Zato je švedski izbornik preko usta prevalio frazu o problemima u napadu, maltene ne spomenuvši svog kapetana, znajući da je za mir u kući tišina uvijek zlatna.
Još od prosinca i izvlačenja parova grupne faze natjecanja na ovom Europskom prvenstvu, stvari su bile posložene tako da ovog ponedjeljak glavna priča bude Zlatan Ibrahimović.
Zlatan i deset malih Šveđana
Njegovo posljednje veliko natjecanje, najvažnija utakmica njegove momčadi na tom natjecanju, i još k tome u "njegovom" Parizu, tamo gdje je u međuvremenu od legende postao kralj. Vjerojatno danas u centru u kojem su smješteni novinari - ako izuzmemo Irce - nije bilo novinara koji nije dobio zadatak sa samo jednom riječju – Zlatan.
Sam Ibrahimović izašao je u nedjelju pred švedske novinare i poručio im da je svjestan da je na njemu najveća odgovornost u dvoboju sa Ircima i da tako treba biti. I to nije nikakvo čudo - ova priča ustvari ima naslov "Zlatan i deset malih Šveđana", nogometnih patuljaka koji vrijedno rade, ali često im se ne možete sjetiti ni imena.
Momčad je to koja u potpunosti ovisi o svom kapetanu; od prošlog Europskog prvenstva u Ukrajini i Poljskoj Švedska je odigrala ukupno dvadeset i jednu natjecateljsku utakmicu, a Ibrahimović je postigao 19 golova i imao 6 asistencija.
Ako više volite postotke, sudjelovao je u 74% svih postignutih golova Švedske, koja nije pobijedila niti u jednoj utakmici u kojoj Ibrahimović nije imao gol ili asistenciju. Dodamo li tome i prijateljske utakmice, Ibrahimović je na 32 gola i 10 asistencija, a bez njega je Hamrenova ekipa slavila samo jednom u devet utakmica - protiv Lihtenštajna 2-0.
'Nisam imao dovoljno kvalitetnih lopti'
No, dvadeset i četiri sata nakon što je preuzeo odgovornost, Zlatan je hladno otresao sa sebe.
"Dobro je da nismo izgubili", rekao je na nacionalnoj televiziji i dodao:
"Ali očito je da nam nedostaje kvalitete. Ja nisam mogao učiniti više, jer nisam imao dovoljno kvalitetnih lopti".
Martin O'Neill možda nije vrhunski trener, ali je još jednom pokazao da je top klasa kada je u pitanju skautiranje protivnika. Doduše, sa Hamrenom to nikada nije veliki problem - ova Švedska igra isto već sedam godina, koliko je ovaj trener na čelu plavo-žutih. Sada već tradicionalno švedskih 4-4-2, sa nešto povučenijim Ibrahimovićem, O'Neill - koji je prije desetak godina kao gost-komentator u jednoj TV emisiji Zlatana nazvao najprecjenjenijim igračem na svijetu - je lako anulirao. O'Shea mu je čitavo vrijeme bio na leđima, a Stokeov Glenn Whellan povlačio se natrag i Ibrahimović je djelovao potpuno nemoćno.
Bez plana B
Irska je na trku i energiju gazila izgubljene Šveđane sve do Hoolahanovog pogotka, a onda se povukla i ugasila i tako Švedskoj dala priliku da se - potpuno nezasluženo - vrati. Nije da su Šveđani znali kako, nije da su imali pravi plan; više je to bila inercija koja ih je nosila nakon što su se Irci ugasili. Zlatan je na kraju imao sreće, pogodio je Clarka u glavu i još jednom asistirao i sebi dao savršen alibi - nije do mene, do ostalih je.
I manje-više je u pravu. Ostali ne znaju što da rade kada plan A - a na ploči vjerovatno velikim slovima piše tek DODATI LOPTU ZLATANU - ne funkcionira, a ne funkcionira često. Švedska, kao uostalom u posljednjih nekoliko godina, djeluje frustrirano, bez ideje kako bi mogli probiti protivnika, bez obzira o komu se radi. Za plasman dalje trebat će im pobjeda protiv Belgije ili Italije, a Hamren i društvo će se uzdati u samo jednu stvar - Zlatanovo individualno umijeće.
