Slovenija je bila dobra, ali ništa specijalno. Strahovao sam malo kako će se naši igrači oporaviti nakon Danske i psihički i fizički, ali dobro je bilo. Pobjedi se ne gleda u zube, ostat će zapisano da smo osvojili broncu i to je najvažnije.
Sada će neki reći da zadnjih godina uglavnom osvajamo bronce iako se uvijek čini da možemo više, ali kad se pogledaju ta zadnja natjecanja, i u Srbiji, i na Olimpijadi, i sada, činjenice su sljedeće. Jednostavno, na svakom od tih natjecanja mi bi negdje naletjeli na minu. To nam se dogodilo u Londonu protiv Francuza, kada im se sve nevjerojatno poklopilo u toj jednoj utakmici, a potpuno je isti scenarij bio ovdje s Dancima. Samo ovoga su puta naš problem bile ozljede i umor. Ali zato kažem, treba biti zadovoljan. Mislim da naša reprezentacija ima veliku perspektivu. Treća mjesta možda nisu odličan, ali su dobar uspjeh i najbitnije je da okosnica ove reprezentacije ostane zajedno. Dakle, mi sljedećih pet godinama moramo osvajati medalje na svim velikim natjecanjima.
Mislim da su Francuzi gotovi, ovo je kraj jedne velike generacije i imat ćemo jednog suparnika manje, a mi smo sada ti koji će voditi igru. Mislim da je to jedan optimizam na zdravim temeljima. Sviđa mi se što sam kod naših vidio želju i glad i to je formula za uspjeh.
http://www.youtube.com/embed/5916FQmyGXg?rel=0 Ozljede, ozljede, ozljede... na kraju je stradao i Čupić
Mnogi će sada opet kritizirati Slavka Golužu, ali mislim da bi svi mi trebali sagledati stvari realno. Mislim da je Golužina uloga kao trenera važna, ali nije najvažnija. Najvažniji su igrači. Ako ti imaš kvalitetne igrače kao što ima Hrvatska, većinu tereta će iznijet oni, u to sam siguran. Fizičku pripremu vode drugi ljudi, ne Goluža, a Hrvatska je bila strašno spremna na ovom prvenstvu, to se vidjelo dok nisu zaredale ozljede. Pravu ocjenu Goluže mogu dati samo igrači, i reći kako se oni osjećaju 'pod njim'.
Mi smo cijelo prvenstvo forsirali jednu filozofiju igre koja je bila super, sve do trenutka kad se te ideje nisu mogle sprovesti zbog nedostatka igračkog kadra. Može Golužu netko ne volit', ali ako ocjenjujem nekakav njegov rad, činjenice su činjenice - hrvatska reprezentacija dobro funkcionira. Po čemu se vidi je li trener pravi ili nije? Po tome što jednom sitnicom može promijenit tijek utakmice. Recimo, promjenom obrane, ili uvođenjem nekog igrača džokera. Ali za to trebaš imat igrački kadar, a Goluža je na ovom prvenstvu baš u toj ključnoj stvari imao ogromnih problema. Ako pola ekipe nemaš, ne može ni rezultat biti savršen.
Što se tiče našeg načina igre, to je po meni najpametnija i najizglednija igra koja postoji. Sve reprezentacije žele tako igrati, jer je to i najekonomičnija igra. Igraš dobru obranu, ruješ i postižeš lake golove, ne trošiš se u napadu, ne dobivaš batina i to je, po meni, okej izbor. Ali opet ponavljam, falila nam je širina igrača da preskočimo Dance.
E sad, može se opet pričati zašto se takav scenarij nije predvidio prije prvenstva. Da smo imali jednog, dvojicu iskusnijih, a odmornih igrača s klupe kad su bile teške noge protiv Danaca, mislim da bi s sve drugačije završilo. A takvu su ulogu, naprimjer, imali baš Slavko Goluža i Božo Jović kada smo osvojili svjetsko zlato 2003. godine. Baš je Goluža tada odigrao možda i najbolju utakmicu u svojoj karijeri. A sada je to mogao bit Balić, naprimjer, pa i Pero Metličić koji je još uvijek u igračkoj formi, i to dobroj formi. Uvijek treba računati na nepredviđeno, moraš zamisliti najgori scenarij i osigurati se protiv tog najgoreg scenarija. Zato sam uvijek izjavljivao da je Balić i sada trebao igrati za reprezentaciju, makar to bilo i 10, 15 minuta, sigurno bi pomogao. Šteta je i za Peru... Sve su to detalji na koje je trebalo misliti prije početka prvenstva.
specijal-201301070685004-SP u rukometu 2013
