Zbog financijskih problema Žapci su ove sezone dodatno pomladili momčad i zato se protiv Mornara bore za treće mjesto u prvenstvu Hrvatske. U seriji je 1:1, a treća utakmica je u subotu u Zagrebu. U drugoj utakmici nismo bili pravi i sad se moramo vaditi na Savi. Ali nije niti to iskustvo loše, neka moja momčad osjeti kako je to igrati pod pritiskom. Bit će to iskustvo više za njih, jer naš je cilj prije početka sezone bio jasan – treće mjesto u Hrvatskoj.
Dakle, iza Jug CO-a i Primorja. Je li se mogao napraviti i koji korak više? Realno ne. Ja sam imao tajni plan da ih napadnemo i u barem jednoj utakmici iznenadimo. U par navrata bili smo blizu, ali mi se protiv njih ne možemo boriti. Znam da to nije sportski izjaviti, ali oni su super momčadi, a mi kvalitetom ispod njih. U 'dvije i pol' utakmice smo i imali šansu, u ostalima su nas tijekom sezone potpuno nadigrali.
Koliko sve to ima smisla uz probleme u Mladosti? Smisla mora biti, s igračke strane napravili smo napredak. Bavimo se onime što volimo. Vjerujem da ćemo jednog dana u nekoj situaciji doći na razinu Juga i Primorja. S obzirom na trenutnu financijsku i organizacijsku situaciju u klubu, to je vrlo upitno. Tko zna što će se dogoditi kroz ljeto? Možda se klub raspadne i svatko od nas ode na svoju stranu, ali nitko nema pravo ocrniti ovu momčad. Sav trud koji su dali, bez ijednog ispada u cijeloj sezoni. Treba skinuti kapu jednom velikanu Josipu Paviću, koji drži momčad na okupu, zajedno s dvojicom iskusnijih igrača Milakovićem i Raduom. Ova generacija mora biti u povijesti kluba upisana velikim slovima.
Koliko su veliki, zapravo, ti financijski problemi? Koliko dugo igrači nisu dobili plaću? Ne bih htio sad govoriti napamet, jer nije kod svakog igrača jednako. Ovisi o situaciji, neki mlađi imaju samo i stipendijske ugovore. Koliko približno? Pa, nismo dobili plaću posljednjih 20 mjeseci.
Kako je moguće funkcionirati u takvoj situaciji? Napravili smo sastanak na početku sezone, pokušali predvidjeti što će se dogoditi. Znali smo za probleme u poslovanju kluba i rekli – odradit ćemo sezonu bez krivog pogleda, bez prosvjeda i svega što je postalo moderno i realnost u našem društvu. Sve je ostalo među nama, pomažemo jedni drugima koliko možemo i u onome na što jedino možemo utjecati, a to je igra, dajemo svoj maksimum. I tako smo uspjeli, za Mladost, ali i za sebe. Ako neće biti dobrih vijesti, izaći ćemo na vaterpolsko tržište. Svi imamo svoju cijenu i perspektivu. Ovo je svima velika životna škola.
Može li se spasiti Mladost, ali i većina ostalih domaćih klubova koji su u besparici. Zapravo, vaterpolo kao sport nikad nije bio u lošijoj situaciji? U vaterpolu smo na vrhu svijeta, a kao mala nacija baš nismo u mnogo sportova dobri. Trebali bismo to sačuvati, pa i država i zajednica se uključe. Naravno, pod uvjetom zdravog i transparentnog poslovanja. Sve se može okrenuti. Potrebni su pravi potezi, naći ulagače, na tržištu prodati naš proizvod. Olimpijske igre u Londonu su pokazale da vaterpolo može biti spektakl, način na koji put trebamo ići. Trebamo i pravila igre približiti običnom čovjeku. Možda i napraviti promjene u kalendaru, da se vaterpolska natjecanja ne poklapaju s drugim vrhunskim sportom. Treba nam i jedinstvo ljudi koji vode ovaj sport, da svi zajedno krenemo naprijed. Uspjeh se više ne vrednuje, puno je loših parametara. Uspjeh na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima se mora nagraditi. Velika većina ljudi koji i odlučuju o tim stvarima nisu dobri u svom poslu, a odlučuju o onima koji su izvrsni. Zar to nije paradoks?!
Jeste li uopće dobili nagrade za olimpijsko zlato u Londonu? Od države jesmo, od Hrvatskog vaterpolskog saveza ne. Savez nema novca, nije u mogućnosti isplatiti nagrade. Igrači i izbornik su dobili po 80.000 kuna, stručni stožer proporcionalno manje.
Propadaju i ostali vaterpolski klubovi diljem Europe, tržište je sve manje. Koliko je tu kriv Gabriele Volpi, koji je prije nekoliko godina uložio ogroman novac u talijanski Pro Recco, ali i već najavio odlazak iz kluba zbog svih problema. Nagradio je nekoliko igrača koji su došli u njegov klub kao nitko do sada. Uložio je milijune, dao igračima 'polunogometni' život, ogromne plaće i ostalima ubio volju za natjecanje. Nije uspio u cilju stvaranja Superlige, natjecanja najboljih klubova koje bi moglo spasiti vaterpolo...
Ove godine smo imali Ligu prvaka bez Mladosti, bez Pro Recca, s klubovima iz Gruzije, Nizozemske, Turske. Što mislite o njoj? Nisam je ni pratio, to mislim o njoj. Mislim da će je Jug osvojiti, da je za klasu bolja momčad od Partizana i Crvene zvezde. Ako Gruzijci i Francuzi sada ulože u vaterpolo – super. Samo to se gotovo sigurno neće dogoditi. Recimo, i taj turski Galatasaray, koji je Jug pomeo u četvrtfinalu, nekoliko je puta skuplja momčad od naše. U ovakvoj Ligi prvaka bismo i mi uz malo sreće došli do Final foura.
Bolje ne, sreća će vam trebati narednih tjedana... Sve je moguće. I da se, bez uvrede ikome, uskoro borimo sa Šibenikom za 7. mjesto u Hrvatskoj ili se vratimo u utrku za trofeje. Bila bi sramota da Mladost skroz propadne...
