naravno, postavlja se sasvim logično pitanje: ako su tako kvalitetni, opasni i praktički bez jasne mane, kako nisu slomili protivnike u ne baš impresivnoj grupi? Odgovor je očit, ali pomalo paradoksalan. Glavni razlog lošije igre je Cristiano Ronaldo. Prečesto su pasivni i ovise o Ronaldu i njegovim pokušajima, a on u prve dvije utakmice nije pokazao formu.
U svim utakmicama u grupi protivnici su se postavljali slično, u plitki blok, s dvije linije od 4 igrača u vlastitih 40 metara. Portugal s veznim redom u rombu, te visoko postavljenim bekovima jednostavno nije imao dovoljno dinamike. Veznjaci su bili na malom prostoru, bekovi aktivni i visoko, ali bez potpore veznjaka i prostora za napasti, dok su Nani i Ronaldo u napadu bili potpuno statični.
Iz pozicije igrača s loptom, centaršut se nameće kao logična opcija. Stoga, ne čudi činjenica da su Portugalci u prve tri utakmice uputili 23 centaršuta, najviše od svih ekipa na turniru, od toga 9 točnih.
Ronaldo pucao više od Italije
Zahvaljujući podacima koje nam dostavlja naš partner InStat, drugi statistički parametar po kojem Portugal predvodi prvenstvo su ulasci u posljednju četvrtinu terena, znači pred sam protivnički gol. U tri utakmice grupne faze 70 puta su ušli s loptom unutar 25 metara od protivničkog gola. Naravno, imali su najveći broj udaraca prema vratima, 64 udarca, od čega samo Ronaldo 31. Za usporedbu, Italija je imala 23 udarca.
Ipak, uz sve te udarce i prisutnost u zadnjoj četvrtini terena, dakle najopasnijoj zoni, napravili su jako malo upravo zbog svoje pasivnosti. Kad su igrači prednje linije aktivni i kad bekovi i vezni igrači surađuju, onda je produkt akcije ovakav:
Aktivna i neobična obrana
Strateški, Santos se odlučio za razumljiv potez, s obzirom da nema pravog vrhunskog napadača. Gurnuo je Ronalda i Nanija sa standardnih krilnih pozicija u sami špic. Tako je napravio sve što može da mu najopasniji igrači budu što bliže golu, ali i pokušao pronaći način da obojicu sačuva od trošenja u obrani, ali i da obranu učvrsti dodatnim igračem iza njihovih leđa. Potez koji se zasad isplaćuje.
Još jedan dokaz toga da su imali pasivne protivnike, ali i da je uža obrana vrlo rutinirana, je činjenica da su imali najmanji broj izgubljenih lopti na vlastitoj polovici, samo njih 17. Svjedoči to o jasnom planu igre u obrani, zaduženjima koja se ispunjavaju i manjku nepotrebnog rizika. Uostalom, kada znamo kako je Fernando Santos funkcionirao kao izbornik Grčke, obrambena struktura nije čudna.
InStat nam nudi još nekoliko zanimljivih podataka. Portugal ne samo da ne gubi lopte, nego osvaja najviše lopti na prvenstvu, zasad 49, od čega 11 na protivničkoj polovici. Takav podatak mogu zahvaliti aktivnoj i agresivnoj obrani.
Kad protivnik pokušava otpočeti napad iz zadnje linije, Portugal napada visoko i odlučuje se za danas dosta rijedak način obrane, markiraju igrač na igrača. Ne odlučuju se pokrivati zonski prostor nego je svatko zadužen čuvati svog čovjeka. Dosta riskantan pristup , ali kao i obično, male stvari čine dobre sisteme.
Najefikasniji model za razbijanje obrane
Primijetite kako igrač koji napada loptu odjednom kontrolira dva protivnika. Vrši pritisak na loptu, ali pazi da postavljanjem „baca sjenu“ na igrača iza leđa, tako da stoper ne može dodati loptu. Zbog toga omogućuje da se ne igra 10 na 10 po čitavom terenu, nego da u zadnjoj liniji Portugal ima igrača više. Istovremeno se brine da stoper nema čisto dodavanje za izlazak u iduću fazu posjeda i da ga prisili na dugu loptu u prostor gdje Portugal ima brojčanu prednost.
Ipak, takav sistem branjenja ima i određene nedostatke.
Kad se probije prva linija obrane i lopta se prenese u njihovu polovicu Portugal je u problemima. Otvaraju se džepovi prostora između linija i između igrača, te ako je napad mobilan dosta jednostavno se iskoristi ponuđeno. Najefikasniji model za potpuno razbijanje obrambene strukture su dupli pasovi, kojima se lagano izbacuju čuvari.
Obrana Portugala posebno je osjetljiva na prostor iza bekova, tzv. kanal između stopera i beka, koji se može napasti ulaskom iz drugog plana. Također, za razbijanje ovakvih linija potrebno je kretanje koje odstupa od šabloniziranog poklapanja pozicija. Bit će potrebno da se napadač spušta u međuprostor, da krila ulaze u sredinu i da u svemu budemo jako strpljivi. Kao što je pokazao protiv Španjolske, Kalinić je vjerojatno bolja solucija za napadača, ne radi realizacije, nego zbog navike da se spusti, prihvati loptu i distribuira je dalje na krilo, dok je Mandžukić više tip napadača koji svoj maksimum daje u kaznenom prostoru.
Ključno pitanje: mirno iznošenje lopte
Preduvjet da se iskoriste prostori i koncepti koji muče Portugal je da se lopta iznese kroz prvu liniju njihova presinga. Potrebno je da se lopta ne napucava nepotrebno, da Ćorluka bude miran u iznošenju, a Badelj aktivan i oprezan. Nesumnjivo, Modrić kao jedan od najboljih igrača u segmentu iznošenja lopte će imati striktnu pratnju, stoga dio distribucije će morati preuzeti upravo Ćorluka i Badelj, kao i Rakitić koji će se morati spuštati po središnjoj osi terena prenositi loptu dalje. Bit će potrebna doza strpljenja i koncentracije, posebno upornosti i hladnokrvnosti, jer predaja dugih lopti će značiti i predaju utakmice.
Po InStat podacima, 48% napada ide preko desnog krila. Zbilja je nesvakidašnja situacija da je tako drastična orijentacija na jednu stranu, da preko desne strane ide skoro jednako napada kao kroz sredinu i lijevu stranu zajedno. Uostalom, s desne strane su došla dodavanja za oba gola koja su postigli iz otvorene igre. Jasan je to pokazatelj kako će naša lijeva strana obrane morati biti jako oprezna, Strinić će morati jako dobro držati svoju poziciju, a morat će mu pomagati i Perišić. Na toj strani je Joao Mario, vodeći po broju driblinga po odigranim minutama kao i Vieirinha koji u prosjeku ima 8 lopti dodanih u kazneni prostor.
Prelazak na tradicionalni portugalski 4-3-3?
Gol u 94. minuti, koji Islandu nije donio puno, jer slično im je izvukli Hrvatsku ili Englesku, donio je probleme Hrvatskoj. Da, Portugal nije oduševio, ali zagrebe li se malo ispod površine, Portugal je daleko od savršenog ždrijeba. Naprosto, iako su nedostajali golovi, Portugalci predvode priličan broj statističkih kategorija, imaju gomilu talenta i previše iskustva da bi bili loši. A i sigurno da će im odgovarati protivnik koji neće biti onako povučen kao protivnici u skupini.
Fernando Santos, inženjer elektrotehnike i telekomunikacija sigurno sprema neki kratki spoj za Antu Čačića, kolegu iz struke. Možda će to biti prelazak na 4-3-3, nešto što se tradicionalno igra u portugalskim klubovima i s čim bi pokušao doći u ravnotežu u veznom redu. Tko zna, možda će plan biti: dajte Ronaldu pa nek napravi što zna. Nije neki složen plan, ali ako morate ovisiti o jednom igraču, Ronaldo je jedan od dva na svijetu koja bi svi izabrali.
