Nekoliko dana nakon najluđeg wimbledonskog finala u kojem je slavio Novak Đoković, u Umagu su se sastali akteri najemotivnijeg wimbledonskog finala Goran Ivanišević i Patrick Rafter.
Goran ima 47, Patrick 46 godina, izgledaju sjajno, a Australac s odmakom poručuje da te 2001. nije spasio Goranovu karijeru.
Prije 18 godina uživali smo i gubili živce, ali ovaj put u Umagu će gledatelji samo uživati. Patrick Rafter došao je u Hrvatsku na poziv organizatora umaškog turnira i s Goranom će odigrati ekshibicijski meč kako bi se prisjetili 2001. i legendarnog finala Wimbledona. Finala koje je Goranu u Wimbledonu bilo treća sreća.
"Uvijek ima demona. Moraš biti fokusiran kada ti je u glavi zadnja šansa. Nakon tri neuspjeha moraš ostati najsmireniji što možeš u svakom trenutku tog finala", rekao je Goran.
Jedini kojem nije bilo dobro tog 9. srpnja 2001. je Patrick Rafter. Kaže, to ga proganja svih 18 godina jer ga novinari svako toliko podsjete na taj dan.
"Prošlo je jako puno vremena, da budem iskren, sjetim se kada razgovaram s novinarima, kada me netko nešto pita. U Australiji me svi pitaju o tome pa se onda sjetim. Bio je to nevjerojatan trenutak i za australski tenis. Danas je puno lakše. Da ste me pitali 2002., sigurno ne bih ovako sretno govorio o tome."
Rafterov poraz koji je napravio toliko za karijeru Gorana Ivaniševića.
"Ne, ne čini me to ponosnim. Goran bi bio dobro, nastavio bi sa svojim životom. No, odlično je što je on pobijedio, bio je blizu mnogo puta. Način na koji je to ostvario je izvrstan. Mislim da je to jedna jako zgodna priča. Mogli bi napraviti film u Hrvatskoj o tome", kaže Rafter.
Prisjećanje na te slavne dane živjet će i dalje, ali vrlo brzo Goran Ivanišević mora donijeti važnu odluku - hoće li nastaviti suradnju s Novakom Đokovićem...
