Hrvatska muška reprezentacija do 21 godine u nedjelju je osvojila srebrno odličje na Svjetskom prvenstvu održanom u Španjolskoj nakon što je u finalu u Vigu izgubila od Francuske s 23-28 (10-15).
Ovo srebro je prva medalja sa svjetskih rukometnih prvenstava za hrvatske juniore. No, više veseli činjenica da imamo jedan ozbiljni i perspektivni kolektiv, prvi izlazni prema A reprezentativnoj selekciji, igrače koji svojom kvalitetom u budućnosti mogu ispisati najljepše stranice bogate rukometne povijesti u Hrvata...
Pokazali kako se bori za zastavu
Na SP-u Dominikovićevi ratnici pokazali su kako se bori za zastavu i sveti dres, kako se bori za boje svoje zemlje... I još nešto! Pokazali su kako se igra obrana! Upravo zahvaljujući njoj, kako i to treba biti u loptačkim, kolektivnim sportovima, mlada hrvatska reprezentacija vezala je do finala osam pobjeda.
Obrana, obrana, obrana... Homogenost. Zajedništvo, snaga... Sve navedeno dio je filozofije koju je ovim momcima utkao Davor Dominiković.
Nekad lider na terenu, “ministar obrane”, sad lider izvan njega u sasvim drugačijoj ulozi, onoj “generalskoj”. Danas uz aut liniju, uz trenersku klupu, istim žarom i karakterom mlade Kauboje uči što znači ginuti i ostaviti srce na parketu.
Dominiković je na ovom turniru bio poznat po svojim nadahnutim, temperamentnim i glasnim govorima, s kojima je motivirao i razbuđivao svoje mlade igrače, da i kad ne ide, i kad je teško, negdje u dubini sebe nađu snagu i daju i 120% ako treba. Dominiković je preuzeo ovu družinu u prosincu prošle godine i učinio je neustrašivom...
Generacija koja je startala u Koprivnici s europskim srebrom
Onako kako je to radio on, kako su to radili njihovi idoli poput Patrika Ćavara, Ivana Balića, Petra Metličića, Mirze Džombe, Igora Vorija, Slavka Goluže... Ovog potonjeg u nizu spomenutih hrvatskih rukometnih velikana nazvali smo kako bi samo za Net.hr podijelio prve dojmove nakon ovog velikog uspjeha hrvatskog rukometa...
"Ja bih na početku rekao kako se radi o generaciji koja je startala u Koprivnici s europskim srebrom. Izgubili smo nesretno u finalnoj utakmici, vodili šest razlike, ali nismo uspijeli. Poslije toga, u Gruziji smo bili 4. Treba naglasiti kako je ta generacija u Gruziji igrala bez jednog Josipa Šarca koji je imao mononukleozu, bez Vekića, bez Jaganjca... Izgubili su 1 razlike u polufinalu i izgubili su broncu jedan razlike. U Sloveniji na EP-u su bili 5., bio je povrijeđen Šarac i Jaganjac. Dolaskom Davora, ono što sam ja vidio, dobili su jedno zajedništvo koje nisu imali u Sloveniji", kazao nam je u uvodu razgovora proslavljeni bivši hrvatski rukometaš i izbornik, sad trener Tatrana iz Preševa Slavko Goluža, te nastavio secirati glavne aktere ovog uspjeha...
16.06.2019., Porec - Kvalifikacijska rukometna utakmica za Euro 2020 izmedju reprezentacija Hrvatske i Belgije. Halil Jaganjac Photo: Nel Pavletic/PIXSELL
'Nosioci igre na ovom prvenstvu bili su Šarac, Jaganjac i Martinović'
"Nosioci igre na ovom prvenstvu bili su, po meni, očekivano Šarac, Jaganjac i Martinović. Jaganjac je povratkom u Metalurg igrao dvije godine Ligu prvaka, Šarac otišao u Celje i zaigrao u Ligi prvaka, Martinović ima godinu dana igranja u jakoj njemačkoj Bundesligi i to se vidi.
Ugodno me iznenadio Filip Visterop, igrač PPD Zagreba. On nije imao neku minutažu, kao što se niti ne treba gledati samo zadnja utakmica, ili predzadnja. No, isto tako i on je vukao momčad na ovom turniru. Mali Fran Mileta također je bio dobar.
On je dvije godine mlađi i golman Ereš koji je već potpisao za Fuchse Berlin. Zaboravio sam naglasiti, Josip Vekić je standardno bio dobar u obrani, na trenutke je igrao s prevelikom željom i srcem, ali tu treba naglasiti i da povratkom Line Červara on je u Zagrebu odigrao pola sezone ključnu ulogu u obrani", objasnio nam je Slavko i razgovor nas je odveo prema raspletu na turniru...
'Finale Hrvatske i Francuske bilo je očekivano'
"Finale Hrvatske i Francuske bilo je očekivano. Svakom se dogodi loš dan, dobra inspiracija nekog igrača u suparničkoj momčadi ili nekog pojedinca. Ali, sve u svemu, mislim da su odigrali jedan dobar turnir. To je generacija koja je trebala uzeti još koju medalju, ali poharale su ih ozljede i bolesti. Kao što sam već rekao, Šarac je imao mononukleozu, pa ozlijedio koljeno. Vekić je ozlijedio koljeno, isto kao i Jaganjac... Šteta zbog toga, međutim ovo je dobro, ovo je pozitivno, sve što se napravilo sjajno je nakon Slovenije".
'Oni su perspektiva, ali daj Bože da ta generacija izbaci dva, tri TOP igrača'
Kako to već obično kod Hrvata biva, za vrijeme trajanja U-21 SP-a, na hrvatskom putu prema finalu, počele su se potezati neke paralele kako je ova generacija legitimni nasljednik "zlatne generacije hrvatskog rukometa kad su žarili i palili", 90-etih Červar, Smajlagić, Puc, Saračević i društvo, a nakon njih i Balić, Goluža, Kaleb, Sulić, Lacković i ostali junaci koji su 2003. na SP-u u Portugalu započelu novu zlatnu eru hrvatskog rukometa. No, jesu li dobre takve usporedbe, ako se uzme u obzir da su oni još mladi i takvo breme, takav pritisak, bespotrebni, njima u biti treba..
31.01.2015., Lusail Multipurpose Hall, Lusail, Doha, Katar - 24. svjetsko rukometno prvenstvo, utakmica za 5. mjesto, Hrvatska - Danska. Izbornik Slavko Goluza, Igor Vori. Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
'Vrijeme radi za njih. Oni se moraju u klubovima dobro razvijati'
"Haha, da to smo mi Hrvati, to je tako uobičajeno kod nas. Oni su perspektiva, ali daj Bože da ta generacija izbaci dva, tri TOP igrača. Daj Bože... Ja ću samo nabrojiti generaciju 88. godište. Tu je Štrlek, tu je Duvnjak, tu je Pešić, da sad ne nabrajam... Prije toga imamo generaciju Gojuna, Muse, pa onda nakon toga generaciju vratara Ivića, pa Cindrića, Mandalinića, Pavlovića, Obranovića... To je perspektiva. Vrijeme radi za njih. Oni se moraju u klubovima dobro razvijati. Samo ću spomenuti Jaganjca koji je otišao u Pariz, pa se na kraju vratio u Metalurg i vidjeli ste jedan kvalitetni rad Line Červara, koliko je on iskočio. Tu godinu je bio najbolji strijelac SEHA lige. Šarac je otišao u Celje gdje je dobio ogromnu minutažu, a da ne govorim o jednom Ivanu Martinoviću koji je 60 minuta imao otvorene ruke u Gummersbachu i, samim time, kod njega je došlo do ozbiljnog sazrijevanja kao igrača.
23.01.2010., Graz, Austrija - Rukometna utakmica Europskog prvenstva, skupine A izmedju Hrvatske i Rusije.Slavko Goluza. Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Nosioci igraju ozbiljan rukomet
Isto tako se vidi razvoj Milete koji već treću godinu igra seniorski rukomet, kao i Ereša koji brani u seniorskom rukometu. I ono što je pozitivno je ta perspektiva. Oni moraju nastaviti i dalje raditi, trenirati, ne poletjeti nakon ovog srebra. To nikome neće dobro donijeti, a najmanje njima", govori nam Goluža koji je finalnu utakmicu pratio na pripremama...
"Pratili smo utakmicu, navijali za naše. Ne trebaju naši tugovati zbog poraza u finalu. Pokazala se kvaliteta. Prandi je potpisao PSG. lijevo krilo PSG, desno PSG... O čemu pričamo? No, ne treba značiti da će se oni sad nastaviti razvijati. Visterop se nametnuo kao vođa i vukao, ali nije mogao sam", izjavio je Slavko kojem smo kazali kako je obrambena filozofija i njegovo "naslijeđe". Nekako sustavno se to prenijelo od Line Červara, preko Slavka Goluže, pa sad do Davora Dominikovića...
"Meni je drago da se mene netko sjetio u svemu tome haha, šalim se naravno.. Obrana je najbitnija, obrana je homogenost, samopouzdanje, najlakši se golovi zabijaju iz obrane, ona donosi prevagu, ona donosi sve, od nje sve počinje i završava. Još jednom želim čestitati igračima i čitavom stočeru na rezultatu. Trebaju samo nastaviti u svojim klubovima što više raditi. Ipak su sad viceprvaci svijeta i svi će ih tako gledati. Zato nema opuštanja, idemo dalje", zaključio je Slavko Goluža.
