Iako se povukao iz reprezentacije Danijel Subašić nije se povukao i iz javnosti pa se tako javio na telefonski poziv Sportskih novosti i odgovorio na pitanje vezana uz odluku o reprezentativnom umirovljenju i emocijama koje dolaze s tom odlukom.
"Ha, što reći... Sigurno da mi nije svejedno. Kad sam pisao ovu poruku javnosti, imao sam grop u grlu, potekle su i suze. Svaka te rečenica asocira na prošle doživljaje, svaki te prošli doživljaj podsjeća kako je sve to bilo dobro, a znaš da je svemu tome došao kraj. Ali takav je život; kad pišeš i najbolje priče, kao što se nama dogodilo u Rusiji, ipak sagledaš stvari, spoznaš da imaš i neke godine i onda zaključiš da je najbolje da se makneš u stranu. Ja sam svoje snove dosanjao, sada je vrijeme za druge da ostvare slične snove...", rekao je na početku Subašić.
Odluku donio prije Rusije
"Nakon što sam doživio Europsko i Svjetsko prvenstvo kao rezerva, silno sam htio osjetiti taj žar i kao prvi vratar. Nakon Eura u Francuskoj 2016. imao sam još taj cilj, osjetiti atmosferu nastupa na Svjetskom prvenstvu.", a još jednom pokušao opisati tu atmosferu:
"Ma to je fenomenalno, nemoguće! Da sam mogao birati kraj reprezentativne karijere, mislim da ne bih mogao bolje osmisliti. Moram reći da moje mišljenje ne bi bilo drugačije ni da smo ispali u grupi. Za tu je moju odluku znala tek moja Antonija, koja me, kao i uvijek, maksimalno podržavala u tome. Izborniku sam dao naslutiti takav epilog nakon prve utakmice protiv Nigerije."
Daliću rekao još nakon finala
"Rekao sam tada šefu, sada kada sam doživio ovo, Svjetsko prvenstvo i sreću pobjede na velikom turniru, eto, sada me može poslati i kući ako hoćete, ja sam potpuno ispunjen! Dalić mi je uzvratio, idemo naprijed, napravit ćemo još sjajnih stvari..." i otkrio kako je uopće došlo do te odluke:
"Ponavljam, moj je cilj bio nastup na Svjetskom prvenstvu. Mislim da to svi nogometaši kao klinci sanjaju najveći turnir i nastup u dresu državne reprezentacije, sav taj šušur, najbolji igrači svijeta, velike utakmice... Jesam to osjetio kao rezerva, ali sasvim je drugačije kada si protagonist. Strpljivo sam čekao svoju šansu, više od šest godina bio sam uz Stipu, i kad sam je dočekao, guštao sam u svakom trenutku! Uoči Rusije jednostavno sam osjetio da bi to bilo to. Sretan sam kao malo dijete što sam sve to doživio."
Jako teška odluka
"Definitivno! Vjerojatno je mogu shvatiti samo oni koji su imali takve doživljaje. Reprezentaciju doživljavaš posebno, to je iznad svake druge sportske emocije, na neki način, postaneš ovisnik o toj atmosferi i druženju. U reprezentaciji sam bio sa sjajnim ljudima, stvarno dobrim dečkima s kojima ti desetljeće prođe kao tren. Kada su emocije tako intenzivne, naravno da ima i stresa, a ovakve su odluke najveći stres. No odlazim sretan jer sam bio generacije koja je ostvarila san svih u Hrvatskoj i učinila ono čemu smo se stalno nadali, a to je biti kao sjajna generacija iz ‘98. ili je čak i nadmašiti.", rekao je Subašić i istaknuo kako ga uspjeh u Rusiji nije poljuljao u toj odluci.
"Ne, stvarno ne. Dapače, oni koji me poznaju dobro znaju da kad nešto kažem, to je tako i nema odstupanja. Što se tiče dočeka, a što ću više reći od onog što sam više puta kazao. To je bio san snova! Doživjeti ono u Zagrebu, u mom Zadru, kao i u svim gradovima Hrvatske, to je za ne povjerovati! Eto, dok vam sada o tome pričam, sav sam se naježio, kao i svaki put kad se toga prisjetim."
Često misli na euforiju oko reprezentacije i veličanstveni doček koji je njemu i suigračima pripremilo nešto više od 500 tisuća ljudi u Zagrebu.
"Cijeli ću život te emocije i slike nositi u sebi. Kad sam vidio sve te ljude kako nas sretno dočekuju, pozdravljaju, kako se ljudi od 60, 70, 80 godina raduju i iskreno nam se vesele zbog svega što smo im priuštili, neki su i plakali, eto, to su stvari koje su mi se duboko urezale u svaku poru. Kad god mi bude teško ili me uhvati neka sjeta, to će me sigurno dignuti. Nema veće ispunjenosti nego kad svojim ljudima omogućiš radost i podijeliš je s njima.", rekao je na kraju Subašić i poručio da o Modrićevom umirovljenju valja upitati njega, ali i da nije nemoguće.
