"Imamo Dinamo" bile su riječi Velimira Zajeca tog sudbonosnog Dana zaljubljenih prije točno 25 godina. Vratilo se sveto, jedino ime Dinamo!
Jedan čovjek došao je na glupu ideju mijenjati nešto što se mijenjati ne smije, promijenio je 1993. Sveto ime Dinamo u Croatia smatrajući ime Dinamo ostavštinom komunizma. Taj vrlo glupi potez izazvao je revolt zagrebačkih ulica. BBB su pokazali kako su uvijek bili protiv "establišmenta". Tuđman je klub koji pripada navijačima preuzeo sebi, smatrao ga svojom igračkom, otuđio ga od navijača, da ne kažemo otuđmanio. Tuđman je privatizirao cijelu ligu, gledali smo odvratne stvari koje nemaju veze sa sportom. Smrću Tuđmana, HDZ-ovi vlastodršci htjeli su zadržati njegove tekovine i zadržati ime Croatia. Nije im uspjelo.
Protiv volje naroda se može ići neko vrijeme, ali ne vječno. "Vrč može ići na vodu dok se ne razbije". Vrč se konačno razbio. Sedam godina borbe navijača urodile su plodom. Glavešine su priznale poraz. 14. veljače 2000. godine 10-ak tisuća Dinamovih navijača skupilo se ispod zapadne tribine, sve moguće supkulture bile su tu, pankeri, skinsi, šminkeri, staro i mlado, stari boysi i novi boysi. Svi su skandirali jedno ime, a onda je Velimir Zajec Zeko, Dinamovo med i mlijeko sišao među navijače i rekao dvije riječi: Imamo Dinamo! To je bilo to, slavlje na ulicama Zagreba moglo je početi, zapaljeno je tisuće baklji, sve u čast jednog imena, imena koje mora biti jedino ime zauvijek.
Kako vrag nikada ne spava, veselje nije dugo trajalo. Nekoliko godina kasnije, došli su novi loši ljudi koji si daju zapravo smatrati svetinju svojom privatnom prćijom. Došli su ljudi koji ne zaslužuju da im se u ovim recima spomene ime. Oduzeli su klub navijačima, napravili ga svojim bankomatom, slavili titule pred praznim tribinama, kupovali suce, privatizirali cijelu ligu i Boysi su morali krenuti u novu borbu. Ova je bila još žešća od one devedesetih, ova je oslabila grupu, oslabila Zagreb i, budimo realni, unatoč svim (nepošteno) osvojenim titulama, oslabila Dinamo. Ponovno nije bilo odustajanja.
Za ideale se mora boriti, a Dinamo je najveći ideal od svih. Izgurana je i ta borba, kriminalci su se razbježali, a ostali su navijači. Ponovno je Velimir Zajec bio taj koji je 10. ožujka 2024. sišao među navijače i rekao dvije riječi: Imamo Dinamo! Dinamo se vratio navijačima. Godine i godine mukotrpne borbe dovele su do povratka kluba tamo gdje pripada. Sada slijedi nova borba, ali samo i isključivo naša jer Dinamo je naš i ne damo ga više nikada!
Navijači Dinama i Velimir Zajec
Da je sloboda i demokracija, bio bi Dinamo, a ne Croatia!
POGLEDAJTE VIDEO: Sjajna forma rukometaša iz reprezentacije preselila i na klupske razine
