Nije tajna da svijetom i sportom drma novac no posljednjih nekoliko desetljeća stvari su zaista izmakle kontroli. Ono što posebno šokira je nesrazmjer pa nogometaš koji sjedi na klupi u prosječnom engleskom prvoligašu zarađuje znatno više od najboljih svjetskih rukometaša, a usporedimo li primanja nogometaša s drugim sportovima stvari postaju još bizarnije.
Elitni sportaši u nekim od najtežih sportova zarađuju uistinu malene iznose čak i kada postižu najbolje moguće rezultate. Naime, informacije o nagradnom fondu Europskog prvenstva u plivanju dokazuje upravo tu tezu.
Naime, na prošlom Europskom prvenstvu u Budimpešti bronca je vrijedila tisuću eura, srebro 1.500, a zlato dvije tisuće eura. Iznosi su to na koje rukom odmahnu čak iole perspektivni juniori hrvatskih nogometnih klubova.
Ni svjetski rekord ne donosi puno
Ništa bolja situacija nije ni s nagradama za europske i svjetske rekorde. Tako u slučaju pojedinačnog rušena europskog rekorda plivačice i plivači bivaju nagrađeni s pet, a u slučaju rušenja svjetskog rekorda s deset tisuća eura.
Kako bi se stvari stavile u još širi kontekst, recimo da cjelokupan nagradni fond Europskog prvenstva u plivanju iznosi oko milijun eura. To je po prilici, iznos približan godišnjoj plaći Mikkela Hansena ili pak onog što najbogatiji HNL klubovi daju svojim ponajboljim nogometašima na godišnjoj razini.
Jasno je da plivanje neće nikad biti financijski isplativo sportašima kao što je to slučaj s nogometom no ako se stvari u ovom i sličnim sportovima uskoro ne poprave teško je očekivati da će mnogo mladih ljudi sebe vidjeti među profesionalcima.
