Gdje i što danas radi Mirko Bašić? Nisam u rukometu, osim što sam promatrač velikih natjecanja i Lige prvake, aktivno ne sudjelujem. Imam svoj privatni posao.
Vjerujemo da ne propuštate utakmice Zagreba i reprezentacije? Utakmice Zagreba i reprezentacije ne propuštam. Bio sam sad osam dana na Europskom prvenstvu u Srbiji. Gledam sve Zagrebove utakmice koje igraju kod kuće i one koje su na televiziji. Pratim malo Ligu prvaka što mogu preko televizije i tako.
Kako gledate na današnji rukomet, usporedite malo ovu reprezentaciju i onu svoju? Koja je jača, ako se uopće može tako gledati? To se ne može uspoređivati. Svako vrijeme nosi svoje. Ona moja generacija je bila superiorna, kao što je recimo sada Francuska, barem do ovog zadnjeg Europskog prvenstva. Nije uopće usporedivo, iako mislim da bi mnoštvo onih igrača sa svojim znanjem i tjelesnim predispozicijama moglo igrati i danas.
Kako gledate na treće mjesto Hrvatske na nedavno završenom prvenstvu u Srbiji? Mislim da je to jedan veliki uspjeh, jer da nam je netko prije prvenstva rekao da ćemo biti treći, nakon što je vidio skupinu s Norveškom, Slovenijom i Islandom, te kasnije Francuskom, Španjolskom i Mađarskom, svi bismo objeručke prihvatili. Mislim da je nakon dugo vremena Hrvatska u borbi za treće mjesto osvojila brončanu medalju, a mislim da na zadnjim natjecanjima nismo uspjeli nijednom. Uvijek je dolazilo do pada. Znači da je došlo do sazrijevanja momčadi i do veće uloge ovih mladih, koji nisu opterećeni porazom u polufinalu, nego su smogli snage i koncentracije i umijeća da lagano pobijede i osvoje tu brončanu medalju, koja je za igrače puno veselija nego osvajanje srebrne medalje.
Na tom prvenstvu je eksplodirao Marko Kopljar. Mnogi nisu vjerovali u njega, međutim on je i nakon prvenstva u Srbiji u dresu Zagreba pokazao da je ovo njegova godina? Kako komentirate to 'naglo buđenje'? Obično takvim igračima koji su visoki, uvijek treba malo dulje vremena da pokažu svoju kvalitetu. On je imao kvalitetu i prije, međutim nedostajalo mu je odlučnosti u šutu, završetku akcije. Inače, on je prije igrao dobru obranu, vukao polukontru, proigravao krila, imao je određenog učinka, koji se nije mjerio tako kao što se mjeri sada, kada zabije šest-sedam golova svaku utakmicu. Stekao je odlučnost, stekao je samopouzdanje, mislim da je to veliki adut ove godine i za Zagreb i za hrvatski rukomet.
Vratari su posebna priča hrvatske reprezentacije. Zakazali su u Švedskoj i tada ste rekli da psihološki nisu bili spremni. Kakvi su po Vama bili u Beogradu? Mislim da su u Beogradu bili vrlo solidni, tj. ne oni nego Mirko, jer Mirko je branio 90 posto. Bio je vrlo solidan, ali ja osobno mislim da on može i bolje. Da je on na onom svom maksimalnom nivou, koji bi, mislim, mogao dostići, mogli bismo i češće osvajati zlatne medalje.
Objasnite fenomen Venija Loserta, koji se ponovno vratio u reprezentaciju. Stručni stožer je pored Mirka tražio jednog vratara koji ima iskustva, koji je siguran i koji neće praviti probleme time što je drugi i tu su s Veniom našli pravoga. Losert je bio zadovoljan. On se uvijek spreman odazvati, bez obzira kakvu ulogu igrao, iako je u prošlosti imao velike uloge i obje zlatne medalje s Olimpijade su velikim dijelom njegova zasluga.
Još jedan vratar obilježio je Europsko prvenstvo. Darko Stanić je najzaslužniji za srebro Srbije. Kako gledate na njega i njegovu životnu priču da je zbog droge morao pauzirati dvije godine? On je jedan dečko koji se kasnije počeo baviti rukometom, mislim da je s 19, 20 godina počeo trenirati. Ima osebujan stil, nepredviđen je i nepredvidljiv. Ne mogu reći da sam nešto specijalno oduševljen njim, ali ima izuzetnu intuiciju, izuzetan talent, branio je izvanredno na prvenstvu, puno utakmica je bio čak i najbolji pojedinac na terenu. I protiv nas, kad je prvo poluvrijeme zakazao, drugo poluvrijeme je branio odlično i doveo Srbiju do pobjede. Životni put je takav kakav je, meni je drago da se jedan sportaš uspio vratiti nakon što je zastranio. Nadam se da će uspjeti naplatiti sve što je uložio do sada.
Kako ocjenjujete rad Slavka Goluže? U Srbiji je postigao izvanredan uspjeh, samim tim što je uspio motivirati momčad nakon poraza od Srbije. To je jedan specifično težak poraz za nas, zbog odnosa Hrvatske i Srbije, i cijele specifične situacije. Poseban pritisak je bio za tu utakmicu i ja mu skidam kapu što je uspio vratiti momčad nakon te utakmice da odigra jednu odličnu utakmicu, možda čak i najbolju na Europskom prvenstvu, protiv Španjolske, koja je odlična momčad. Pokazalo se da ne može ništa biti preko noći. Njemu je sad ovo drugo veliko natjecanje koje samostalno vodi. Na prvom je imao i dobrih i loših stvari, vjerojatno više loših nego dobrih, ali mislim da će na sljedećim natjecanjima biti sve bolji i da su mu ova dva natjecanja jedna velika škola. Već će za Olimpijske igre biti onaj pravi.
Javnost ga nije prihvaćala, mnogo ljudi misli da nije kapacitet za vođenje reprezentacije i da je on samo Gobčeva marioneta. Što mislite, koliko je Srbija to promijenila? Siguran sam da je promijenila. Nema smisla ništa mijenjati u tom pogledu. Slavko je prirodni slijed, kao pomoćnik Line. Imao je veliku igračku karizmu i ne vidim nijedan razlog zašto ne bi nastavio ovim putem gdje je sad došao, znači do medalje na Europskom. Mislim da ćemo osvojiti i medalju na Olimpijskim igrama.
Vidite li se možda kao njegov nasljednik na klupi Hrvatske? Dok ste zajedno s Maglajlijom voditi Zagreb, otvoreno ste priznali da jednog dana želite biti izbornik. Apsolutno ne. Moji životni planovi nakon igračke karijere nikad nisu bili vezani uz rukomet. To što sam u Zagrebu bio trener bilo je stjecajem okolnosti. Nisam želio biti, nego su me imenovali, a ja bio dio trenerskog tandema. Prihvatio sam više iz obzira prema Maglajliji, nego iz nekakve želje za trenerskim poslom.
Bili ste trener vratara u hrvatskoj reprezentaciji za vrijeme Line Červara. Što znate o pismu anonimnog rukometaša Zagreba o stanju u klubu i reprezentaciji. Sjećate li se tog pisma? To se sve zna. Ja tvrdim da o treneru najviše govore njegovi rezultati, a svi znamo što je Lino postigao, prema tome mislim da su sve ostale priče suvišne.
Mislite li da je ta reprezentacija mogla osvojiti puno više? Mislim da je, na nekim natjecanjima imali smo daleko najkvalitetniju momčad i morali smo osvojiti više, ali uvijek dođe do određenog zasićenja. Nije svaki put lako ponovno motivirati jedne te iste igrače za novo veliko natjecanje.
Vratimo se na Zagreb i povijesnu pobjedu u Barceloni. Iako utakmica nije od rezultatskog značaja, to će ostati upisano zlatnim slovima u povijest Zagreba. Bili ste sudionik tih, možemo ih nazvati, povijesnih dvoboja. Kako gledate na ovu pobjedu? Pobjeda je to koju ne treba minorizirati zato što utakmica nije imala važnost. Ako su naši igrali opušteno, igrala je i Barcelona opušteno, uvjeti su bili jednaki. Zapravo, Zagreb je otpočetka imao malo teže uvjete za igru jer je suđenje bilo pristrano. Na kraju kad se suđenje popravilo i Zagreb je lakše dolazio u prednost. Velika je stvar dobiti Barcelonu u Barceloni. Ja bih čestitao svima, od igrača do stručnog stožera. Veliki je to ulog za budućnost, za daljnje natjecanje u Europi, jer su sada igrači probili jednu barijeru straha od velikih protivnika.
Koliko Zagreb može daleko u Ligi prvaka ove godine s ovim kadrom? Gledam malo potencijalne protivnike Zagreba u osmini finala. Mislim da bi Zagreb trebao proći osminu finala. U četvrtfinalu sve ovisi o ždrijebu. Objektivno, teško da mogu proći Kiel, Hamburg, Ciudad i Barcelonu u dvije utakmice, ali sa svim ostalim momčadima mogu igrati ravnopravno.
Neigranje Ivana Balića? Jedina dobra strana je što su drugi dobili priliku njegovim neigranjem i što su je iskoristili. Znači, pokazali su da se u budućnosti može i na njih računati kada Ivano ne bude igrao i da momčad neće gubiti na ritmu i na kvaliteti. Ipak, loša strana je ta da Ivano uvijek može donijeti jednu prevagu u određenim trenucima, samo treneri, a Obrvan to zna vrlo dobro, trebaju to dozirati i naći pravi trenutak za ono što on treba pružiti na terenu.
Ivica Obrvan kao trener Zagreba. Pokazao se kao odličan potez. Kako ocjenjujete njegov rad? Ja sam na prvoj utakmici, kada je Ivica došao za trenera, komentirao da je to dobar potez Zagreba, da je on uz, ne znam, možda Perkovca naš najbolji mladi trener. On je bio vrlo perspektivan, osvojio je europski kup s Metkovićem, osvojio je prvenstvo s Gorenjem, prekinuo niz Celja i mislim da apsolutno zaslužuje biti trener u Zagrebu. Pravi je odabir, jedino što ne pati od trenutnih rezultata, nego gleda dugoročno. Već iduće godine, ako Zagreb uspije sačuvati momčad i eventualno još malo pojačati, rezultati njegovog rada će još više doći na vidjelo. Najbolji golman svih vremena? Dvojim između Lavrova i Omeyera, ali ipak Omeyer jer je postigao i s reprezentacijom i s klubom velike rezultate.
A s ovih prostora? Abas Arslanagić.
Najbolji igrač svih vremena? Ivano Balić ili imate drugog favorita? Možda sam malo subjektivan, ali iz onog mog vremena je Vujević bio najbolji igrač.
