Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva poražena od Danske 32:26 (16:12). Sjajan niz naših rukometašaa zaustavljen je u Oslu te se momčad koju vodi Dagur Sigurdsson mora zadovoljiti srebrom.
Kapetan Domagoj Duvnjak je bio na rubu suza, ali je pred kamere stao Igor Karačić koji se također oprašta od dresa reprezentacije
"Nižam tužan uopće. Bilo mi je prelijepo dijeliti teren i svlačlonicu i hotel s ovim momcima. Možda je mogao biti malo bolji osjećaj na kraju, ali opraštam se s medaljom. O utakmici bi mogao reći dosta toga, ali ne želim sada ulaziti u to. Miješali su mi se osjećaji. Vidio sam Duvnjaka kako plače, ali ja sam se smijao. Htio sam da mi ostane ovaj osjećaj. Pamtit ću svaku minutu koju sam odigrao u ovom dresu."
"Svaka mi je medalja draga, ali ovoj se nisam nadao. Sve je vodilo tome da će dečki biti bez mene, ali na kraju lijepa priča. Knjigu bih mogao napisati od svega. Najbolje je što smo mi svoje u našoj Hrvatskoj završili kako treba. Što reći, pratiti ću ove dečke u daljnjim utakmicama i navijati za njih."
"Nadam se da će doći što veći broj ljudi na doček. Mislim da smo ujedinili sve i vratili rukomet tamo gdje pripada. Svima poručujem da prate neke nove dečke jer neki novi klinci dolaze."
Mateo Maraš.
"Prva medalja od nadam se mnogih. Težak je put do nje, ali je zato i slađa. Suci su imali neka uplitanja, ali treba čestitati Dancima. Bili su najbolji, ali mi smo eto drugi najbolji. Bilo je i emotivno, puno se krvi prolilo za ovaj dres."
Domagoj Duvnjak.
"Predivan oproštaj. Ne bih ni u najluđim snovima mogao očekivati da će se ovako završiti s obzirom što mi se dogodilo s ozljedom. Velika hvala svima jer će mi ovo ostati u najljepšem osjećaju. Hvala svim mojima u obitelji, suigračima, trenerima. Hvala bivšoj generaciji što me naučila što znači nositi ovaj dres. Predivan je dres. Hvala i svim ljudima koji su dali svoj život za ovu državu jer da nije bilo njih, ja ovdje ne bih mogao predstavljati Hrvatsku."
"Hvala Danskoj što su mi dali taj gol zadnji. Žao mi je što nije bilo Igora da zajedno to napravimo. Evo, osjećaj je ipak dobar. Dao sam sve za ovu reprezentaciju i odlazim ponosan."
"Najponosniji sam na to što bilo kog da sretnem od svojih suigrača, mogu sjesti s njima i popiti kavu. I s bilo kojim trenerom. To je bit sporta, života i na to sam stvarno ponosan. Predivne suigrače i predivne trenere sam imao, puno su me naučili. Život ide dalje, rukomet nije samo Domagoj Duvnjak, rukomet je hrvatska reprezentacija koja je pokazala da smo se vratili u vrh."
"Kad se pogleda cijeli turnir, izgubili smo od Egipta. Morali smo dobiti Island pet razlike i jesmo. Luda utakmica s Mađarskom pa s Francuskom, vratili smo se od 5:0 protiv Slovenije… Veselim se sutra doći u domovinu. Jedva čekam. Vjerujem da ćemo se i večeras malo opustiti, za puno igrača će ovo biti prvi doček, nadam se da će uživati. Ova medalja ide navijačima koji su nas gurali od prve utakmice, bez njih ne bismo došli ovdje."
"Imali smo privilegiju igrati doma, navijači su nas gurali. Prije Islanda smo došli do zida, bilo je sve ili ništa. Ta utakmica je nevjerojatna. Island je igrao fenomenalan rukomet, nisu izgubili na prvenstvu, a mi smo ih lagano pobijedili. To je presudan trenutak bio. Vidjeli smo da možemo."
"Poslije Slovenija, pa Mađarska od koje smo gubili četiri razlike pet minuta prije kraja. Drago mi je da su dečki shvatili da nema odustajanja. Ni danas nismo odustali. Dali smo sve od sebe, ali Danska je bila bolja. Čestitam im, život ide dalje."
"Od prve utakmice do zadnje, bila mi je privilegija, čast i odgovrnost. Svaki put kad sam čuo Lijepu našu… Bilo je tu svega. Svakakav sam dolazio na utakmice, ali emocija prevlada. Ponosan sam, to su ogromne brojke, ogromne godine, puno turnira."
Ivan Martinović.
"Predivan osjećaj što smo bili u finalu, malo žalim što nije zlato, ali mislim da svi možemo biti zadovoljni. Jako sam ponosan. Nadam se da će se što više djece vratiti trenirati rukomet. To nam je svima bilo u glavi, želimo dići rukomet u Hrvatskoj i jedva čekamo sutra se vratiti u Zagreb."
"Vjerovali smo da možemo, iako je Danska najjača ekipa u svijetu. Tu smo bili do 8:8, ali onda dođe ta situacija gdje Danska iskoristi svaku našu grešku i odu na 5-6 i toga se drže. Mogu im samo čestitati i svaka im čast, zasluženo su prvaci. Kapa do poda svim igračima, tko god da je ušao, svi smo dali sve od sebe. Mogu samo reći da smo zasluženo ušli u finale, medalja je tu."
