Proslavljeni hrvatski rukometni trener Lino Červar nema sportsku mirovinu, iako je čovjek, ruku na srce, svojim radom i rezultatima značajno doprinio rukometu u našoj zemlji, odnosno općenito sportu ali zato prima onu zastupničku. Lino je najuspješniji rukometni izbornik u Hrvatskoj, ima osvojenih deset medalja i kao vrhunskom treneru jako mu smeta to što se trenerski rad, izvrsnost, ne cijene više. Stao je, stoga, u obranu Ante Kostelića, Ratka Rudića, Nikole Bralića i svih onih vrhunskih trenera za koje smatra da se njihov rad ne cijeni dovoljno, kao niti postignuća...
10.05.2009., Pula - Odrzan skup HDZ-a na kojemu su bili prisutni Ivo Sanader i Lino Cervar. Svi u dvorani odusevili su se govorom Line Cervara kao i sam premijer. Photo: Dusko Marusic/Vecernji list
Četiri godine sjedio u saborskoj klupi kao zastupnik HDZ-a
Lino nam je bio jedan od sugovornika na veliku temu Net.hr.a o vrhunskim trenerima, odnosno jesmo li im novčano dužni i više? Više o toj vrućoj temi ovih dana čitajte - OVDJE.
Červar je jako otvoren i iskren lik, uvijek detaljan i spreman na samo sebi svojstven način objasniti dubinu određene problematike, dat neki svoj pečat. A ako ga nešto smeta, onda će to jasno istaknuti. Bio je i saborski zastupnik HDZ-a 4 godine, od 22. prosinca 2003. do 11. siječnja 2008.). Od tuda je zaradio svoju mirovinu koju prima. Inače, Lino je htio raditi na Zakonu o sportu, ali prema njegovim riječima još od prije, ni iz redova HDZ-a mu nisu dali da govori jer je upozoravao kako taj prijedlog Zakona nije dobar.
“Ja imam mirovinu iz sabora, veću od 2500 kuna, dobio sam zastupničku mirovinu jer sam sjedio u Saboru četiri godine, čitav mandat, ali nemam sportsku iako sam u mirovini, a k tome sam i odbio sljedeći mandat u Saboru, iako sam imao pravo. Da je više trenera u Saboru, život bi nam bio bolji. Treneri u sebi imaju više altruizma a manje su taoci egoizma. Smatram da treba jednako tako priznati onim izvrsnim trenerima koji su žrtvovali čitav svoj život, uložili, borili se i napravili vrhunski rezultat. Ostaviti njih sa strane, a to se u Hrvatskoj radi, to je jedna sramota”, priča nam iskreno i otvoreno Lino Červar i nastavlja:
'Mi ne želimo bolji položaj od drugih građana'
“Ne možemo se mi odvajati od ostalih građana, koji jednako tako imaju male mirovine, naravno da to ovisi i o ulaganju, koliko odvajaš od od tog osobnog dohotka i tako dalje, ali ono što nikako ne bi htio da se to tako shvati, da mi želimo bolji položaj od ostalih građana. Ne, vrhunski treneri govore o svojim rezultatima koje su postigli u sportskom polju. Znači, radi se o nagradi izvrsnosti. Ako nije izvrsno biti svjetski prvak, olimpijski pobjednik, a kada će onda dobiti treneri tu nagradu za izvrsnost ako bi dobili? Kad su već zapravo u mirovini, pa im preostaje još malo života. Oduzet im to a proglašavati se sportskom nacijom, meni je to malo žalosno.
Žalosno je vidjeti jednog Kostelića, kojeg iznimno cijenim poput Bralića, Rudića i ne znam sad koga sve ne, da ima 2500 kuna. Drugi ljudi isto pate ali s obzirom koliko je on uložio sebe u svoju djecu, koliko su oni zadovoljstva ovoj zemlji donijeli, rezultata, našim građanima, ljudima kojima nekad treba više sreće i zadovoljstva, kad žive u jednom teškom stanju kad su ljudi jako razočarani, situacijom koja je u društvu u globalnom svijetu, mislim da je velika stvar dati ljudima sreću, veselje”, govori nam Lino i nastavlja u svom tonu:
25.11.2007., Zagreb - Clanovi i simpatizeri HDZ-a izborne rezultate pratili su u izbornom stozeru koji je bio smjesten u muzeju Mimara. Darko Milinovic, Jadranka Kosor, Ivo Sanader, Dragan Primorac, Ivan Suker, Lino Cervar, Bozidar Kalmeta, Marina Matulovic Dropulic, Vladimir Seks, Andrija Hebrang. Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
'Vidim što se piše na društvenim mrežama'
"Vidim što se piše na društvenim mrežama, slušam, opipavam bilo naroda, ima ljudi koji podržavaju da Gips ima 2500 kn mirovinu a Ratko Rudić i manju, ali opet kažem, ne radi se tu o onoj mirovini koju ti moraš dobiti sukladno ulaganjima, svojim odricanjima, mirovinskom fondu itd, tu treneri ne traže beneficiju, ma ne, nego da se više cijene naši sportski dosezi. To su životna djela. Tu nije u pitanju novac, nego priznanje. Zašto ja ne bi, recimo, dobio sportsku mirovinu i išao u Nazorovu i dao djeci da se školuju s mojim novcem dok sam ja živ? Zašto ne bih uzeo jedno dijete bez roditelja i doprinio mu da ima bolji život? Zašto ne ako sam to zaslužio? Ako nisam, Bože moj, ali jesam.
Moram vam kazati, ne znam da se opet rodim da bi isto radio, to je mukotrpan posao. Upravo zbog ovih popratnih stvari i vrednovanja trenerskog posla kod nas, ne zbog samih sportaša. Te popratne stvar me jako smetaju. Ne želimo da nas se ne cijeni, naš rad, ovdje se radi o izvrsnosti nečega. Ja ne trebam dobiti sportsku mirovinu, neka je drugi dobiju. Ne sviđa mi se to podcjenjivanje. Poštovanje je u našem društvu veliki deficit. I onaj koji ima i koji nema, i onaj koji se ne bavi sportom, svakog treba jednako poštivati”, rekao nam je Lino Červar.
