Naši su fantastično odigrali prvih dvadeset minuta protiv Bjelorusije. Razbili su ih, svi su igrači bili na sto posto učinka. Alilović je bio odličan, sijevale su kontre, polukontre, realizacija je bila super, ma fantazija. Tako su dobro igrali obranu da su uništili psihu Bjelorusima, koji su se većinu vremena osjećali nemoćnima i onda su u toj nemoći pokušavali neke šuteve iz nemogućih situacija.
Gledao sam i utakmicu Francuska – Island, ali nisu me baš impresionirali. Francuzi su s Islandom, koji je jedna dobra ekipa, a ne vrhunska, bili u egalu do zadnjih pet minuta. Ako Alilović bude dobro branio, mislim da ne možemo izgubiti protiv Francuza. Na tome počiva naša igra. On je dosad sve utakmice branio super i dao Bog da tako bude i protiv Karabatića i društva. Ne želim se sjećati Londona. Počinje jedna nova priča i ako budemo u dosadašnjem izdanju, teško da će nas itko pobijediti.
Druga je stvar što su Francuzi jači i masivniji od nas, što znači da nisu toliko brzi. Naši igrači su puno brži i mogli bismo ih pretrčati. Ali opet ponavljam, sve počinje od Mirka i obrane, moramo im zabijati lake golove da se poslije ne tučemo s njima u napadu. To nam je najlakše i najbezbolnije rješenje, da deremo, da obranu igramo luđački i iz toga u kontru i polukontru.
O sucima uopće ne želim razmišljati ovoga puta, ali treba biti spreman na sve. Ako pred kraj utakmice dođemo u egal, treba samo držati koncentraciju i bit će dobro za nas. Ma vrijeme je više da im vratimo za sve dugove što su nas pobjeđivali i da im pošaljemo poruku da preuzimamo dominaciju u rukometu.
Čitao sam i u našim i u stranim novinama da Francuzi izjavljuju da im je ovo najvažnija utakmica, da su ovo dugo čekali, iako su se stalno potajno nadali da bi nas mogli izbjeći. Ali evo, sad kad se to dogodilo, naglašavaju da će to biti najveća utakmica. Ali nemojte misliti da su Francuzi impresionirani. To su sve zreli, kvalitetni igrači, oni će se napaliti na nas, mi ćemo se napaliti na njih i to će biti super utakmica.
Znam da nas Francuzi oduvijek nevjerojatno respektiraju. Pa, na kraju krajeva, francusku školu rukometa su počeli jugoslavenski treneri, gdje smo mi njih redovito dobivali. Onda su oni uložili u naše trenere i to je nakon godina rada urodilo ovim što imaju danas. Malo-pomalo, i uz naše igrače, oni su se razvili u rukometnu velesilu.
Za kraj, poslat ću jednu poruku našim momcima. Oduševili ste cijelu Hrvatsku, ali ako pobijedite Francuze, morate otići dalje, do samoga kraja. Francuska je teška utakmica, ali to je samo jedna prepreka prema konačnom cilju. Tako naši moraju razmišljati i onda ovoga puta neće biti straha.
