Marko Topić jedan je od rijetkih Hrvata koji je sredinom 90-tih odlučio igrati za reprezentaciju BiH. Život ga nije mazio. Kao izbjeglica iz Oštre Luke pored Orašja morao se zajedno sa svojim roditeljima u Švicarsku gdje se afirmirao, završio u Zurichu pa naposlijetku u reprezentaciji Bosne i Hercegovine, kao i u HNL-u, talijanskom Milanu, Austriji iz Beča, Cottbusu, Wolfsburgu, u Rusiji u Kriliji Sovetovu, a kasnije i u Saturnu.
Prvo su Marko i njegov mlađi brat kao klinci bili kod strica u Hamburgu kod kojeg su otišli krajem 1992., a otac mu je krajem osmog mjeseca 1992. godine nastradao kao civilna žrtva rata. Izgubio je ruke i morao je na liječenje. Prvo u Vinkovce, a poslije i u Zagreb...
Dani u izbjeglištvu
Onda su roditelji u siječnju 1993. godine preselili u Švicarsku na liječenje. Smjestili su ih u Basel, organizacija koja pomaže invalidima iz cijelog svijeta. Otac je dobio proteze, a u lipnju 1993. godine preko te organizacije sredili su papire kako bi se i Marko Topić s bratom prebacio u zemlju podno Alpa.
"Nisam prve dvije godine, bio sam opet izbjeglica. Nitko mi nije želio napraviti papire. Tih teških dana sam bojao stanove, radio na baušteli, prao sam tanjure na sajmovima – bila je to borba za goli život", kazao je u razgovoru za bosanskohercegovački portal Life.ba, kojeg su prenijeli i neki ostali tamošnji mediji...
Od osme do prve lige prošao je trnovit put, ali je trajao samo dvije godine. Nije u Švicarskoj znao jezik, radio je svašta da preživi i onda mu se sve promijenilo. Tu je upoznao Muhameda Konjića, postali su veliki prijatelji, a upoznao je i njegovu obitelj.
"Muhamed je tada porazgovarao sa čelnicima Saveza BiH. Iskazali su veliko zadovoljstvo da ja igram za njih. Rekli su da dođem i ja sam sa oduševljenjem to prihvatio. Prvi dvoboj u dresu državnog tima igrao sam u Danskoj. Nastupao sam za U-21 selekciju Bosne i Hercegovine pola sata, a poslije toga sam igrao na Mediteranskim igrama. Pamtim da je izbornik bio Husnija Arapović", priča Marko Topić koji je na turniru upravo sastavu Ive Suška, kombiniranoj reprezentaciji Hrvatske, zabio pobjednički gol...
"Da, to je bila prva utakmica na Mediteranskim igrama. Ivo Šušak je bio izbornik hrvatske reprezentacije. Gledao me je nekoliko puta u Švicarskoj i izjavio je da nisam talent za Hrvatsku. Onda se dogodio taj dvoboj, zabio sam gol koji je bio presudan i danas se priča o njemu. Hrvatska je ispala, otišla kući, a ja sam odigrao fenomenalno. Za njih su nastupali Vasilj, Bilić, Cvitanović, Živković, Krpan, Bazina, Tudor, Bule…, sve sjajni igrači koji su imali kasnije odlične karijere", rekao je Marko Topić i nastavio:
Situacija s Mediteranskih igara protiv Šuškove Hrvatske
"Mi smo tada imali samo jednu garnituru dresova koje smo morali prati da bi mogli igrati narednu utakmicu. Da opišem situaciju poslije pogotka: Kada sam dao gol otišao sam do njihove klupe i rekao sam da sam Hrvat i da mi je drago što igram za BiH. I onda je krenulo pljuvanje, dio njih je to napravio. Ne svi igrači, da odmah razjasnimo. Protiv Španjolske smo odigrali 0:0. Recimo, sa mnom su tada u reprezentaciji bili Joldić, Avdić, Uščuplić, Tolja, Hošić, Smajlagić, Mešanović, Čahtarević… Dobra klapa je to bila, ostali smo u dobrim odnosima svih ovih godina. Također, veliki prijatelj sam sa Samirom Muratovićem".
Igrao je potom u Hrvatskoj u dresu Varteksa, u HNL-u u koji ga je doveo poznati menadžer Predrag Naletelić, s ciljem da nakon godinu dana ode u Italiju...
"Igrao sam zajedno sa Karićem, Mumlekom, Dalićem, Besekom, Balajićem, Toplakom, Režićem, Hrmanom, a predsjednik je bio pokojni Anđelko Herjavec. U polufinalu nacionalnog kupa smo na Poljudu pobijedili Hajduk, a ja sam poentirao za 1:0. U finalu smo poraženi od Dinama 2:1, a poveli smo 1:0. Ja sam i tada poentirao. Također, imao sam i jedan neugodan incident u okršaju sa Hrvatskim Dragovoljcem u gostima", izjavio je Marko Topić i osvrnuo se na incident:
Croatian forward Davor Suker (L) stretches with goalkeeper Vladimir Vasilj (R) on the pitch 07 July during the last training of the Croatian squad before the 1998 Soccer World Cup semi-final match between France and Croatia at the Stade de France in Saint-Denis, near to Paris 08 July. (ELECTRONIC IMAGE) AFP PHOTO GERARD JULIEN, Image: 68661258, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: GERARD JULIEN / AFP / Profimedia
Incident protiv Hrvatskog Dragovoljca
"Za njih je tada branio Vladimir Vasilj koji je bio među stativama reprezentacije Hrvatske na spomenutim Mediteranskim igrama. U prvenstvenom dvoboju je pljuvao prema meni kada bi bio korner za nas, psovao mi je čak mater balijsku, nema što mi nije govorio. To se događalo 1997. godine. I onda u studenom 2019. godine došao je produžiti licencu za trenera golmana u Centru za edukaciju NSBiH. Sada mu valja BiH i sada su svi Hercegovci veći domoljubi od mene. No, to je dokaz da sve kad – tad dođe na svoje", tvrdi Topić i nastavlja:
"Zamislite, čak mi je pružio i ruku koja je 30 do 40 sekundi bila u zraku. Iz kulture nisam htio praviti skandal. No, poslije sam rekao Maki Ivankoviću, pomoćnom treneru U-21, što on može potvrditi, da prenese Vasilju sljedeće: ‘Da smo se sreli na drugom mjestu, drugačije bih reagirao’. Dakako, uvijek treba biti pošten i paziti šta se priča. I ovo hoću da kažem – potpredsjednik Saveza Ivan Beus nikada nije kritizirao zviždanje bh. himnoj i gađanje igrača drugih klubova, pogrdno skandiranje na pojedinim utakmicama u Hercegovini. Vidjeli ste što je bilo u nekim okršajima u Širokom Brijegu. Je li ikada taj Beus rekao na pres konferenciji da je to sramota što rade. Ja ga nisam čuo".
