Legenda hrvatskog rukometa i trener Podravka Vegete Zlatan Saračević (59) umro je u bolnici u Koprivnici nakon što mu je pozlilo poslije utakmice protiv Lokomotive. Jedan od najboljih hrvatskih rukometaša svih vremena i ugledni rukometni trener umro je nakon što je njegova ekipa u derbiju hrvatskog prvenstva u Koprivnici pobijedila Lokomotivu s 32-29 i napravila veliki korak prema novom naslovu prvakinja.
Saračević se radovao pobjedi svojih igračica, no nakon utakmice mu je pozlilo nakon čega je hitno prevezen u koprivničku bolnicu. Saračević je nakon utakmice vozio kući trenericu vratarki Barbaru Stančin. Na semaforu mu je pozlilo te je Barbara odmah pozvala Hitnu pomoć. Nažalost, liječnici ga nisu uspjeli spasiti i Saračević je preminuo nakon što nije uspio pokušaj oživljavanja.
Od Saračevića su se nakon smrti oprostili brojni slavni sportaši, klubovi, mediji, ali jednu od najljepših poruka napisala je Labrina Tsakalou, grčka rukometašica iz redova Podravke.
"Kada sam potisala za Podravku prva stvar koju su mi svi rekli bila je znam li tko nam je trener i da je riječ o rukometnoj legendi. Odmah sam istražila sve njegove olimpijske medalje i imala na umu da se iz rukometa povukao kao 40-godišnjak i kao najbolji strijelac Lige prvaka. Prije nekoliko utakmica zaboravila sam koliko on godina ima i pitala ga je li igrao s jednim određenim igračem. Pomoćni trener mi je rekao da je Saraševiću sada 60 godina i da nije, na što sam ja rekla: 'Kvragu, treneru, pa vi uopće ne izgledate kao netko tko ima 60 godina'. On mi je tada odgovorio: 'Imam 59 godine, ove godine ću 60'... Puno se toga događalo prošle godine, ali uvijek sam na umu imala da je Zlatko bio prvi koji je istinski vjerovao u mene. Koji mi je dao da igram na pravoj poziciji i koji mi je ukazao toliko povjerenje. Posljednjih dana nisam se osjećala najbolje, propustila sam i trening uoči derbija. Vidio je da nisam dobro, zagrlio me i rekao: 'Hajde, još samo jedna utakmica i onda se svi možemo odmarati par mjeseci'. Samo sam se nasmijala i klimnula glavom. To je bio naš zadnji razgovor. Tako mi je žao što tada nisam rekla što mi je bilo na umu: 'Ne brini se, treneru. Nećemo izgubiti ovu utakmicu, ali još uvijek mi duguješ jedno piće na Zrću'. Probudila sam se sada i još uvijek ne mogu vjerovati da se to dogodilo. Više me nije ni briga za rukomet. On je bio dobar čovjek i to je važnije od svega. Počivaj u miru, treneru. I hvala ti", napisala je Labrina.
