Roger Federer vratio se na prvo mjesto ATP ljestvice, a zasluge za to svakako ima i naš Ivan Ljubičić koji od prošle godine trenira švicarskog maestra i jednog od najboljih igrača svih vremena.
"Ako želite išta postići u tenisu, morate biti spremni za putovanja. Sport je takav, ne možete samo sjediti kod kuće. Najveća razlika (u odnosu na vrijeme kad sam igrao, op.a.) je da sam stvarno kod kuće kad dođem kući. Ne moram trenirati ni raditi išta drugo i provodim kvalitetno vrijeme sa suprugom i djecom", izjavio je Ljubo za službenu ATP stranicu.
'Morate staviti ego na stranu'
Ljubičić se umirovio 2012. godine, a od tada je trenirao Thomasa Berdycha, Miloša Raonića, a sada se nalazi u timu s Rogerovim dugogodišnjim trenerom Severinom Lüthijem:
"Kod treniranja na najvišem nivou morate puno slušati. Najvažnije je razumjeti igrača. Slušati na početku, ali slušati i općenito kako biste razumjeli i konačno pomogli igraču. Kad s igračem počinjete raditi sredinom sezone, kao što sam ja s Milošom, ne možete samo uskočiti i reći: "Želim promijeniti sve jer sam ja to ovako učinio". Mislim da to tako ne funkcionira", smatra Ljubičić pa nastavlja:
"Vidite, kad trenirate igrača koji je neko vrijeme na touru, on ima svoje obrasce igre, ideje i razmišljanja na puno stvari, a vi morate odabrati ono što će imati najvećeg utjecaja na njegovu igru ili rezultat. Najveća razlika između treniranja i igranja je da je ovdje igrač šef. Igrač mora biti mentalno jak i vođa jer on na terenu donosi sve odluke. Kao trener morate svoj ego staviti na stranu i biti sigurni da ste dali sve što igrač treba kako bi igrao bolje i bio bolja osoba."
'Ne govorim puno'
Kao igrač Ivan je osvojio 10 ATP turnira, brončanu medalju u paru s Marijom Ančićem na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine te Davis Cup 2005. godine.
"Kod treniranja Miloša ili Rogera nikad nisam razmišljao o kratkoročnom ili dugoročnom učinku. Mislim o tome kako ću poboljšati igrača, kako nešto može biti bolje, što mogu učiniti. Istina je da neće biti dugoročnih ciljeva ako nemaš brzi rezultat. To je zeznuto. Velik je i faktor sreće jer na početku moraš dobiti rezultate i povjerenje igrača. Bez obzira na to koliko igrač vjeruje treneru, ako rezultata nema nakon nekog vremena, onda se pojavljuju svakakvi problemi."
"Kao igrač činite sve što hoćete. Kao trener morate se držati po strani puno vremena. Treniranje je najbliže igranju tenisu, volim to i taj adrenalin. Osjećaji su ponekad vrlo jaki, ali nikad neće biti kao oni igrača, kad pobjeđuješ ili gubiš. Ne možete to usporediti. Osjećaji su slični, ali smanjena intenziteta. Kao trener, morate imati poštovanja prema igraču. Iskustvo može biti nešto što ste osobno prošli ili gledali na televiziji. To su dvije različite stvari. Ne kažem da ćemo ja i igrač koji se nije natjecao na najvišem nivou reći dvije različite stvari, ali uvijek želim nešto istaknuti i djelovati. Ne govorim puno i igrači koje sam trenirao to mogu potvrditi. Ako nešto kažem, držat ću se toga."
