Kada je u ljeto 2017. godine potpisao najveći uspjeh na klupi hrvatske reprezentacije koju je odveo do svjetskog zlata usred Budimpešte, Ivica Tucak dobio je medijski prostor na kakav dotad nije navikao. Svi su htjeli nešto čuti od, nekoliko mjeseci kasnije, najboljeg trenera te godine, trebalo je svima i udovoljiti, manje-više sve ponavljati, ali Tuckov telefon i dalje je tražena roba.
Ljeto kasnije šibenski stručnjak s Hrvatskom je osvojio europsku broncu, a sljedeći će veliki ispit imati u Južnoj Koreji gdje će Barakude braniti svjetski naslov. I hvatati još jednu medalju kojih se Tucak pošteno naosvajao u šest godina mandata.
"Bilo je mnogo skeptika kada sam došao umjesto Ratka Rudića nakon OI-ja u Londonu. I nije mi bilo lako, priznajem. Pritisak je postojao jer je na klupu došao trener koji za širu javnost nije bio toliko poznat. Mlad stručnjak, sa svega 41-42 godine... Morao sam se dokazati, ali znao sam da vrijedim i da imam povjerenje svih u Savezu, respekt igrača... Nekada su rezultati bili bolji, nekada slabiji, ali mislim da sam pokazao zašto sam naslijedio tako velikog i trofejnog trenera kakav je Rudić", rekao je hrvatski izbornik za Vijesti.me.
Minulog kolovoza u Barceloni Tucak je imao jedan od najvećih izazova u izborničkoj karijeri - složiti igru bez najboljeg igrača, vođe, kapetana, nezamjenjivog... Sandra Sukna.
"Trebalo nam je vremena da se oporavimo od tog udarca, svi smo bili šokirani. Sandru je, naravno, bilo najteže. Sada je sve došlo na svoje mjesto, vratio se u bazen, trenira određenim intenzitetom i nemam dilemu da će, kada ponovo zaigra, biti onakav kakvog ga svi znamo. Ipak, nema žurbe, kad bude potpuno spreman, igrat će.
I bez Sukna Hrvatska je protiv Srbije u polufinalu pokazala da je ostatak ekipe dovoljno dobar da bude konkurentan za najveće stvari. Makar Talijani sve više jačaju s naturaliziranim igračima, makar se Španjolska opet digla, Hrvatska i Srbija dvije su i dalje najbolje reprezentacije u ovom trenutku. Uostalom, od 2013. nitko drugi nije osvojio zlato na velikom natjecanju.
"Rezultati i kvaliteta međusobnih susreta daju mi za pravo da kažem da smo najbolje ekipe na svijetu. Ne osporavam, naravno, snagu ostalih, ali mislim da imamo kvalitetu više u odnosu na Grčku, Crnu Goru, Mađarsku, Italiju, Španjolsku... To su ekipe koje vam ne praštaju grešku i uvijek su u krugu favorita za medalju", nastavio je Tucak koji, kao i velika većina, pozdravlja nova pravila premda mu se ne sviđa baš sve.
"Mi treneri imat ćemo manje minuta odmora, što ne mislim da je dobro. Bit će i manja pauza između druge i treće četvrtine. Ni to mi se ne sviđa jer ako već mijenjamo pravila zbog brže igre, onda je logično da igračima bude teže i da su umorniji. Ta dva minuta odmora nisu mala i značila bi svakom igraču. Za mene je vaterpolo jedan od najljepših sportova, ali mora se puno toga napraviti da bi došao do razine koja je potrebna. Tu mislim i na bazene. Sjećamo se finala velikih natjecanja u Beogradu, Budimpešti, Barceloni... Tribine su bile pune, viđen je spektakl, ali druga je stvar kada navijač treba doći na bazen čiji je kapacitet 300 mjesta. Neće doći nitko! To ne privlači ni navijače, sponzore niti koga zanima. Vaterpolo je sport u kojem se mnoge stvari ne vide golim okom, zato treba pružiti navijaču svaku moguću vrstu uživanja na plivalištu."
